Nije šala, pravi smeđi medvjed, oliti Ursus arctos, prije nekoliko dana viđen je na brdu Perunu iznad Podstrane. Za mještane poljičkih sela Podgrađa i Dubrave to je sasvim normalna pojava, jer o poljičkom medvjedu postoje brojna svjedočenja lovaca koji su u zadnjih nekoliko godina imali bliski susret s medvjedom. - Medvjed se već nekoliko godina uvijek u isto vrijeme može susresti u našem lovištu, ali ovako blizu mora nikada nije viđen. Tu je uvijek dva do tri mjeseca godišnje, onda netragom nestane. Gdje točno prezimi na Mosoru ili Biokovu teško je sa sigurnošću utvrditi - konstatira Nediljko Stanić predsjednik lovačke udruge “Mosor-Priko” iz Prika. U Podgrađu su ga vidjeli kako se sladi trešnjama ...

POLJIČKI MEDO

Poljički medo viđen u Podgrađu, Dubravi, Podstrani..

Piše, foto: Mladen Nejašmić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Stanić pretpostavlja da medvjeda u poljičko lovište privlači obilje zrnate hrane iz nekoliko automatskih hranilica raspoređenih diljem lovišta.

Mosorski ili biokovski medo za sada ne čini veću štetu u lovištu, stoga uživa kultni status, jer malo se koje lovište u županiji može pohvaliti da mu medo hoda po njemu.

- Njegov radijus kretanja je zaista zapanjujući. Imamo informaciju da je viđen u susjednom lovištu u Blatu na Cetini, a par dana poslije uočen je tu odmah iznad Podstrane. Gdje mu je sljedeća stanica, teško je odgovoriti, samo da nas ne iznenadi, pa se spusti do mora - u šali će Nediljko Stanić.

Medvjed je prije nekoliko godina viđen iznad Gornjih Brela gdje se spušta niz biokovske padine najvjerojatnije u namjeri da nastavi prema zapadu, odnosno Mosoru.

Grdosija je viđena i u selu Podgrađu gdje se sladi trešnjama, a svjedoci tvrde kako se radi o respektabilnom primjerku kojem se bolje ne naći na putu.

O velikom radijusu kretanja govori i podatak da smeđi medvjed živi samotno i nije teritorijalna vrsta, a veličina životnog prostora varira mu od nekoliko desetaka pa i do nekoliko tisuća kvadratnih kilometara.

Radi se zapravo o svejedu koji više od 90 posto svojih prehrambenih navika zadovoljava hranom biljnog porijekla.

Možda ga je to i nagnalo da se uputi put Splita, ili bolje kazati Podstrane, odnosno za podstranskim smokvama petrovačama, ili se zbog nesnosne vrućine odlučio smočiti na najbližoj plaži.

Pa ako ćemo pravo, zašto i ne, kada neki prevale tisuće kilometara da bi uživali u našem moru, zašto ne bi i on koji samo treba prijeći brdo, a dolje što bude, kako kaže naš narod, komu opanci, komu obojci.