DUGI RAT

Vidjeli ste to često u američkim romantičnim komedijama, ono kad se zaljubljeni mladić odluči na odvažni, nesvakidašnji čin te svoju draganu odluči izvesti na večeru samo za njih dvoje, pa mu nekako uspije "osigurati" cijeli restoran, ljetnu baštu, ma može i krov zgrade, samo za njih dvoje posljednjih romantičara u inače užurbanom velegradu u kojem je i vrijeme na trenutak stalo, dok se s neba nad Manhattanom (ili Omišom) samo pahulje lijeno spuštaju sve do njenih blistavih crnih uvojaka i na grane jelke koja svjetli kao da račun od ElektroDalmacije nikada neće stići. Nigdje nikoga oko njih dvoje zaljubljenih golupčića, dobro, nikog osim nestrpljivog kuhara, engleskog konobara i nekoliko jazz glazbenika s violinom, saksofonom, za klavirom i par akustičnih gitara koji na diskretnoj udaljenosti sviraju neku njoj najdražu evergreen melodiju..

Eto skoro tako sam se ja sinoć ćutio u polumraku dvorane polupraznog nekadašnjeg kina "Dalmacija" na koncertu naših dragih prijatelja iz Podstrane - Hrvatskog katoličkog glazbenog društva "Podstrana" - koji su u Dugi Rat u ovo predbožićno vrijeme, vrijeme došašća, došli k nama s cijelim orkestrom, našim omiškim diregentom Matom i s čak tri klape iz Podstrane, dok smo mi većinom ostali doma gledati Hajduka, peglati, kukičati, spremati večeru, grintati na muža, ženu, dicu ili pak zgubidaniti po mistu kukajući kako se u o ovoj tužnoj pustopoljini čak ni u ovo blago vrijeme ništa zanimljivo i kulturno ne događa..

Osvrtić na Božićni koncert HKGD Podstrana u Dugom Ratu

Tekst i slike: Mladen Banović

Meanwhile, u dvorani kina "Dalmacija" počeo je Božićni koncert. Osvrćem se iz drugog reda. A iza - poluprazno - svega tridesetak izgubljenih duša. Ništa neobično za mjesto koje se i u Došašću užasava zalaska sunca. Eto, čak ni velečasni nije izdržao duže od numere, dvije. S svojom svitom se ubrzo povukao u svoje nedaleke odaje. No dobro, ipak smo mi rockersko mjesto, pomislim. Božićni koncert, orkestar, tradicionalne božićne pisme u klapskoj izvedbi, sve je to nekako.. passe.. za štovatelje Irona Maidena, AC/DC-ja, popularnog Jole i kraljice Jelene Rozge.

No dobro, neću sad grintati, meni je bilo dobro! Vrlo dobro čak! Uživa sam.. Ža' mi je malo bilo vedrog Vrbe i veselog orkestra, raspjevanog Marinovića i onih lipih cura iz "Ankore", "Kurjože", što im barem pristojnim odazivom nismo zahvalili da cjenimo ono što rade, što iz večeri u večer vježbaju, volonterski, što im nismo toplije i srdačnije poželjeli sve najbolje za predstojeće blagdane. Oni nama jesu.

Vidjeli ste to često u američkim romantičnim komedijama, no sinoć je i u Dugom Ratu neki odvažni zaljubljeni mladić mogao slobodno svojoj dragani priuštiti nesvakidašnji koncert. Cijeli jedan orkestar svirao bi takoreći samo za njih dvoje. Čak tri klape pivale bi omiškoj vili isprid prozora. Samo da se odvažio. Samo da je došla.

Ne, ovo nije Božićna priča.