Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945–1960 (3)

Glavni stolnotenisači u mistu su bili Pino Ković, Ante Trevižan, Davor Trgo, Joško Jurjević, Drago Pamić, a kod žena Grozdana Žilić, Jasminka Lukas, Matija Bešlić i Ljubica Mlikotić. Upravo ta ženska ekipa, pored brojnih trofeja u Dalmaciji, okitila se 1958. godine i prvim mjestom u Jugoslaviji u juniorskom natjecanju, a šestim mjestom u seniorskoj konkurenciji, gdje bi sigurno bili bolje plasiran da je nastupila Grozdana Žilić, koju roditelji nisu pustili na put u Zagreb (valjda im je bilo neozbiljno vodstvo puta - Milan Buljević i Drago Tomić). Među pionirima isticali su se Ivo Cipčić i Ivo Tomić, pa su se jednom našli u finalu prvenstva Dalmacije. Vaterpolo u Dugom Ratu je pokrenuo Stanko Bandalo koji je bio i trener i najbolji igrač, a pored njega igrali su braća Brničević (Borko, Filip i Davor), Tomo Blažević, Zvonko Olujić, Boris Cipčić i drugi ... 

TAKO JE NEKAD BILO U NAŠEM MALOM MISTU

Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945. – 1960.  (3)

Piše: N.N.  (podaci poznati redakciji)

Stolni Tenis

stolni tenis nekad u Dugom RatuGlavni stolnotenisači u mistu su bili Pino Ković, Ante Trevižan, Davor Trgo, Joško Jurjević, Drago Pamić, a kod žena Grozdana Žilić, Jasminka Lukas, Matija Bešlić i Ljubica Mlikotić.

Upravo ta ženska ekipa, pored brojnih trofeja u Dalmaciji, okitila se 1958. godine i prvim mjestom u Jugoslaviji u juniorskom natjecanju, a šestim mjestom u seniorskoj konkurenciji, gdje bi sigurno bili bolje plasiran da je nastupila Grozdana Žilić, koju roditelji nisu pustili na put u Zagreb (valjda im je bilo neozbiljno vodstvo puta - Milan Buljević i Drago Tomić).

Među pionirima isticali su se Ivo Cipčić i Ivo Tomić, pa su se jednom našli u finalu prvenstva Dalmacije.

Vaterpolo

stolni tenis nekad u Dugom RatuVaterpolo u Dugom Ratu je pokrenuo Stanko Bandalo koji je bio i trener i najbolji igrač, a pored njega igrali su braća Brničević (Borko, Filip i Davor), Tomo Blažević, Zvonko Olujić, Boris Cipčić i drugi.

Formirana je i juniorska momčad, koja je nastavila nastupe kao seniorska, a pored domaćih utakmica bilo je i gostovanja (Omiš, Makarska, Podgora i Supetar).

kupači u ViliGostovanje u Supetru je značajno po tome što se je brodom Bogoslav Kadić prevezlo kompletno igralište i odigrana promotivna vaterpolo utakmica protiv Supetrana.

Inače se treniralo i igralo u portu u Oriju i kod mula u Dugom Ratu, a glavni pokretač i organizator bio je Borko Brničević, koji je bio organizirao i rasvjetu u portu za odigravanje noćnih utakmica.

Kako je rasvjeta bila prilično slaba, tako je prilikom odigravanja utakmice protiv Flote, ratni brod dodatno osvjetljavao igralište sa svojim reflektorima!

Organizirali bi se i dani sportova na vodi, gdje bi se pored vaterpolo utakmica između dvije domaće ekipe, natjecalo u plivanju, skokovima u vodu i održavala veslačka trka ribarskih brodova.

 

Šah

djevojkeVrlo aktivni su bili i šahisti, a glavni pokretač bio je Kovač, inače zidarski majstor iz Hrvatskog zagorja (tada su mnogi kadrovi raspoređivani na razini države, pa su tako i u Dugi Rat došli mnogi inženjeri, ekonomisti, tehničari i majstori).

Organizirani su tečajevi šaha, gdje su gostovali i velemajstori (Rabar, Udovičić i Damjanović) koji bi održavali predavanja i odigravali simultanke.

Pored stalnih turnira sa dvadesetak sudionika, natjecalo se i na klupskim prvenstvima Dalmacije.

Najbolji igraći su bili Ivo Čepić, Ante Klarić, Dr Perić i drugi, a i neki Omišani su nastupali kao pojačanje (Dr.Ivo Baučić i dr). Igralo se u Čitaonici, gdje je bila i knjižnica, gdje je red i disciplinu držao nezaboravni Ante Mihanović.

 

Streljaštvo

Strijelci su počeli sa vojničkom puškom, a glavni su bili Stanko Vidaković i Stipe Ćurlin, a treniralo se na terenu gdje je današnje nogometno igralište pucajući od zapada prema istoku.

Izgradnjom Strijeljane (današnje rukometno igralište) strijelci su prešli na malokalibarsko i zračno oružje.

 

Gimnastika, atletika, sletovi

Gimnastičari nekoć u Dugom RatuVeć sam naveo kako je bila vrlo velika aktivnost u DTO Partizan, gdje je bilo aktivno mnogo mladosti, a to je naročito omasovljeno izgradnjom sportske dvorane i kuglane (treba naglasiti, da je izgradnja Orkanove svlačionice, sportske dvorane i kuglane potpomognuta dobrovoljnim radom - udarničkim radovima, gdje su sudjelovali većina mještana, a materijal je dala Tvornica).

Za značajne praznike organizirali su se sletovi, gdje se pored gimnastičkih disciplina natjecalo i u pojedinim atletskim natjecanjima (trčanje, skokovi, bacanja...).

U organizaciji ovakvih priredbi mnogo je pomagao sportski zanesenjak iz Splita Zvonko Barišić.

 

Prvi sportski objekt - kuglana

Radna akcijaAko se nekada bude pisala povijest sporta u Dugom Ratu, trebati će zabilježiti o prvom sportskom objektu, a to je dvostazna kuglana na otvorenom u dvorištu Kadića kuće, koja je imala između staza zidić na kojem je bio kanal za vraćanje balota i nazivala se Conjera, naravno, koju su najviše koristili posjetitelji gostione.

 

Internat za učenike

stara školaZnačajno za povijest Dugog Rata je i to da je postojao Internat za učenike u privredi koji su izučavali zanat u Tvornici, a dolazili su iz čitave Dalmacije. Internat je bio na Malom Ratu u zgradi uz more južno od zapaljene škole, a odgojitelj je bio Špiro Žilić.

Nastava se održavala u početku u uredima Tvornice, da bi se vrlo brzo izgradila škola sa dvije učionice iznad pekare i garaža kod menze.

Predavači su bili namještenici Tvornice, a jedino je Manda Jakobovac (supruga Ing. Miroslava Kezića) bila zaposlena kao upraviteljica Škole.

Škola je prestala djelovati za šk.god. 1951./52., kada je zatvoren i Internat, a Škola je opet počela sa radom početkom 60-tih godina prošlog stoljeća.

 

O življenju u Dugom Ratu nakon rata

100 fotografija za 100 godina Dugog RataJoš nešto o življenju u Dugom Ratu nakon rata. Vrlo brzo je pokrenuta proizvodnja u Tvornici koja je nastavila isporučivati kalcijev karbid u Englesku (tvrdi se da su to bile prve devize koje je Jugoslavija dobila nakon rata).

Prvi direktor nakon pokretanja proizvodnje bio je ing. Vlado Brueckler, da bi nakon kratkog vremena Partija postavila Andrijicu Maričića iz Šibenika, a početkom 50-tih postavljen Jakov Roje iz Splita inače električar po zvanju.

Sjećam se slavlja u krugu Tvornice kada je počeo rad i to od glavnog ulaza u Tvornicu, pa do Linda, gdje su bili postavljeni stolovi sa bancima, a točilo se vino iz barila i dijelile kuhane kobasice radnicima i mještanima.

 

Nisam pola, već sam čovik cili..

feštaKada je atmosfera bila dosta vesela, jednom radniku (bio je zidar) koji je pjevao i imao kapu od papira na glavi, direktor je raspolovio novčanicu od 1.000 kuna, te mu tu polovicu zatakao u kapu, a on mu zapjeva: "Nisam pola, već sam čovik cili, evo ti je pa se s njome dili.."…

Organiziranost života u mjestu je vukla tragove iz predratnog stanja, ali u početku samo ispod ceste t.j. unutar zida, koji je dijelio Tvornicu i onih par zgrada ispod ceste.

Svako jutro je škovacin (Grujica) došao karijolom do ulaza u zgradu i pozvonio zvonom čime bi pozivao stanare, da donesu smeće.

Treba naglasiti, elektro-energiju su stanari tih zgrada počeli plaćati tek 1953., dolaskom Jakova Roje za direktora.

Nastavlja se ...

Povezani članci

Who's Online

We have 167 guests and no members online