Mladi: Od skeptične do bumerang-generacije

perspektiveŠutnja je mladih govor da se oni sumnjičavo neizravno suprotstavljaju društvu u kojem žive. Mladi žive u društvu krize koju nisu uzrokovali, društvu rizika koji nisu proizveli, a upravo oni postaju njihove žrtve. Društvo krize i rizika proizveo je svijet odraslih, a današnja su djeca i mladi bumerang-generacija koja nam vraća za svu nebrigu i zanemarivanje... Nezaposlenost mladih je jedan od najozbiljnijih problema današnjice. Dodatan je problem što su nezaposleni mladi ljudi, u usporedbi sa zaposlenima (u pravilu) kvalificiraniji ...

MLADI

Od skeptične do bumerang-generacije

Piše: Zlatko Miliša
Izvor: Vjesnik

Šutnja je mladih govor da se oni sumnjičavo neizravno suprotstavljaju društvu u kojem žive. Ona je prepoznatljiva sa sumnjom kao predznakom nemira. Sjetimo se sumnjičavosti mladih početkom šezdesetih i studentskih nemira 1968. godine, kao i »šuteće mladeži« početkom ovog desetljeća do studentskih prosvjeda 2009. godine. Oni su uvertira u prave (radikalnije) nemire.

mladiSkepticizam se pretvara u socijalnu buru kad su drastično ugrožena egzistencijalna pitanja i potrošeni ideali. Zato mlade i njihov skepticizam treba promatrati kao upozorenje svijetu starijih da im se nepostojanje vizije za mlade može vratiti kao bumerang o glavu. Sve ovo konstatirao sam u više navrata, znatno prije posljednjih (studentskih) prosvjeda.

Najmračnija razdoblja u povijesti govore da se tad najviše šutjelo. Šutnja može biti oblik politike nezamjeranja, a čija je logična posljedica neiskrenost i rezigniranost. Njena je politička prepoznatljivost dana u terminima političkog apsentizma. Šutnja može biti individualni i društveni čin prezira, frustracije, apatičnosti…

Sociološki možemo šutnju prepoznati kao dio skeptičnosti koji redovito završava prosvjedima. Tezu o mladoj generaciji kao skeptičnom naraštaju razvio je njemački sociolog početkom šezdesetih H. Schelsky u knjizi »Sumnjičav naraštaj« (Skeptiche Generation, Düsseldorf, Köln, Eugen Dierderich Verlay, 1963.) Nakon više desetljeća hrvatske sociologinje A. Leburić i Inga Tomić-Koludrović u svojoj su empirijskoj studiji aktualizirale tezu o mladima kao skeptičnoj generaciji (i) u Hrvatskoj (»Skeptična generacija: životni stilovi mladih u Hrvatskoj«, Zagreb, AGM, 2001.).

Razlog je tomu, tvrdi njemački sociolog H. Jonas, što moderne države razvijaju lažni paternalizam prema mladoj generaciji. Posljedica je tog paternalizma fenomen tzv. produljene mladosti. »Takva pojava vodi u mnogostruku ovisnost, nesamostalnost i svojevrsnu društvenu marginalnost i na kraju u žalosnu strategiju svakodnevna preživljavanja«, pišu A. Leburić i I. Tomić-Koludrović u knjizi »Nova političnost mladih«.

nezaposleni Od osamdesetih do danas nezaposlenost je jedan od najozbiljnijih problema, pogotovo jer broj zaposlenih neprestano raste i selektivno najviše pogađa mladu generaciju. Dodatan je problem što su nezaposleni mladi ljudi, u usporedbi sa zaposlenima (u pravilu) kvalificiraniji, a razdoblje čekanja na prvo (i odgovarajuće) radno mjesto sve se više prolongira. Tijekom tog mučnog procesa čekanja mladi postaju sve uvjerljiviji da još jedino ostaje obitelj ta koja se brine o njihovoj budućnosti i(li) sudbini. To je sasvim sigurno važan argument u traženju uzroka bijega mladih u svijet privatnosti.

Durkheimovim jezikom rečeno, mladi su, s obzirom na očekivanu organsku solidarnost s ustanovama sustava, ostali kratkih rukava, a prevladala je mehanička solidarnost u obiteljskom krugu. Tako se roditeljska skrb o djeci proteže i na godine kad ta djeca prijeđu 30. godinu pri traženju posla i ostalih prava na rad.

Takva ovisnost mladih o obitelji i ustanovama u vječitu iščekivanju boljeg sutra predstavlja osnovnu prepreku na putu ostvarenja osobne i građanske samostalnosti. Osim toga, već desetljećima zaposlena mladež radi na neodgovarajućim i slabije plaćenim poslovima u odnosu na starije radnike.

Naslijeđen je sustav zapošljavanja preko veze. Također, mladi nisu uključeni u svladavanje društvenih teškoća što se tiče prava na posao te je razumljiva naširoko zamjetna nezainteresiranost mladih za politički angažman, odnosno zaziranje od službene politike.

»Dokle god društvo ne bude moglo pružati sigurnost egzistencije pojedincu, on će u borbi za samoodržanje (često i u borbi za prestiž) tražiti sigurnost u privatnom posjedovanju kao temelju sigurnosti«, ističe J. Mirić u knjizi »Interesne grupe i politička moć«. A upravo težnja za sigurnosti, kaže Schelsky, važna je oznaka skepticizma.

nezaposleniVažne su osobine sumnjičava naraštaja, kaže S. Vrcan, realističnost i isključiva usmjerenost na ono što je konkretno, neposredno činjenično, gledanje na svijet bez iluzija, ideala i romantičarskih ciljeva, strogo razdvajanje onoga što spada u javni život od onoga što pripada privatnom životu, uz isključivu usmjerenost samo na privatno, težnja za društvenom sigurnošću, gubitak svakog interesa za politiku i politička zbivanja, tako da se politika smješta izvan kruga interesa mladih, pasivan potrošački stav prema državi i njenim ustanovama...

Tijekom posljednjih prosvjeda mladi su odbacili skepticizam i po tko zna koji put dokazali da sumnjičavost ima svoj volumen i rok kad puca i prerasta u socijalnu buru. Skepticizam je izražen u kolektivnom pamćenju mladih s akumuliranom negativnom energijom zaborava starije generacije na njihove specifične probleme i preferencije. To je njihov izraz u društvu koje nema jasne vizije za mlade: od sustava zapošljavanja, stimulacija, veće mobilnosti do izražavanja vlastitih sloboda u specifičnom supkulturnom ili alternativnom izričaju.

Sumnjičavost je reakcija na nemogućnost izražavanja mladih unutar etabliranih državnih struktura. U istraživanju Z. Miliše, A. Rake i V. Takšića »Studenti i politika« 1988. godine (dakle, još za socijalizma) na uzorku od 698 studenata u Dalmaciji se pokazalo da 42 posto studenata ne želi svoj angažman u rješavanju problema od općeg interesa. Sredinom devedesetih istraživači i dalje bilježe apolitičnost mladih uz visoko pridavanje značenja samo svijetu privatnosti (Leburić i Relja, »Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu«, Napredak, br. 2., 1999.). S većim ili manjim stupnjem intenziteta studenti i dalje visoko preferiraju vrijednosti hedonizma i individualnosti, ističe se u knjizi A. Leburić i I. Tomić - Koludrović »Nova političnost mladih«.

euNajnovija ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da građani najmanje vjeruju politici i političarima. Posljednja vijest iz medija jasno šalje poruku (mladima) zašto su hrvatski parlamentarci povezani s politikom i(li) EU-ovim poltronstvo. Naime, saborski odbor za izbor i imenovanja imenovao je 12 promatrača u Parlamentu Europske unije uz mjesečnu plaću od najmanje 6000 eura, ne računajući dnevnice, putne troškove i drugo. Cijena je njihovih povlastica to što su se odnarodili, postali mediokriteti i sve podredili osobnom probitku.

Mladi su ogledalo i korektiv društva, tj. upozorenje odraslima da imaju viziju za mlade jer im se vlastita arogancija može kao bumerang obiti o glavu. Mladi žive u društvu krize koju nisu uzrokovali, društvu rizika koji nisu proizveli, a upravo oni postaju njihove žrtve. Društvo krize i rizika proizveo je svijet odraslih. Oni postaju rizična populacija, a sve ih se više počinje rizično ponašati.

Današnja su djeca i mladi bumerang-generacija koja nam vraća za svu nebrigu i zanemarivanje. Buntom žele obezvrijediti sve autoritete: od škole do vlasti i Crkve. Izigrana generacija kaže: »Ne vjerujemo više nikomu!« Takvo ponašanje ne iznenađuje, štoviše, moglo se očekivati. Mladima je ukradena budućnost i ideali, sustavno im se potiralo dostojanstvo, (samo)afirmacija... Dali smo im život na kredit i ostavili u naslijeđe dužničko ropstvo. Kleptomani i nasilnici postadoše mučenici režima. Da su kažnjeni oni koji su od hrvatske vizije napravili vlastitu proviziju, ova bi generacija imala drukčiji primjer i obrazac ponašanja.

mladi Suvremena društva sve su podredila profitu. Mladi su (samo) prihvatili vrijednosnu matricu (radikalnog moralnog relativizma) da sve ima cijenu, a ništa vrijednost. Dali smo im ulicu na kojoj sad iskaljuju bijes i frustracije. Oni danas žele društvo bez hijerarhije i autoriteta. Oni su kolateralne žrtve prošlosti i nepostojanja budućnosti, a Titova parola omladincima do danas je ostala ista: »Druže, snađi se!«.

Frustracije i bijes samo će rasti s nesagledivim posljedicama. Ako bumerang-generacija postane dominantan model ponašanja, doći će do potpuna kaosa. A, kako je rekao Johann Wolfgang von Goethe, samo je jedno zlo neizlječivo – ako narod sam digne ruke od sebe.

Povezani članci

Who's Online

We have 182 guests and no members online