Naslje i mržnja u školskim klupama

vršnjačko nasiljeDanašnja djeca sve su sklonija bizarnim 'zabavama', maltretiranju, i to ne samo vršnjaka druge vjere, nacionalnosti ili boje kože. Poznata je činjenica da djeca uče po modelu ponašanja odraslih te da nasiljem postaju 'vidljivi' medu vršnjacima. Mlade smo učinili 'prognanicima života' i sada nam uzvraćaju udarac. Nasilje postaje životni stil i zabavom, za sve veći dio djece i mladih. Proizvod svega je današnja 'bumerang generacija' koja odbacuje sve autoritete..., piše Dr. Zlatko Miliša. Pročitajte ...

Rasizam i mržnja u školskim klupama

Piše: Zlatko Miliša
Izvor: Vjesnik

Još 2005. sam u znanstvenom članku 'Nasilje nad i među mladima' detaljno objasnio kada i zašto nasilje postaje životni stil i zabavom, za sve veći dio djece i mladih. Proizvod svega je današnja 'bumerang generacija' koja odbacuje sve autoritete.

Priznati američki psihijatar Robert Shaw u Kaliforniji je, radeći s djecom, objasnio da bez dobro "razvijenog osjećaja empatije, djeca neće moći voljeti". A empatija je, zbog nas odraslih koji ih tome nismo naučili, danas djeci malo poznata.

Njegova dugogodišnja istraživanja otkrivaju da su današnja djeca spremna uzimati, a ne davati, a ono što imaju ne znaju cijeniti. "To su egocentrična djeca koja nisu sposobna poštovati osjećaje drugih". Svaki odgajatelj mora znati prenijeti djetetu vrednote empatičnosti i altruizma. Zašto?

vršnjačko nasiljeIstraživanje dr. Ivana Rimca iz 2004. godine otkriva da su od dvadeset ispitivanih vrednota bogatstvo i uspjeh na vrhu, a suosjećajnost i altruizam na dnu ljestvice. Djeca uče po obrascu starijih, pa i oni žele postati slavni, bez truda i neovisno o posljedicama. Uspjeh se ne mjeri time koliko si drugome pomogao, nego koliko si "faca" u vršnjačkom društvu.

Brojne druge države imaju slične probleme u implementaciji vrednota tolerancije i suživota. Na primjer, u Njemačkoj se djeca i mladi migranti osjećaju izgubljenima u obrazovnom sustavu pa zbog stigmatizacije postižu i lošije rezultate u učenju od svojih "domaćih" vršnjaka. Istraživači pri Institutu za odnose sa strancima u Stuttgartu, analizirajući TV programe, ustvrdili su da samo 4,5 posto programa prenosi sadržaje "stranih" običaja i kultura.

U istraživanju o društvenom položaju i preferencijama mladih u Osijeku i Zadru (iz 2007. godine) zaključili smo da djeca i mladi iznimno nekvalitetne provode svoje slobodno vrijeme. Pojednostavljeno, mladima smo dali ulicu i računalo, a oni iskazuju sve frustracije i svoj "identitet" formiraju na diskreditiranju drugoga (po izgledu ili vjeri "drugačijega").

Epidemija u difamiranju "protivnika" danas je internetsko zlostavljanje. Prof. Vlatko Previšić, kao vrstan poznavatelj te problematike, u svojim je istraživanjima ukazao na važanost socijalnog konteksta za (ra)stvaranje predrasuda i diskriminacija te da školski ambijent samo preslikava širi socijalni kontekst.

"Pozitivan stereotip" prema vlastitoj grupi stvara se i kod nasilnih vršnjačkih skupina mladih. Oni "gaje" pozitivnu sliku o sebi i tako se homogeniziraju, odbijajući sve suprotno. Mladi nikome više ne vjeruju osim vršnjacima, ne birajući sredstva da se dokažu u obračunima s "drugačijima".

Preventivne programe najmanje financiraju resorna ministarstva. Potrebno je promovirati programe "pomažućeg ponašanja". Predlažem da u Hrvatskoj svaka škola promovira najprijatelja! "Najučenik" bi bilo dijete koje su prepoznali vršnjaci u promicanju altruizma i empatičnosti.

 

O autoru

Dr. Zlatko Miliša redoviti je profesor Sveučilišta u Zadru, bivši pomoćnik ministra prosvjete i sporta RH te bivši ravnatelj Zavoda za školstvo.

Povezani članci

Who's Online

We have 182 guests and no members online