DUGI RAT

Oduševljenje novim tehnologijama splašnjava onog trenutka kada se malo bolje zaviri i u onu drugu stranu tehnologije kao medija. Stav o novim tehnologijama u kontekstu ideja napretka i modernizacije, u smislu njihova prihvaćanja, zapravo je stav tehnološkog optimizma. S druge se strane tehnološkom optimizmu utemeljenom na shvaćanju svemoći i rasterećujućoj ulozi tehnologija u mukotrpnom ljudskom djelovanju suprotstavlja tehnološki skepticizam. Tako je bilo u svim prethodnim povijesnim oblicima društva. I danas se konfrontiraju ta dva stava o novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (ICT) kao okosnice informacijskoga društva..., piše na stranicama Vjesnika prof. dr. Anđelko Milardović ...

 

Druga strana informacijskoga društva

Još od drevnih civilizacija, kao što je egipatska, pa do danas, čovjek je težio konstrukciji mega-mašine kao socijalnoj konstrukciji mega-moći. U povijesti su znanost, tehnika i tehnologija uvijek bile u velikoj korelaciji s političkom moći, dok su danas s gospodarskom i vojnom

Piše: Prof. dr. Anđelko Milardović
Izvor: Vjesnik
Link: http://www.vjesnik.hr/html/2010/05/27/Clanak.asp?r=sta&c=1

Oduševljenje novim tehnologijama splašnjava onog trenutka kada se malo bolje zaviri i u onu drugu stranu tehnologije kao medija.

Stav o novim tehnologijama u kontekstu ideja napretka i modernizacije, u smislu njihova prihvaćanja, zapravo je stav tehnološkog optimizma. S druge se strane tehnološkom optimizmu utemeljenom na shvaćanju svemoći i rasterećujućoj ulozi tehnologija u mukotrpnom ljudskom djelovanju suprotstavlja tehnološki skepticizam.

Tako je bilo u svim prethodnim povijesnim oblicima društva. I danas se konfrontiraju ta dva stava o novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (ICT) kao okosnice informacijskoga društva.

Još od drevnih civilizacija, kao što je egipatska, pa do danas, čovjek je težio konstrukciji mega-mašine kao socijalnoj konstrukciji mega-moći. U povijesti su znanost, tehnika i tehnologija uvijek bile u velikoj korelaciji s političkom moći, dok su danas s gospodarskom i vojnom.

Za tu je tezu iz socijalne filozofije moguće navesti bar dva mislitelja. Prvi je Lewis Mumford (1895-1990) sa svojim opsežnim djelom »Mit o mašini«, koji se pojavio kao kritičar te mega-mašine. Drugi je Paul Virilio, francuski filozof neokonzervativne provenijencije i provenijencije tehnološkoga skepticizma. Virilio je poznat sa svojim stavom o tehno-znanosti u funkciji rata te u širem smislu vojnoindustrijskom kompleksu.

Tranzicijom industrijskoga društva u informacijsko, »vojnoindustrijski kompleks« transformira se u »vojnoznanstveni«.

U nekim svojim tekstovima prevedenima i na hrvatski Virilio smatra da je nakon rata na Kosovu, koji se odigrao »u orbitalnom prostoru«, zapravo došlo do promjene u pravcu konstrukcije vojnoznanstvenoga kompleksa. No, vratimo se još malo i Mumfordu.

Mumford, koji je vrlo kritičan prema »mega-mašini« i McLuhanovoj metafori »globalno selo«, nije baš oduševljen svemoćima globalnog računala kao najnovije mega-mašine ili globalnoga mozga koji može »zamijeniti« Aleksandrijsku knjižnicu, i više od toga.

Nakon čitanja Mumfordova djela, valja se prisjetiti i ranjivosti mega-mašine koja zbog »kvara« ili udara može baciti kolektivnu memoriju na smetlište kulturne povijesti. Pitanje je, dakle, što se može dogoditi u slučaju »kvara« te mašine ili aktiviranja različitih pojavnih oblika rizika u globalnom informacijskom društvu, kao što su cyber-rat, terorizam i organizirani kriminal, koji mogu uzdrmati memorirana djelovanja, kulture i identitete suvremenih društava?

Valja skrenuti pozornost na takve mogućnosti jer je mega-mašina koliko savršena, toliko i ranjiva. Slijedi zatim prispodoba s Baudillardovim stavom o globalizaciji ili težnji savršenoj integraciji svijeta, odnosno stvaranju neranjiva sustava.

Nakon 11. rujna 2001. pokazala se sva ranjivost te američke mega-mašine. Bio je to napad na njezino savršenstvo i simbole. Taj je događaj najavio prekretnicu ratovanja simbolima, odnosno cyber-ratovanja ili cyber-terorizma. To su dva oblika ratovanja na tragu simboličkoga interakcionizma unutar cyber-prostora koja izravno mogu ugroziti središta moći diljem svijeta.

Ratovanje u cyber-prostoru, kao tip otvaranja nove virtualne fronte, pada u polje informacijskog društva rizika ili tamnije strane informacijskoga društva podignutog uz potporu ICT-a.

ICT sam po sebi nije loš, ali se instrumentalizira. Nije ni novi tehnološki bog u kojega bi trebalo slijepo vjerovati, niti je savršenstvo bez mane. Naposljetku, ICT nije savršena kreacija po sebi, to je kreacija koju je stvorio nesavršeni čovjek da bi pokrpao vlastite nesavršenosti i imao osjećaj tehnološke ekstenzije ili protežnosti, odnosno nove globalne moći.

Kao što je Munford upozorio na mogućnost zakazivanja mega-mašine u obliku nekoga kvara ili udara, tako se može skrenuti pozornost na mogućnost nestanka kulturne baštine, gubitka kolektivnog pamćenja i identiteta.

U slučaju zloporabe ICT-a, ozbiljno se mogu ugroziti vojne, političke, kulturne i vladine institucije diljem svijeta

Takav pristup ne staje na stranu tehnološkog optimizma, testiranja gornjih granica mogućnosti mega-mašine ili računala i interneta ni tehnološkog pesimizma, on se zapravo samo pokušava kretati po već utabanim stazama teorije refleksivne modernizacije i društva rizika.

Njezine temelje, na tragu paradigme industrijskoga, i tek dijelom postindustrijskoga društva, postavili su njemački sociolog Urlich Beck te dva britanska sociologa Anthony Giddens i Scott Lash.

U promišljanju rizika koje nosi ICT ili najnovija mega-mašina, kao simbiotička struktura znanosti, tehnike, tehnologije političke, vojne i korporacijske moći, treba napraviti iskorak u pravcu adaptacije klasične teorije refleksivne modernizacije industrijskoga društva rizika na paradigmu globalnog informacijskoga društva rizika. To je logična potreba nastala iz uvida u tijek druge moderne.

Druga je moderna iznjedrila novu mega-mašinu. Generirala je ne samo dobre strane u ljudskom djelovanju, nego i rizike koje kritički valja reflektirati da bismo se s njima suočili i bili svjesni nesavršenosti tehnologija koja se može razumjeti samo iz nesavršenosti ljudske prirode.