Imaju li mladi budućnost u Hrvatskoj?

Budućnost mladih u HrvatskojImaju li mladi budućnost u Hrvatskoj? To je zasigurno pitanje koje se nameće u današnjem društvu i državi koja našoj mladosti ostavlja preko 47 000 000 000 € (47 milijardi eura) bruto inozemnog duga, dodatne poreze i preodgoje u škole. Od velikih političkih opcija i “lidera” nitko ne ulazi u koštac sa ovim problemom, nego se svi bave sporednim i “lakšim” temama. Traje proces osiromašivanja zemlje koja je nekoć obećavala kroz surovi neoliberalizam koji dodatno za sobom vuče i uklanjanje svih tradicijskih i svjetonazorskih vrijednosti, te od čovjeka stvara surovog vojnika kapitalizma, koji je spreman učiniti sve kako bi postigao jedan, jedini, božanski i uzvišeni cilj – ostvarivanje prihoda i profita. U ovakvom umjetno stvorenom društvu, hrvatska mladost je prepuštena sama sebi ...

URBANA DESNICA

Užurbani tečaj modeliranja današnjeg društva

Piše: Dario Dolić / Urbana Desnica
Izvor: UrbanaDesnica.hr


U ovakvom umjetno stvorenom društvu, hrvatska mladost je prepuštena sama sebi. U školstvu nema više nikakvog reda ni plana, pa su nakon završenog školovanja prepuštena ili dugogodišnjim čekanjima na radna mjesta na određeno ili jednostavno potražiti sreću negdje drugdje.

nasiljeMnogima su puna usta mladih, na kojima kako kažu svijet ostaje, a činjenica je kako “svijet” u ovakvoj državi ipak ostaje na uvijek istim političkim fosilima i njihovoj djeci, rođacima i poznanicima. Možda na takvu hrvatsku mladost oni i misle kada ovakve floskule izgovaraju?

Mnogi mladi ljudi digli su ruke od bilo kakve borbe protiv kriminala, nepotizma i nepravde u društvu. Digli su ruke od borbe za nacionalnim i tradicionalnim vrijednostima, te polako gube svoj identitet. Postaju žrtve radikalnog kapitalizma, gdje je važno da nemate svoj stav i gdje je jedini vaš prihvatljivi identitet može biti poslušnik tj. rob neoliberalnog kapitalizma. Svatko se zatvara u sebe, postaje jedinka, bori se za sebe i gubi osjećaj za druge. Vrlo jednostavno uništavanje bilo nacionalnog bilo nekog dugog identiteta, zar ne?

Međutim opiranje mladosti još uvijek postoji. A ono je danas okarakterizirano kao huliganstvo. Ono postoji na stadionima, među navijačkim skupinama. Takav bunt mladosti, koji ponekad zna preći i svoje okvire, suzbijaju represijom, represivnim zakonima i sredstvima prisile. Ti mladi momci i cure, koje sa svakim novim transparentom izražavaju mišljenje većine u ovoj državi, okarakterizirali su kao huligane i malograđane, ali za razliku od ostalih, oni se još uvijek drže zajedno.

odjeb A pitam ja vas, što su ti “malograđani” nasuprot onoj općeprihvaćenoj gospodi političarima, velikim građanima i borcima za ljudska prava, koji su pokrali cijelu državu, a protiv mnogih se vode i kazneni postupci. Tko je veći kriminalac? Onaj mladić sa utakmice, koji iz bunta zbog represije nad cjelokupnim društvom ili čiste navijačke koreografije upali jednu bengalku ili nekakav političar ili poduzetnik u Hrvatskoj koji svakodnevno ugrožava egzistenciju stotine tisuća obitelji ove zemlje?

Da, brzi tečaj modeliranja našeg društva je u tijeku i polako postajemo društvo iskrivljenih vrijednosti i društvo koje olako i ne kritički prihvaća plasirane informacije. Društvo licemjera…

Nedavno slušam jednog mesara u Saboru, gdje se obrušava opet na navijače, na hrvatsku mladost koja je svoj humanitarni karakter iskazala brojnim akcijama, koja se spremna određi svoje zadnje kune za organiziranu humanitarnu akciju ili pomoć svome voljenom klubu. O borbi za neovisnost ove zemlje na prvim crtama, ne trebamo niti pričati. Zbog čega ne govori o takvim akcijama takvih skupina?

Zbog čega njemu i takvima smetaju mladi buntovnici? Možda zbog toga što jedino još njihovu šutnju ne mogu kupiti? A možda i zato što su navijači miljenici većine ovog naroda, te imaju iza sebe dugu tradiciju i dio su duge povijesti ovog naroda. Dio su nečega što niti jedan današnji narcisoidni hrvatski političar neće nikada postati.

siestaDovoljna je činjenica kako su i mnogi građani prihvatili tezu kako su ti mladi buntovnici zapravo nasilni huligani, kojima je jedini cilj nekome razbiti glavu. I dok govore na takav način o ljudima koji iskazuju svoje nezadovoljstvo, što takvi građani rade? Sjede u nekakvom lokalnom kafiću, piju na dug, očekuju svakim danom otkaz ili ne produženje ugovora, strahuju za budućnost svoje djece, dok im je preodgaja sustav, prihvaćaju izrugivanje sa svojom povješću, identitetom, tradicijom i kulturom… Ali tada… Tada mnogi takvi šute.

Povezani članci

Who's Online

We have 165 guests and no members online