Kako danas odgojiti dijete?

djecapijankeUbojstvo Luke Ritza, proboden mladić u Zagrebu zbog sendviča, dvojica mladića u dobi od 18 i 22 godine u Karlovcu izvršili 11 teških krađa i provala, samoubojstva u Mikanovcima... crni niz nasilja među mladima nastavljen je u Rijeci ubojstvom studenta Aleksandra Abramova. Val nasilja nikako da prestane već izgleda samo se sve više intenzivira. Ni naša mala mjesta, nažalost, nisu izuzetak, ni kod nas ne manjka droge, ni krvavih glava. Također, sve češće vidimo pijanu i drogiranu djecu, osobito vikendom. Kod današnje djece kao da nema empatije, razumijevanja već samo nagoni i potrebe. Postavlja se pitanje kako to promijeniti, kako otkloniti uzroke, odnosno kako vidjeti što našu djecu tjera na takvo ponašanje. Namjerno kažem 'tjera' jer mislim da je takvo ponašanje njihov glasan krik upomoć i bijeg od svakodnevnice, a da su stvarni problemi ipak malo dublji od primjerice običnog sendviča. Možda razloge treba tražiti u općem otuđenju ljudi, modernoj tehnologiji komuniciranja (virtualni umjesto osobnog kontakta), nedostatku vremena kod roditelja, društvu, medijima, puštanju da djecu odgajaju tamo neki drugi, u vrtićima, školama i sl. Kako na odgoj djeteta ne utječu samo roditelji već društvo u cjelini, suradnik portala Kastela.org poznat pod nickom 'Sizif' pokušao je dati svoje viđenje i viđenje ljudi s brojnih foruma o faktorima koji danas utječu na odgoj djece. Pročitajte ovaj izniman tekst ...


ODGOJ DJECE U HRVATSKOJ


Kako danas odgojiti dijete?


odgoj djece


Piše: Sizif / Kastela.org
Izvor: Kastela.org


Roditelji
su po meni prvi i najvažniji faktor u odgoju. Djeca u roditeljima vide uzore i kopiraju ih tako da ako želimo promijeniti dijete najprije promijenimo sebe.

odgoj djeceRekao bih da se danas roditeljski angažman u odgoju djeteta najčešće sveo na jedan pasivan edukativno-didaktički segment i na puko bavljenje nekim, po mnogima, najbitnijim aspektima kao što je higijena, prehrana, krov nad glavom, odijevanje.

Razgovor i odgojne mjere u smislu pokušaja kontrole djeteta i sankcija debelo su zanemarivani. Za dobar razgovor prvenstveno je važno znati dobro slušati. Za slušanje pak, treba dosta vremena i strpljenja, ali se djeca tada osjećaju važnima i lakše će nam se otvoriti.


Najbitnija je stalna komunikacija

Upravo je nedostatak vremena jedan od najčešćih problema. Roditeljsku pažnju ne mogu zamijeniti ni TV ni playstation. Za dijete uvijek trebamo naći vremena. Dajmo im priliku da raspravljaju s nama o životnim temama, čujmo njihova razmišljanja.

Ako dobro upoznamo način razmišljanja svog djeteta lakše ćemo mu prilagoditi metode odgoja. Dajmo im priliku i da rade nešto zajedno s nama pa makar izmislili nekakav posao. Tako razvijamo bliskost i osjećaj korisnosti.

Ukoliko dijete pogriješi u kazni treba biti primjeren i dosljedan uz obvezno obrazloženje kažnjavanja. Nikada kazna ne bi trebala ići bez obrazloženja u smislu „zato jer ja tako kažem“. Pod kaznom smatram i mogućnost fizičkog kažnjavanja.

odgoj djece


Iako se mnoge udruge i razni „dječji telefoni“ možda sa mnom neće složiti, smatram da je ponekad potreban i takav način kažnjavanja, osobito kod manje djece. Naravno, nećemo pretjerivati jer to onda više nije kažnjavanje već zlostavljanje.

S disciplinom i inače ne valja pretjerivati jer, ukoliko pretjeramo, imati ćemo prestrašeno dijete s manjkom samopouzdanja što također nije dobro. Pučki rečeno, ne valja ga ni držati pod staklenim zvonom.

Jedna od češćih roditeljskih pogreški je i pretjerano očekivanje.

Razumijem da je jako teško biti racionalan i objektivan u prosuđivanju mogućnosti vlastitog djeteta, ali onda se svakako treba savjetovati sa kompetentnim osobama.


Dijete treba živjeti svoj život a ne život kojeg je roditelj htio živjeti, odnosno da roditelj preko djeteta liječi svoje komplekse i neispunjene snove.


Za informatički pismene roditelje, ukoliko primijete određene probleme ili povučenost, svakako bih preporučio i otvaranje lažnog profila na društvenim mrežama koje dijete koristi (npr. Facebook). Iako je to svojevrsno uhođenje, imat ćemo dobar uvid u razmišljanja i djetetov krug prijatelja.

I još samo jedna napomena za očeve, za u zadnje vrijeme jednu čestu pojavu kod nas: ne vodite dijete u kladionicu! Ne, to nije niti malo cool, dajemo im negativan primjer i učimo ih kocki od malena. Radije prošetajte po rivi ili otiđite na misu ako je nedjelja (ako ste vjernik, naravno).


Radno vrijeme, škola, policija, mediji i crkva

djecaRadno vrijeme i današnji uvjeti rada niti malo ne pomažu roditeljima u odgoju djece. Prije bih rekao da im što je moguće više otežavaju. Rijetko koji radnik danas ima slobodan vikend koji bi iskoristio za obiteljska druženja ili izlet. Čak mislim da je taj problem manjka slobodnog vremena veći i od manjka financija, barem kod zaposlenih.


Djecu nam odgajaju bake jer mame i tate stalno rade.


Osobito bih istaknuo pitanje (ne)radne nedjelje. Iako sam vjernik, neradnu nedjelju ne bih promatrao isključivo s vjerskog, već sa sociološkog stajališta.
Često je baš nedjeljni ručak bio jedino vrijeme kada bi cijela obitelj bila na okupu, a sada je i taj jedini dan u tjednu koji je bio namijenjen čovjeku stavljen u službu kapitala.

Svi naši trgovački lanci rade na sve državne i vjerske blagdane, dok se njihovi vlasnici kunu u vjeru i domoljublje. Za mene je pomalo licemjerno što ne rade samo na Božić i Uskrs. Pa kada radite na sve ostale blagdane, radite i tada! 

odgoj djeceLjudi s posla dolaze nervozni i iscrpljeni, nedostaje im odmora, a umorni teško mogu zadržati koncentraciju kada im dijete nešto priča ili kada bi se željelo igrati. Nerijetko, dijete ni krivo ni dužno pobere ljutnju i bijes koja je bila namijenjena šefu.

Što vrijedi jednoj trgovkinji  da je slobodna ponedjeljkom, ako je u ponedjeljak sama u kući i svi na taj dan rade. Što će raditi, čistiti kuću, peglati robu?!

Male plaće, bahaćenje poslodavaca i zatvaranje tvornica pruža negativnu poruku mladima da se pošten rad ne isplati.


Jako je teško roditelju učiti dijete da će marljivošću i poštenjem doći do uspjeha kada ga surova svakodnevica pobija.


I nas su u Kaštelima nakon Željezare, Jugovinila odlučili riješiti i Kaštelanskih staklenika. Kažu raditi ćemo u turizmu, a nemamo skoro niti jedan hotel. Hoćemo li sinove slati za izbacivače, a kćeri na jahte za zabavu domaćim i stranim „poduzetnicima“?!


Da li je to slučajna pojava ili se obitelj namjerno razbija da bi se pojedincem lakše manipuliralo u službi kapitala, ne znam?!


U školi su danas urađene medvjeđe usluge djeci. Inflacija dobrih ocjena i istovremena devalvacija znanja dobro dođe kada od bake želimo izvući sto kuna na kraju polugodišta, ali je dugoročno pogubna.

odgoj djeceProvode se razne reforme i šminka se obrazovna statistika na uštrb znanja. Dovoljno je vidjeti kako su rangirana naša sveučilišta u vanjskim vrjednovanjima. 

Najveći je problem nedostatak autoriteta kod profesora. Djeca su djeca i da bi slušali profesor mora imati autoritet. Nažalost, danas ga rijetko tko ima jer im sustav otežava rad u razredu. Ne smiju dati jedan iz zalaganja, ne smiju izbaciti dijete sa sata, a kamoli udariti, mogu ga samo moliti da se smiri!

S druge strane djeca ismijavaju profesore, snimaju ih mobitelima ili im paraju gume na automobilima. Po meni, to nije odraz demokracije nego anarhije. Tako da najbolje prolaze oni profesori koji djeci puštaju da rade što žele, ništa ih ne uče i na kraju im daju nezasluženo visoke ocjene.

Zbog svega toga, uz profesore, najviše pate dobra djeca jer su ismijana baš zato što su dobra i što im se profesori nemaju vremena adekvatno posvetiti jer su konstantno zauzeti onom problematičnom.


Koja je poruka mladom čovjeku, isplati li se znanje i pristojnost?!


Policija
i sudstvo također su odgovorni za ponašanje mladih. Najveći je problem s maloljetnicima koji su dobro upoznati sa svojim pravima i uspješno ih zloupotrebljavaju. Tako čujemo izjave tipa: „tuč ću do 18-te jer mi do tada niko ništa ne može!“.

Neki se roditelji čak i bune ako policija privede maloljetnika koji je vani u tri, četiri iza noći mrtav pijan!

Zbog toga je danas na ulicama sve više divljaka koji prolaze nekažnjeno za batinanje pa čak i ubojstva vršnjaka jer im se ne sviđa njegova frizura ili naglasak. Pa ih, umjesto da budu kažnjeni, sud pomazi po maloljetnim glavicama i pošalje kući.


Naravno i ovdje djeca samo kopiraju starije. Vide da se mafijaši i nasilnici ne kažnjavaju već da umjesto u zatvorskim ćelijama borave u udobnim foteljama raznih tvrtki, klubova ili institucija.


I ubojica Aleksandra Abramova brzo je naučio prednost dvojnog državljanstva pa je preko BiH pobjegao u Srbiju.

A, ako djeca žele nešto sami promijeniti i uvesti reda zauzvrat dobivaju podsmijeh i odmahivanje rukom i od sustava i od svojih roditelja (Kodeks, sudenti...).

Mediji protežiraju estradizaciju društva i relativizam. Na naslovnice se najlakše dolazi skandalima i sudjelovanjem u reality show-u, a mladi su željni pažnje.


mladi


Rijetko ćemo kad vidjeti državnog prvaka iz fizike ili najboljeg mladog veslača, ali zato su Modni Mačak i Simonica uvijek tu kao dežurni uzori.

O utjecajnim studentskim, nezavisnim listovima u kojima bi se raspravljalo o raznim temama možemo samo sanjati.

Državna televizija se još nekako drži, ali komercijalne su najblaže rečeno, katastrofa. Dovoljno je vidjeti kakve se emisije daju u kojim terminima. U reklamama se nikad ne daje težište na onog drugog nego samo „u se, na se i poda se“.

Osim naravno u ovo predblagdansko vrijeme kad je u modi biti human ili kada blagdan služi da bi se prodalo gazirano piće ili pivo. Ne kaže se uzalud da je ideale nekog društva najbolje prosuditi po reklamama.

nasilje među mladimaI Crkva danas kao da živi u nekom paralelnom svijetu. Rekao bih da je puno veći naglasak na formi nego na sadržaju. Osobno mi se ne sviđa previše koncept vjeronauka u školama. Puno mi je draži onaj u crkvi.

Kad se samo sjetim onih divnih vremena svog crkvenog vjeronauka, ministriranja. Tada je na vjeronauk išao samo onaj komu se zaista išlo. Nije se išlo radi reda ni radi poklona za Krizmu.

Vjeronauk se ne bi smio ocjenjivati jer ga tada, rekao bih, degradiramo i pretvaramo u nešto prizemno. Osobno mi je puno važnije da dijete nauči ne raditi drugom ono što ne želiš da se tebi radi nego da zna nabrojiti evanđeliste, iako je opća kultura uvijek poželjna.


Sve u svemu nameće se zaključak da je danas zaista izazov ispravno odgojiti dijete.


alkoholizamRoditelji se trebaju truditi više no ikad
. Na sreću, postoji čitav niz savjetovališta od kojih ne bi trebali zazirati ako vidimo da sami više ne možemo.

Prošla su vremena kada se gledalo što će ti selo reći.

Iznio sam ovdje zaista puno kritika, ali i pokoji svoj prijedlog. Kao autor, ali i kao roditelj volio bih i da vi čitatelji, pored same ocjene da li je članak dobar ili loš, da navedete ako sam što propustio napisati ili ako imate svoj prijedlog o ovoj temi o kojoj na kraju krajeva ovisi i naša starost.


Kako sijemo, tako ćemo i žeti!

 

Povezani članci

Who's Online

We have 186 guests and no members online