Damir Pilić: Sretan narod, sretna omladina

Zgodno je to kad se namjesti da se jedan do drugog nađu dva novinska teksta čija ti kombinacija izazove jezu do kostiju. Evo, pogledajte što se meni dogodilo u četvrtak ujutro. Čitam tako na portalu index.hr tekst o gospodarskom programu HDZ-a, baš uoči njegova predstavljanja u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, i zapamtim rečenicu da će jedan od naglasaka programa biti stavljen na "jačanje domoljublja, osobito među mladima". Tu sam rečenicu zapamtio jer sam odmah shvatio da je to presudna stvar za privlačenje stranih investicija, otvaranje novih radnih mjesta i općenito za razvoj gospodarstva. Onda kliknem na susjedni članak, jer mi se naslov nekako učinio povezan s tim što HDZ govori o domoljublju među mladima. Prosudite i sami, naslov glasi: "Hrvatski maturanti: NDH nije fašistička, homoseksualnost je bolest, a samo su katolici pravi Hrvati". Moram priznati, taj sam članak proučio nešto pažljivije od onog prethodnog, jer mi se nekako čini da je neusporedivo važniji za budućnost Hrvatske od gospodarskih snova naše opozicije. I čitam: Institut za društvena istraživanja – u suradnji s GOOD inicijativom i udrugom GONG – na uzorku od 1146 hrvatskih maturanata proveo je istraživanje na temu "Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj". I čitam dalje..

Sretan narod, sretna omladina

Piše: Damir Pilić  
Izvor: Slobodna Dalmacija, Lupiga.com


I čitam dalje: gotovo tri četvrtine učenika završnih razreda srednjih škola ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina. Polovina ih tvrdi da je homoseksualnost vrsta poremećaja ili bolesti te da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javne istupe, kako ne bi nepovoljno utjecali na mlade. A 40 posto ih smatra da su pravi Hrvati jedino katolici.

Onda se vratim na onaj članak od maloprije, o HDZ-ovom gospodarskom programu, i ponovo pročitam rečenicu kako će jedan od naglasaka tog programa biti stavljen na "jačanje domoljublja, osobito među mladima". I jeza mi dođe do kostiju. Jer nisam mogao ne uočiti mogući – dapače, i predvidljivi – trend koji bi mogao obilježiti hrvatsko društvo u budućnosti. A taj trend proizlazi iz povezanosti HDZ-a i odrastanja mladih u Hrvatskoj.

Nisam, naime, mogao previdjeti korelaciju između, s jedne strane, HDZ-ova utjecaja na obrazovni program i društvenu atmosferu u zemlji u ovih 25 godina, te, s druge strane, društvenog svjetonazora današnjih hrvatskih maturanata iskazanog u ovom istraživanju. Ta je korelacija sasvim blizu brojke 1: od početka stvaranja hrvatske države HDZ je imao dominantnu i presudnu ulogu kako u formiranju obrazovnog programa, tako i u kreiranju društvene atmosfere, u čemu mu je obilato pomagala Katolička crkva.

Utvrdimo još jednom posljedice tog utjecaja:  gotovo tri četvrtine naših maturanata ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina. Polovina ih tvrdi da je homoseksualnost vrsta poremećaja ili bolesti te da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javne istupe, kako ne bi nepovoljno utjecali na mlade. A 40 posto ih smatra da su pravi Hrvati jedino katolici.

Tako izgleda "domoljublje" koje su HDZ i Katolička crkva u ovih 25 godina uspjeli inkorporirati u obrazovni sustav i društvenu atmosferu Republike Hrvatske. To su te "kršćanske" i "domoljubne" vrijednosti koje se usađuju našoj djeci.

Mali fašistički problem

Optimist bi rekao da moramo biti sretni što čak četvrtina maturanata ipak znade da je NDH bila fašistička država, što ih je polovina svjesna da homoseksualnost nije nikakav poremećaj niti bolest, te što ih čak 60 posto razumije da vjerski izbor ne određuje kvalitetu hrvatstva.

Ali u normalnom i tolerantnom društvu ovi bi se postotci svjesnih mladih ljudi morali kretati između 90 i 100. Zašto bismo bili zadovoljni mrvicama?

Vratimo se ponovo na "gospodarski program" HDZ-a, odnosno na "domoljubnu sekciju" tog programa, čije smo dosadašnje rezultate upravo vidjeli. Naši demokršćani sada žele dodatno "jačanje" tog "domoljublja". Osobito, vele, "među mladima". Što bi to značilo u matematičkom smislu? Kakvo bi moglo biti to buduće, "pojačano" domoljublje među mladima?

Odgovor možemo dobiti jednostavnom ekstrapolacijom postojećih trendova. Umjesto tri četvrtine mladih koji misle kako NDH nije bila fašistička država, u "pojačanoj verziji domoljublja" valjda bismo trebali doći do četiri četvrtine mladih koji tako misle. Umjesto samo jedne polovine mladih kojima je homoseksualnost bolest, poanta je, izgleda, postići obje polovine mladih s takvim stavom. A umjesto svega 40 posto klinaca kojima su jedino katolici pravi Hrvati, krajnji cilj "jačanja domoljublja", naslućuje se, imalo bi biti 100 posto takvih klinaca.

Konačna ideja "jačanja domoljublja, osobito među mladima" tako se ispostavlja kao pokušaj stvaranja generacija koje će unisono misliti da NDH nije bila Hitlerov satelit, da su pederi bolesni i da ateisti ne mogu biti Hrvati.

S tim pokušajem ima samo jedan mali fašistički problem. To se, naime, ne zove domoljublje, nego fašizam.

Povezani članci

Who's Online

We have 172 guests and no members online