S mladim sportašima trebaju raditi stručnjaci

TrenerBila je subota, 13. studenoga 2010. godine, 20.05 sati. Dinamo je gostovao kod Splita, prvi put su kamere nacionalne televizije prenosile utakmicu iz Parka mladeži. Iako mi je Split 12 godina bio drugi dom i kao igrač sam prošao sve uzrasne kategorije, nisam osjećao potrebu uživo pogledati derbi nego sam se udobno smjestio ispred televizora. Susret počinje, gledam sastave i ne mogu vjerovati. U prvoj postavi Splita samo jedan igrač (Milović) iz omladinskog pogona!? Tek nešto bolja situacija kod Dinama koji je imao "čak" trojicu (Kelava, Badelj. Bišćan). Možda je to sve skupa bio i splet okolnosti (ozljede, kartoni...), ali pitanje koje se nameće je "gdje se gube mladi igrači iz omladinskih škola?" ...


TKO NAM TO TRENIRA DJECU

S mladim sportašima trebaju raditi stručnjaci

Piše: Toni Modrić
student kineziološkog fakulteta u Splitu
Izvor: Slobodna Dalmacija

PlivačSplit i Dinamo su tek primjeri. Slična situacija je i u drugim sportovima, čak i gora kada vidimo stanje naših najboljih košarkaških klubova.

Često možemo pročitati kako mi Hrvati imamo puno talentirane djece, a ako je tako, recite mi gospodo iz sportskih klubova, zašto propadaju svi ti talenti, zašto nema rezultata?

Neka se nitko ne uvrijedi, mišljenja sam da je glavni razlog, koliko god mi to poricali, nedovoljna stručnost i kompetentnost ljudi koji rade s njima.

Umjesto da s mladim talentima rade najobrazovaniji ljudi, česti rade isluženi i neškolovani sportaši, koji (vjerojatno nekad i pod pritiskom uprave, roditelja i javnosti) sve podređuju uspjehu, te "zaboravljaju" da je najvažnije da se mladi igrači kroz omladinsku školu pravilno razvijaju.

Da ne bude zabune, takvi vjerojatno imaju određena tehničko-taktička znanja, te sportsko iskustvo, ali mislite li da poznaju metodiku rada s djecom?

Ako mislite da vam 'prodajem maglu', otiđite u neki klub, nasumce odaberite trenere i pitajte ih, na primjer, znaju li što su to senzibilne faze rasta i razvoja.

Shvaćate na što ciljam? Svatko od nas zna čitati i pisati hrvatski jezik, no koliko od nas ga može predavati u školi? Slikovito rečeno. Hrvatska - zemlja sa 4,5 milijuna sportskih trenera.

trener

Upravo to što svi smatraju da mogu biti treneri jedan je od najvećih problema sporta.

Sustavan rad sa sportašima je danas nepoznat pojam, a to najjasnije vidim sada kad sam donekle stručan da i pričam o tome.

Iz prve ruke govorim, s mladim sportašima se ne radi dovoljno kvalitetno, a u većini slučajeva i bez konkretnog plana i periodizacije.

Dovoljno je da se prisjetim i najbanalnije stvari iz igračkih dana - trening na +30 stupnjeva Celzijevih, a ne daju ti da se napiješ vode!? Smiješno, zar ne?

Smiješno je i što danas mladi i školovani ljudi ne mogu dobiti priliku da pokažu ooo što znaju. Štoviše, često su i podcjenjivani od strane "iskusnijih kolega" i to uglavnom "argumentima" tipa "što će on meni solit pamet, mogu mu otac biti". Posljedice toga se itekako osjećaju,

Dokle se god za zapošljavanje ne postave kriteriji znanja, stručnosti i kompetentnosti, situacija se neće promijeniti, mladi talenti će se i dalje gubiti u raljama surove profesije poznate i pod imenom "sport".

patike

Rješenje vidim u donošenju Zakona o sportu koji bi definirao da u klubovima rade isključivo ljudi sa završenom višom školom ili fakultetom.

Nije ni to isključivi pokazatelj da je netko u potpunosti stručan, ali ima odličnu podlogu da se kroz rad i praksu prometne u kompetentnog stručnjaka koji če biti na korist čitavome društvu.

Povezani članci

Who's Online

We have 175 guests and no members online