Bez čeličane nema konkurentna škvera

željezara splitJedna od najvažnijih industrija koje troše velike količine čelika jest brodogradnja, a Kina i Južna Koreja proizvode sve više čelika, koji koriste za gradnju brodova. Neozbiljno je uopće razmišljati o prosperitetu hrvatske brodogradnje bez osnovne proizvodnje, a u ovom slučaju to je industrija čelika. Bez hrvatske čeličane apsurdno je govoriti o konkurentnosti hrvatske brodogradnje na međunarodnom tržištu... Dok Japan gradi umjetne otoke zbog pomanjkanja prostora za život, mnogi su naši otoci napušteni, a mladi ne vide perspektivu na njima. Brodogradnja bi kroz industriju čelika mogla pridonijeti razvoju naših otoka, primjerice, proizvodnjom vjetroelektrana. Svaki naš veći otok mogao bi ih imati mnoštvo, te tako osigurati stanovnicima povoljnu cijenu električne energije ili druge beneficije, a nekima i posao na održavanju vjetroelektrana... piše Ivica Tijardović na stranicama Poslovnog dnevnika ...

BAŠ ČELIK!

Bez čeličane nema konkurentna škvera

Bez industrije čelika apsurdno je govoriti o konkurentnosti hrvatske brodogradnje na međunarodnom tržištu. Potvrđuju to primjeri divova poput Južne Koreje..

Piše: Ivica Tijardović
Izvor: Poslovni dnevnik

Južnokorejci troše najviše čelika u svijetu, čak 1,077 kilograma po stanovniku - više od tone tijekom godine dana ili oko tri kilograma svakog dana. Svjetski je prosjek oko 200 kilograma po stanovniku godišnje. Premda je Kina najveći proizvođač čelika (lani je proizvela 627 milijuna tona čelika), zbog brojnosti stanovništva potroši po stanovniku 40 posto čelika kojeg potroši Južnokorejac.

brodogradnjaDa bi se shvatila snaga južnokorejskoga gospodarstva kad je posrijedi potrošnja čelika, Južnu Koreju treba usporediti s nekim industrijskim zemljama. Prosječan stanovnik SAD-a potroši manje od četvrtine čelika kojeg potroši Južnokorejac. Ista je situacija i s ruskim građaninom. Japanac potroši 50-ak posto čelika manje u odnosu na Južnokorejca, a Indijac samo dvadeseti dio.

Čak su i Nijemci daleko iza Južnokorejaca po potrošnji čelika, jer potroše samo 41 posto čelika kojeg potroši Južnokorejac. Jedini koji konkuriraju Južnokorejcima po potrošnji čelika po stanovniku su Tajvanci, koji godišnje potroše 772 kilograma čelika po stanovniku.

Najviše čelika lani je potrošila Kina (576 milijuna tona). Slijede SAD (80 milijuna tona), Japan (64 mil. tona), Indija (61 mil. tona), pa tek onda Južna Koreja (52 milijuna) te Njemačka i Rusija (po 36 milijuna tona).


Rast svjetske proizvodnje

Proizvodnja sirovog čelika u svijetu uglavnom raste iz godine u godinu. U odnosu na 2003. proizvodnja čelika 2010. je porasla 458 posto, u odnosu na 2004. godinu 312 posto, u odnosu na 2005. godinu 236 posto, prema 2007. pet posto, u odnosu na 2008. šest posto i u odnosu na 2009. godinu 15 posto. Samo su 2008. i 2009. bilježile pad proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu, i to 2008. za 17 milijuna tona, 2009. za 102 milijuna tona.

I u ovoj je godini proizvodnja sirovog čelika u porastu. Samo je u rujnu povećanje proizvodnje čelika stiglo do gotovo 10 posto u odnosu na isti mjesec godine prije, a u prvih devet mjeseci ove godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje proizvodnja je povećana više od 8 posto, na 1,134 milijuna tona, što znači da bi i ova godina mogla biti rekordna po proizvodnji sirovog čelika.

radnikDrugi najveći proizvođač čelika je Japan, koji je lani proizveo 110 milijuna tona čelika. Slijede SAD (80 milijuna tona), Indija (68), Rusija (67), Južna Koreja (58), Njemačka (44), Ukrajina i Brazil (po 33), a Turska je sa 29 milijuna tona deseti najveći proizvođač čelika u svijetu. Najveće kompanije koje se bave proizvodnjom čelika nalaze se u Luksemburgu (ArcelorMittal), Japanu (Nippon Steel), Kini (Boasteel) i Južnoj Koreji (Posco).

Dok proizvođači čelika iz Europske unije bilježe samo oko 4 posto porasta u proizvodnji čelika u prvih devet mjeseci ove godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje, Kina u tom razdoblju bilježi povećanje od gotovo 11 posto, a Južna Koreja čak više od 18 posto. Samo je Japan od značajnijih proizvođača čelika u spomenutom razdoblju zabilježio pad proizvodnje, što je posljedica razornog potresa. Te nam statistike govore mnogo.

Jedna od najvažnijih industrija koje troše velike količine čelika jest brodogradnja, a Kina i Južna Koreja proizvode sve više čelika, koji koriste za gradnju brodova. Neozbiljno je uopće razmišljati o prosperitetu hrvatske brodogradnje bez osnovne proizvodnje, a u ovom slučaju to je industrija čelika. Bez hrvatske čeličane apsurdno je govoriti o konkurentnosti hrvatske brodogradnje na međunarodnom tržištu.

To je isto kao kad želite biti proizvođač mlijeka, a nemate vlastite sirovine, već mlijeko nabavljate iz uvoza. I ostale brodograđevne zemlje žele sebi osigurati dovoljno čelika, pa je, primjerice, proizvodnja u Brazilu porasla više od sedam posto jer će, uz ostalo, brazilska brodogradnja imati pune ruke posla zbog potreba svoje pomorske naftne industrije.


Prilika za razvoj otoka

Cijena čelika ovisi o mnogim faktorima, no ako imate sigurnu dostavu željezne rude i koksa, ako kontrolirate troškove prijevoza, i ako imate dovoljno skladišnog prostora, najviše će troškovi proizvodnje čelika ovisiti o vašoj organizaciji rada. Preostaje vam razvijati tehnologiju koja će omogućiti visoku kvalitetu uz cijenu čelika koja pada s porastom proizvodnje.

Na cijenu željezne rude i koksa ne možete mnogo utjecati, kao i na cijenu nafte u transportnom procesu, jer ni najveći svjetski proizvođači čelika nemaju mnogo uspjeha po tom pitanju, pa to svakako utječe na cijenu čelika. Sve ostalo ovisi o vama, ako ste dobro organizirani i profesionalno talentirani, uspjeh ne bi smio izostati.

vjetroelektranaIz ovoga se može vidjeti koliko je brodogradnja složena industrijska djelatnost, no ta djelatnost zapošljava niz drugih industrijskih grana od kojih države mogu prosperirati. Upravo su zahvaljujući brodogradnji Japanci postali ono što su danas, a njihov su primjer slijedili Južnokorejci.

Hrvatska ne mora doslovno slijediti spomenute divove, niti to može, no nešto iz njihova iskustva može primijeniti u vlastitoj sredini. Ne smijemo zaboraviti da imamo more koje je veće od kopna, a od mora i podmorja mnogi dobro žive, pa ne vidim zašto ne bismo i mi.

Dok Japan gradi umjetne otoke zbog pomanjkanja prostora za život, mnogi su naši otoci napušteni, a mladi ne vide perspektivu na njima. Brodogradnja bi kroz industriju čelika mogla pridonijeti razvoju naših otoka, primjerice, proizvodnjom vjetroelektrana.

Svaki naš veći otok mogao bi ih imati mnoštvo, te tako osigurati stanovnicima povoljnu cijenu električne energije ili druge beneficije, a nekima i posao na održavanju vjetroelektrana. I drugi izvori obnovljive energije mogu naći mjesta na našoj obali i otocima.

Naši inovatori na tu temu zasigurno imaju štošta reći.

Povezani članci

Who's Online

We have 150 guests and no members online