Izložba: 25 godina Kruga u petak u 19 h

Dvadeset i pet godina zajedništva, razumijevanja i ustrajnosti u ime ljubavi, a za opće dobro, brojka je koja obvezuje i zadivljuje. Vezujem je za djelatnost dugoratskog Kruga, likovne udruge, jedinstvenog oblika kulturno-umjetničke prakse u Hrvatskoj.
Četvrt stoljeća vjernosti, eh, nije malo! Dopala me čast kao istinskog prijatelja odabrati radove za jubilarnu izložbu. Nisam je htio propustiti bez obzira na mogućnost zamjeranja većini koju nisam znao zipati na ovih 25 + 1. Čime sam se vodio pri odabiru? Srcem, i potpitanjem iz savjesti, što bih od silnoga mnoštva prisvojio posesivno za doma! Zato ne zamjerite...

Izložba uz 25 godina poljičke likovne udruge

Četvrt stoljeća u Krugu

Piše: Igor Brešan

Moguće vam se na prvu ne čini tako, ali život bez entuzijasta i volontera bio bi puno siromašniji, zapravo nezamisliv. Ne bi ga mogao kvalitativno pokrenuti i podržati niti svemoćni kapital, novac, velike ideje, lobiji, ratovi... Ljubav bez interesa, čista, strasna, bez kalkulacija, ne da se nadomjestiti. Nekome će se učiniti puna žrtve, iskušenja i padova ali i uzleta zbog kojih valja ljubiti, u kojima treba znati uživati, svakako puna izazova s kojima se treba znati nositi.

Nažalost sve manje je "čudaka“ spremnih zbog ljubavi staviti sebe na kušnju, otisnuti se u nepoznato, otrpjeti da bi se slavilo. Jedinke ćemo nepošteno odmjeriti čudacima, luzerima, zanesenjacima ili naprosto gubitnicima... Jer životni ritam, obveze, egzistencijalni strahovi, ekonomski limiti, međuljudski odnosi, migracije, ratovi, pandemije..., traže racio. U slaganju prioriteta, a u potrazi za srećom, lako će se već naći nekakav izgovor za vlastitu servilnost i razložnost za kojih se hvatamo izdajući sebe, vlastita uvjerenja, ono preostalo toplo i ljudsko, rasterećeno materijalizma, imperativa i površnosti, sažeto u "neobvezujućoj“ preporuci "dobro je činiti dobro“.

Dvadeset i pet godina zajedništva, razumijevanja i ustrajnosti u ime ljubavi, a za opće dobro, brojka je koja obvezuje i zadivljuje. Vezujem je za djelatnost dugoratskog Kruga, likovne udruge, jedinstvenog oblika kulturno-umjetničke prakse u Hrvatskoj.

Za djelatnost kojoj obično prilazimo podcjenjujući estetiku paušalnim kvalifikacijama o razbibrizi, zabavi za dušu. No primjer je specifičan, jer je ljubav za slikarstvo, gledaj vraga, naišla od početka na plodno tlo, puno razumijevanja Vlasti. Blagonaklonost općine, bez obzira na političke mijene i čelne ljude. Rekosmo ljubav, a za istu je ipak potrebno dvoje. Privatna inicijativa i društveni interes, rijetko su igdje išli ruku pod ruku kao u mjestu kojega je prljava industrija devastirala i učinila crnom točkom, pejzažem opasnog življenja.

Kulturu i umjetnost, ali humane refleksije u takvim i tim okolnostima drže svetinjom. Zato je i moja ljubav prema Krugu iz godine u godinu bivala snažnijom, zavodljivijom sa svakim novim povodom, sa svakom novom izložbom i novakom koji je ostajao očaran gostoprimstvom i srdačnosti prijema. Krug je poput zlatnine, materijalnu vrijednost jačom čini ona uspomenska, duhovna.

Četvrt stoljeća vjernosti, eh, nije malo! Dopala me čast kao istinskog prijatelja odabrati radove za jubilarnu izložbu. Nisam je htio propustiti bez obzira na mogućnost zamjeranja većini koju nisam znao zipati na ovih 25 + 1.
Čime sam se vodio pri odabiru? Srcem, i potpitanjem iz savjesti, što bih od silnoga mnoštva prisvojio posesivno za doma! Zato ne zamjerite, ako se sa popisom povlaštenih u potpunosti ne slažete; okvalificirajte to pristranošću jedinke ili naprosto pomanjkanjem ukusa i kriterija, ali molim ne podcjenjujte iskrenost. I ne zamjerite na kriteriju, vodio sam se srcem, bez kalkuliranja, baš onako kako sugerira ispisano u samom uvodu.

Bit će mi drago ako se nađemo u sličnoj ulozi s identičnima dilemama i za platinasti pir! Sretno bilo Krugu s nadom da će plemenite ideje iz Dugog Rata, kao vid duhovne okrjepe, kopirati i sredine koje nemaju tako nadarene likovnjake, ali svakako ljude uvjerene da se naoko malim stvarima može učiniti puno, za viši standard življenja vlastite sredine.


P.S. Ne, ne skrivam se iza slavljeničke uopćenosti, za početak izdvajam Jerkovića, Ljubičića, Ljubičić Cara, Uremovića …, ostale sami dopišite!


Četvrt stoljeća u Krugu

1. Joško Čizmić (Dugi Rat)
2. Diana Jurin (Dugi Rat)
3. Ivo Rakuljić (Dugi Rat)
4. Emilija Boroja Krstić (Novi Sad)
5. Helena Sikora (Split)
6. Neli Bajalo (Vrgorac)
7. Stipe Ivanišević (Split)
8. Ivan Listeš (Kaštel Sućurac)
9. Andrija Rape Jakelić (Prugovo)
10. Željko Uremović (Trogir)
11. Josip Škerlj (Dubrovnik)
12. Ante Ljubičić Car (Runovići)
13. Zdravko Cota (Omiš)
14. Goran Milinković (Mostar)
15. Žarko Čović (Zagreb)
16. Ana Marija Botteri (Split)
17. Željko Mucko (Koprivnica)
18. Martin Borodač (Bratislava), Slovačka
19. Miro Zovko (Čelina)
20. Veno Jerković (Kaštel Kambelovac)
21. Nikola Dubčić (Dubrovnik)
22. Hrvoje Marko Peruzović (Zagreb)
23. Mate Ljubičić (Zadar)
24. Duško Aničić (Srinjine)
25. Josip Karežić (Osijek)

+ 1 Karin Grenc (Split)

Povezani članci

Who's Online

We have 136 guests and no members online