In Memoriam: Ronnie James Dio

Ronnie James DioSvijet teškog metala je zavijen u crno. Ovaj put sa dobrim razlogom. Dana 16.05.2010. napustio nas je Ronnie James Dio, "mali čovjek velikog glasa" kako su mu laskali i kritika i publika. Izniman pjevač i tekstopisac, zakleti headbanger i čovjek koji je "petavanje" roga pretvorio u nezaobilazan segment teškometalne ikonografije, za sobom je ostavi niz antologijskih pjesama uvrštenih redom na ploče koje danas smatramo obaveznom rock 'n' roll lektirom. Sjetite se samo veličanstvenog Rainbowovog 'Stargazera' i kultne 'Long Live Rock 'N' Roll', poput otrova opakih Black Sabbathovih 'Neon Knights' i 'Heaven And Hell', te 'Holy Dievera' njegovog solo projekta egocentrično nazvanog Dio, i dobit će te tek okvirne konture gigantskog glazbenog opus što nam ga je ova rock ikona ostavila u nasljeđe ...


IN MEMORIAM:

Ronnie James Dio

Piše: Ante Čikotić Čiko

Pravim imenom Ronald James Padavona (rođen 10.07.1942.) , Dio je karijeru započeo u adolescentskom rock 'n' roll bandu The Vegas Kings svirajući trubu (sic!) i bas gitaru.

Nije dugo trebalo da ostatak banda primijeti njegovu karizmu i nevjerojatan glas, te da ga nasade za mikrofon i 1961. se preimenuju u Ronnie Dio And The Prophets.

Raspali su se 1967. nakon čega Dio i gitarist Nick Pantas formiraju The Electric Elves, čije ime kasnije skraćuju u Elf i sviraju gotovo kao "kućna" predgrupa Deep Purpleu.

U tom se periodu Dio skompao sa svojeglavim Purplovim gitaristom Ritchiejem Blackmoreom, koji vrbuje cijelog Elf za svoj prateći band Rainbow, nakon što se s psovkama i visoko podignutim srednjim prstom 1975. oprostio od svoje dotadašnje grupe.

Bio je to početak novog kreativnog razdoblja za Dio-a. Sa Blackmoreovim Rainbowom snima trolist kultnih hard rock ploča: "Ritchie Blackmore's Rainbow" (1975.), "Rising" (1976.), te "Long Live Rock 'N' Roll" (1978.), nakon čega dobiva ponudu koju nije mogao odbiti.

Naime, kraj 70-tih je bilo teško razdoblje za očeve heavy metala, mračni Black Sabbath. Obilate količine "bijeloga" i otrcane ploče sa svega nekoliko solidnih pjesama primorali su band da otpuste svog dotadašnjeg pjevača Ozzyja Osbournea.

Više nego dostojnu zamjenu našli su mu u, za razliku od njega, poprilično sabranom Diou.

Međutim, Ozzyjevo mjesto nije bilo lako popuniti. Fanovi su naprosto obožavali nesputanu iskrenost i karakteristični scenski nastup tog polu ludog čudaka.

Da bi ga dostojno zamijenio, Dio je doslovce morao pronaći svoj novi scenski identitet. Karizme je imao u obilatim količinama, ali s čime zamijeniti Ozzyjev trademark – dva prsta ispružena u hippievski "peace" znak?

Na um mu je palo petavanje roga s kojim je njegova baka, inače Talijanka, od svoje obitelji tjerala "urokljive oči" (običaj poznat i kod nas, op. a.).

Vrijeme će pokazati da je baza upalila, jer su danas "đavolji rogovi", kako ih headbangeri od milja zovu, nezaobilazni dio strogo definirane heavy metal ikonografije.

Ali nisu samo zbog "đavoljih rogova" fanovi Dioa postavili na pijedestal teškometalnog božanstava. On je sa Black Sabbathom snimio i jedan od najboljih, ako ne i najbolji heavy metal album svih vremena, iznimni "Heaven And Hell" (1980.), a godinu dana poslije i više nego solidni "Mob Rules".

Nažalost, taj demonski savez Dia i Black Sabbatha nije dugo trajao. Nakon blijedog koncertnog "Live Evil" iz 1982., Dio štuf egocentričnih gitarista što su mu šefovali kako u Rainbowu (Ritchie Blackmore), tako i u Sabbathu (Tony Iommi), odlučuje potražit sreću sa svojim solo projektom jednostavno nazvanim Dio. I pronalazi je već na prva dva albuma!

"Holy Diver" iz 1983. bio je apsolutno teškometalno remek-djelo, dok je njegov jednako dobar nasljednik "The Last In Line" (1984.) samo potvrdio reputaciju Dioa i njegova banda kao neupitne koncertne atrakcije i vodećeg imena klasičnog heavy metala u osamdesetima.

Slijedio je solidni "Sacred Heart" (1985.), par mjeseci nakon što je Dio, revoltiran činjenicom da onaj nabiguz Bob Geldof u svoj Band Aid nije zvao ama baš ni jednog metalca, u svom humanitarnom projektu Hear 'n' Aid okupio četrdesetak etabliranih heavy metal izvođača koji su zajedničkim snagama snimili stvar 'Stars' u svrhu sakupljanja novca za pomoć gladnima u Africi.

Dvije godine poslije Dio izdaje "Dream Evil", još jedan iznimni teškometalni klasik koji se naposljetku iskristalizirao kao labuđi pjev njegova banda.

Naime, slijedile su turobne devedesete, godine grungea i povlačenja headbangerske subkulture sa stadiona u duboki underground i zadimljene birtije; dekada u kojoj je Dio i dalje snimao solidne albume, čak se i na njihovu "Dehumanizeru" iz 1992. nakratko vratio u Black Sabbath, ali sve to bez većeg interesa mainstream medija i publike okrenute alter rocku.

No, sa svitanjem novog milenija opet jača žeđ za teškometalnim prangijanjem od strane publike sklone gitarskoj glazbi. Dio ponovno dolazi u fokus, slave ga i velike hollywoodske face poput megapopularnog komičara Jack Blacka, pa ga, u skladu sa sveprisutni trendom reuniona, Black Sabbath odlučuje još jednom, po treći put, regrutirati kao svog vokala.

Doduše, ovaj put se okupljaju pod nazivom Heaven & Hell, zbog pravnog spora s onom Ozzyjevom rospijom Sharon koja im opovrgava pravo na korištenje imena Black Sabbath.

Klimaks te friške suradnje Dioa sa Iommijem i ekipom bio je izvrsni prošlogodišnji album "The Devil You Know" aklamacijama prihvaćen kako od publike, tako i od heavy metalu inače nesklone mainstream rock kritike.

Nakon te ploče očitom je postala činjenica da namršteni heavy metal veterani imaju još mnogo toga za reći. Ali, unatoč tome, izgleda da će nažalost ipak mnoge pjesme ostati neispjevane.

Jer prije nešto malo više od mjesec dana, mali čovjek velikog glasa je izgubio svoju hrabru bitku sa zloćudnom bolešću.

U nasljeđe nam je ostavio gomilu sjajnih ploča, mašur  nezaboravnih hard rock himni i šaku stisnutu u heavy metal roge.

I na tom ti hvala, Dio. Malo tko je znao rockat tako žestoko poput tebe!
 

Povezani članci

Who's Online

We have 884 guests and no members online