Mirjana Nazor: Treba se brinuti o svima

Rođen je čovjek. A tu, čini se, naši problemi počinju, jer iz sfere govora i moraliziranja treba prijeći u sferu djela, koja su često vrlo zahtjevna. Jer uvijek je lakše lamentirati, savjetovati, nego zasukati rukave i pružiti opipljivu pomoć. Koliki mladi ljudi bi željeli osnovati obitelji i postati roditelji, ali posla niotkuda, a kad ga se nađe, plaće su često mizerne, a misao o vlastitu stanu utopija? Koliko je naša pronatalitetna politika doista usmjerena na pomoć majkama i mladim obiteljima i u materijalnoj sferi, ali i u kvalitetnoj organizaciji života kada su te majke zaposlene? Zašto su mlade majke i buduće majke na poslu često izložene neugodnostima i diskriminirajućem odnosu? Koliko smo učinili da nam zakoni olakšavaju, a ne otežavaju posvajanje djece? Koliko malih tužnih očiju godinama čeka da netko unese radost u njihov život? Koliko je djece lani u našim školama dolazilo gladno na nastavu jer im roditelji nisu mogli priuštiti svakodnevni jutarnji obrok? Koliko djece u nas, zajedno sa svojim roditeljima, ima status beskućnika i živi u krajnjoj bijedi? Kako se u školama brinemo o darovitoj djeci - tek će buduća kurikularna reforma nešto konkretno pokušati mijenjati. A djeca s posebnim potrebama? Formalno smo ih uključili u redovite škole jer smo navodno vrlo humani, ali hoće li i kako ona uistinu u tim školama funkcionirati u skladu sa svojim mogućnostima, ali i ograničenjima, to je prečesto ostajalo lebdjeti u zraku. Ali zašto razmišljati samo o djeci i mladima? Život treba čuvati i poštovati do njegova kraja - a kako se mi odnosimo prema starim ljudima? Koliki je postotak onih koji ne mogu preživjeti od svojih mirovina? Mogu li stari, ako to žele ili ako to moraju, naći bez teškoća smještaj u državnom staračkom domu? Mogu li oni koji su u terminalnoj fazi neke bolesti računati na palijativnu skrb koja bi njima, ali i članovima njihovih obitelji, barem malo ublažila teškoće i boli s kojima se susreću?

Koliko mi je poznato, još nije organiziran niti jedan molitveni skup u prilog donošenja kvalitetnih rješenja kao odgovora na ova i još mnoga druga životno važna pitanja. A toliki su životi ugroženi!

PROF. MIRJANA NAZOR O MOLITVI, NEROĐENIMA I DRUGIMA...

Treba se brinuti o svima

Piše: Mirjana Nazor

Boriti se za život, pogotovo za ljudski život je potrebno i plemenito, jer što je vijednije od života? Vjernici smatraju daje život Božji dar svakom čovjeku, ma tko on bio i zato gaje potrebno tako pomno čuvati i štititi. A pripadnost Bogu ne svjedoči se praznim riječima, nego zauzetošću za čovjeka.

Zato ne uspijevam naći zadovoljavajući odgovor na pitanje - zašto u nas tako često ljudski život gubi na vrijednosti onog trenutka kada iz majčina tijela izađe na svjetlo dana? Nikada se svi nećemo složiti počinje li ljudski život u trenutku začeća ili se to događa kasnije, ali s trenutkom rođenja sve dileme nestaju!

Rođen je čovjek. A tu, čini se, naši problemi počinju, jer iz sfere govora i moraliziranja treba prijeći u sferu djela, koja su često vrlo zahtjevna. Jer uvijek je lakše lamentirati, savjetovati, nego zasukati rukave i pružiti opipljivu pomoć.

obitelj

Koliki mladi ljudi bi željeli osnovati obitelji i postati roditelji, ali posla niotkuda, a kad ga se nađe, plaće su često mizerne, a misao o vlastitu stanu utopija? Koliko je naša pronatalitetna politika doista usmjerena na pomoć majkama i mladim obiteljima i u materijalnoj sferi, ali i u kvalitetnoj organizaciji života kada su te majke zaposlene? Zašto su mlade majke i buduće majke na poslu često izložene neugodnostima i diskriminirajućem odnosu?

Koliko smo učinili da nam zakoni olakšavaju, a ne otežavaju posvajanje djece? Koliko malih tužnih očiju godinama čeka da netko unese radost u njihov život? Koliko je djece lani u našim školama dolazilo gladno na nastavu jer im roditelji nisu mogli priuštiti svakodnevni jutarnji obrok? Koliko djece u nas, zajedno sa svojim roditeljima, ima status beskućnika i živi u krajnjoj bijedi?

Kako se u školama brinemo o darovitoj djeci - tek će buduća kurikularna reforma nešto konkretno pokušati mijenjati. Do sada smo dopuštali, što se sustavnog iješavanjatog problema tiče, da biseri padaju u blato jer nismo znali što bismo s njima. A djeca s posebnim potrebama? Formalno smo ih uključili u redovite škole jer smo navodno vrlo humani, ali hoće li i kako ona uistinu u tim školama funkcionirati u skladu sa svojim mogućnostima, ali i ograničenjima, to je prečesto ostajalo lebdjeti u zraku.

Koliko mi je poznato, još nije organiziran niti jedan molitveni skup u prilog donošenja kvalitetnih rješenja kao odgovora na ova i još mnoga druga životno važna pitanja. A toliki su životi ugroženi!

Ali zašto razmišljati samo o djeci i mladima? Život treba čuvati i poštovati do njegova kraja - a kako se mi odnosimo prema starim ljudima? Koliki je postotak onih koji ne mogu preživjeti od svojih mirovina? Mogu li stari, ako to žele ili ako to moraju, naći bez teškoća smještaj u državnom staračkom domu?

Mogu li oni koji su u terminalnoj fazi neke bolesti računati na palijativnu skrb koja bi njima, ali i članovima njihovih obitelji, barem malo ublažila teškoće i boli s kojima se susreću?

Gdje je u ovim situacijama briga za život, poštovanje dostojanstva življenja dok god smo u ovoj dimenziji? Koliko ja vidim, čujem, čitam, malo tko je spreman doista brinuti o vrijednosti i važnosti života, u svakom njegovu trenutku.

A sada još malo o molitvi.

Dileme nema, svatko ima pravo moliti na nakanu koju smatra potrebnom. Pitanje je, međutim, što to znači moliti? Utječe li mjesto gdje molimo na kvalitetu molitve? Mora li se to nužno događati u crkvi, nekoj prostoriji, na livadi ili u dvorištu bolnice ili neke druge institucije?

ljudi

A možda je najvažnije pitanje što se molitvom želi postići, zašto zapravo mole oni koji mole? Da mi pobijedimo, da ozdravimo, na nas mimoiđu neke nevolje, a drugima kako bude, ili da dobijemo dodatnu snagu i mudrost kako bismo pomagali onima kojima je to doista potrebno, ali na način kojim ih nećemo vrijeđati, ni omalovažavati.

Vjerujemo li prečesto daje molitva samo izgovaranje određenih riječi? Možda bismo trebali pokazati malo više spremnosti za slušanje Božje poruke jer, vjerujem da bi On želio da konačno shvatimo, da smo ovdje na zemlji mi njegove ruke i noge koje bi trebale djelovati slijedeći biblijsku misao: "Ono što ste učinili najmanjima, meni ste učinili, a što niste njima učinili, niste ni meni učinili."

Zato se dobro prisjetiti anegdote o sv. Franji koji se jedan dan zaputio na trg s bratom redovnikom kako bi molili. Putem su ljubazno porazgovarali s nekoliko ljudi, nahranili gladnog psa, utješili jedno uplakano dijete, udijelili hranu koju su imali siromašnoj majci s četvero djece. Kada je sv. Franjo izgovorio -"vratimo se kući", njegov se subrat zbunio. Kako se mogu vratiti a nisu molili na trgu, radi čega su i krenuli. A sv. Franjo je odgovorio: "Jesmo, molili smo voleći ljude, životinje, život."

Povezani članci

Who's Online

We have 170 guests and no members online