Život u koloni

Slali smo im autiće, razglednice, slikavali se usrid noći isprid "jureće" 60-ke, dilili vodu turisticama u koloni, vlakićem "oslobađali" Omiš (i Dugi Rat), ¸dozvali predsjednicu na kavu u Omiš, marendavali i žrtvovali se za BCTO, i uvik je ministar, dežurno prometalo smetalo, rekao "počinje gradnja još u mom mandatu".. Bojim se da nam nema neke koristi od prosvjeda, a nažalost niti Okruglog stola, jer šta nam "stručnjaci" mogu reć osim "počinjemo najesen.." ili "krećemo odmah nakon što izgradimo Pelješki most".. ili pak čekamo "samo da ministrica Žalac osigura EU sredstva, pa ćemo vam izgraditi i luku na Krilu, za žuntu..". Umrit ću ti, jadan ti sam, mlad i zelen, a neću se uz čvor Dugi Rat (ili Krilo) nikad ponosno s malom popet na brzu cestu Omiš-Split i ubaciti u četvrtu.. A da okrenemo pilu naopako? A da pomognemo našoj mladoj partitokraciji? A da se sami organiziramo? Pokrenemo "megauspješnu" crowdfunding kampanju za kupovinu "svog metra brze ceste"? A da počnemo rudariti bitcoine (sad je, kažu, najbolje vrijeme) u onom omiškom tunelu koji ne vodi nigdje? Još..

Svašta mi pada na pamet u koloni.

Piše: Mladen Banović

u koloni