Priča o Udrugi Agape

čelnici udruge AgapeKoliko treba imati ljubavi i solidarnosti da čovjek koji je i sam u najtežoj nevolji posveti život pomaganju drugima, sličnima sebi. Dobro to znaju članovi omiške udruge "Agape", koja okuplja osobe s invaliditetom i provodi programe pomoći upravo ljudima koje muči isti problem, ali im ga je nemoguće riješiti, piše Damir Šarac na stranicama Slobodna Dalmacija o aktivnostima članova udruge koja broji 150 članova i osnovana je 2003. godine a ima 22 zaposlena djelatnika, 13 osobnih asistenata, njegovateljice, fizioterapeuta i vozača, uključene u organizaciju skrbi za najpotrebitije s ovog našeg područja. Najnovije su akcije redovita pomoć i njega u kući invalidnim osobama na širokom području grada i Omiške zagore, te prijevoz do bilo koje lokacije u državi za svoje članove ...


UDRUGA AGAPE

Omišanin Ante Litrić:

Tija san umrit, a ovi mladi ljudi su me spasili

Piše: Damir Šarac / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

ćelnici udruge Agape

Država je prepoznala projekte udruge "Agape" i financira ih, tako da udruga koja broji 150 članova i osnovana je 2003. godine ima 22 zaposlena djelatnika, 13 osobnih asistenata, njegovateljice, fizioterapeuta i vozača, uključene u organizaciju skrbi za najpotrebitije s njihova područja.

Najnovije su akcije redovita pomoć i njega u kući invalidnim osobama na širokom području grada i Omiške zagore, te prijevoz do bilo koje lokacije u državi za svoje članove.

Aktualna predsjednica Natali Stanić oboljela je od multiple skleroze, koja osobu iscrpljuje, no ona razmišlja o probitačnosti udruge, što joj je, kaže, pomoglo da ne misli na svoju bolest.

Ivo vukušić i volonteri udruge AGAPE


Terapijsko jahanje

− U našim malenim prostorijama na Ribnjaku najprije smo organizirali tretmane fizioterapeuta, druženja i radionice. Namjera nam je bila izvući te ljude koji rijetko izlaze, omogućiti im da se vide, porazgovaraju i izmijene iskustva.

U Omišu je njihov društveni život još nekakav, ali po okolnim je selima strašno. Ljudi su tamo uglavnom sami, djeca, ako ih imaju, žive daleko.

Na njih nas upozoravaju sumještani, župnici, liječnici i Centar za socijalnu skrb. U početku čak i odbijaju pomoć, ponosni su, neki se boje da će izgubiti državnu pomoć, ali kad ih uvjerimo da ne gube nikakva prava i kad im donesemo pomoć, makar koji sat razgovora, sve se mijenja – kazuje Natali Stanić, navodeći kako fizioterapeuti, njegovateljice i osobni asistenti posjećuju te osobe tri puta tjedno. Vježbaju s njima, počiste i urede kuću, skuhaju, plate račune, donesu sve što im je potrebno...

Za mlađe članove udruga organizira terapijsko jahanje u Košutama, uredili su prvu planinarsku stazu za osobe s invaliditetom, a na radionicama uče izrađivati čestitke, pripremaju materijal i spizu za druženja, potiču mlade da se uključe u humanitarni rad, pa tako srednjoškolci, frizeri i kozmetičari potrebitima pružaju svoje usluge, drugi školarci lijepe plakate, obilaze osobe s hendikepom...

akcija KLIK

− Jednoj smo djevojčici rekli na druženju: "Dodaj mu čašu vode." - "Ali on nema ruku" – kazala je, zgrožena. - "Pa baš zato!" Bitno je ljude i poučiti da se znaju ponašati s invalidnim osobama – veli djelatnik Danijel Čelan, koji je od devetnaeste godine, nakon prometne nesreće, u kolicima.

Danijel drži važnom i udruginu akciju "KLIK" u kojoj osobe stradale u prometu s policajcima posjećuju završne razrede srednje škole i drže predavanja.

Natalija i Danijela s tetom Ivom

Tajnica Danijela Karoglan ističe kako je posjet kućama potpuno novi projekt na dalmatinskom području, a članovi obilaze 30-ak osoba koje teško žive u selima zaleđa, njihov djelokrug proteže se na tridesetak sela i 400 kilometara kvadratnih. Besplatno kombijem prevoze one koji ne mogu naći adekvatan prijevoz do bilo koje lokacije.

Programe udruge podupiru razna Ministarstva, za opsežne projekte prikupe milijun kuna godišnje, a pomažu i Omiš, Šestanovac, Zadvarje i Dugi Rat.

− Ponekad je najteže razbiti prve predrasude kod tih ljudi: što će reći selo, što će reći dica... Ali kad se uvjere da su nam namjere pozitivne, da ne tražimo ništa zauzvrat, jedva čekaju ponovni posjet – ističe tajnica Danijela Karoglan.


"Ajmeeee, di ste..."

Uputili smo se s "Agapeovom" ekipom uz omišku Dinaru; uz Natali i Danijelu, u ekipi je fizioterapeut Nikola Tijardović (22), momak s visokim oštećenjem vida koji dnevno ima pet, šest intervencija, vozač Ivo Vukušić (21), koji trpi posljedice prometne nesreće, i njegovateljica Klaudija Urličić.

Klaudija Urličić

U žeževičkom zaseoku Litrići, u kojem je nekad živjelo pedesetak ljudi i osamnaestero djece, a dalo je tri svećenika, sada je osmero ljudi i dvoje mališana, poštarovih.

Pred kućom Ante (81) i Marije (71) Litrić laje Rudi i luduje od sreće. I njegovi usamljeni gospodari obradovali su se posjetu.

− Ajmeeee, di ste, ulazite, naprid.

obitelj litrić

Dobri su mi, Nikola je Antu diga na noge poslin četiri tretmana – ispričala nam je na pragu teta Mare.

– Ima mali volje, da češće dođe, stari bi trča oko kuće! Šjor Antu muče tromboza i staračka iznemoglost, pa dvije godine nije stao na noge.

− Hranu san odbija, tija san umrit i, evo, još san živ. Radili smo puno, živili skromno, a nikad ovako teško. Držali smo zemlju, živinu, konja, udri od jutra do sutra, zato se i jesmo ubili, skovrljili se, onemoćali. Ova mladost nas je našla i spasila – kaže Ante Litrić, a Marija pokazuje ranu na nozi koja nikako da zaraste.

Kod Litrića, čija su primanja tek nešto preko tisuću kuna, struja je slabašna, a vodovoda nema, pa njegovateljica Klaudija isteže sićem iz gustirne, pripremi im drva, opere i skuha.

− Najsretniji su kad završimo posal, pa kažu: "Ajde, sad sidi." Koliko usamljenim i nemoćnim ljudima treba fizičke pomoći, toliko su potrebni i razgovora – govori Klaudija.

Lošim putem nastavljamo prema Grabovcu, gdje je uz cestu dom Ive Šarić (78). Preboljela je dječju paralizu, noge su joj skvrčene, a s godinama i ruke su onemoćale, pa se teško diže u kolica i na krevet.

Iva Šarić

Najčešće sjedi na podu, ondje je jedan cijeli svijet; stol visok tridesetak centimetara, na njemu lijepi stolnjak, čokoladice i bomboni, kuhalo, grijalica, lijekovi, kava, bočice, svetačke sličice, sve je u razini poda. Pred kućom je vrtić s cvijećem, klupica i niska tiramola taman da roba ne dodiruje tlo.

Teta Iva nekad je pomagala u obiteljskoj gostionici, ali obrt je odavno zatvoren i ona je ostala u samaštvu, navrate tek susjede, a sestra joj skuha ručak i zaledi ga.

− Učinu mi šta god ja rečen. Bilo mi je dobro dok je u selu bilo svita, a sad svaki dan sve manje, nemaš danima s kime rič izminit. Reuma mi je uzela ruke, a Bog mi je da druge dvi, Klaudijine....

− Ona je borac – uzvraća Klaudija.

Povezani članci

Who's Online

We have 198 guests and no members online