Zanimljivosti..

Intelektualci kao bofl roba

Pred lavinom osvajačkoga kapitalizma, "tranzicijski intelektualci" su se najčešće zavlačili u mišje rupe racionalizacije "nužnog", zaboravljajući da je dužnost intelektualaca misliti o svemu, a ne sve opravdavati. U iznimke je bez ikakve sumnje spadao Karel Kosik, pokojni češki filozof, čiju je knjigu "O dilemama suvremene povijesti" objavio zagrebački Razlog (Mira Šuvar), a u prigodni leksikon češke kulture pretvorio prevodilac Ante Lešaja. Kosik se, osupnut jurnjavom za imovinom na račun imaginacijske kreativnosti, od koje se jedino može očekivati estetski i duhovni spas, pita kakav će način života kapital nametnuti Češkoj? U mnogim se stvarima češke dileme podudaraju s hrvatskim dilemama i zato se knjiga može čitati kao srednjoeuropski paralel-slalom. "Tko se vratio iz rata, kao Švejk, a nije postao ministar, general, vlasnik imovine, bogataš, dokazuje svoju nesposobnost i služi samo na podsmijeh", opaska je koja umnogome vrijedi i za naivčine Domovinskog rata. Nije li i "čehoslovakizam" poput jugoslavenizma bila privremena pragmatska predodžba?, piše Danko Plevnik istaknuti novinar i komentator Slobodne Dalmacije ...

 

Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija

U povijesti se ponovilo zlo "europskog minhenstva" i u pogledu Kosik KarelČeške i u pogledu Hrvatske, kada je od obiju naroda toliko obožavani Zapad dozvolio agresiju susjeda. "Da nije bilo Münchena, ne bi bilo Auschwitza."

Prevedeno na novije događaje - da nije bilo Vukovara, ne bi bilo Srebrenice.

Narod nestaje i nestat će kad se pretvori u pripitomljenu masu stručnjaka bez duha, jer ne postoje potrošački narodi, postoje samo obezličeni konzumenti


Kritičar

Problem tranzicije je i u tome što je s prljavom vodom jednostranačkog poretka odbacila i metafizičko dijete, koje više nema pravo na problematizaciju novih izazova, budući da je nakon oslobođenja od prošlosti sve današnje i sutrašnje samim time postalo bespogovorno. Zbog toga se više ništa ne smije "politizirati": od češko-njemačke deklaracije do uključivanja u NATO, sve se mora uzimati zdravo za gotovo, ne bi li se dokazala vlastita pripadnost Zapadu i europskim vrijednostima. Tko želi uspjeti, mora hvaliti sveto trojstvo "kršćanske vrednote, euroameričku civilizaciju, NATO".

Jesmo li ili nismo narod lakeja - odlučit će po običaju - drugi narodi. Na djelu je arogancija prestrašenih ulizica. Otuda i "ne ulazimo u Europu, nego prelazimo iz jedne pećine u drugu: iz pećine sive, kasarnske, opkoljene bodljikavom žicom u pećinu prezasićeno komfornu, osvijetljenu reklama koje zasjenjuju zvijezde i sunce".

 Je li sve još 1913. predvidjela Rosa Luxemburg kada je napisala: "Ukoliko je kapitalistički način proizvodnje sposoban osigurati bezgranični rast proizvodnih snaga, ekonomski napredak, onda ne može biti prevaziđen." Nasuprot razvijajućem kapitalizmu, socijalizam je, primjećuje Kosik, bio zaskočen događajima i ironijom povijesti i prije negoli se počeo ostvarivati.

Takva teorijska aksiomatika o nezamjenjivosti kapitalizma uništila je šanse za novi utopizam pa je "tunelarenje", prikriveno izvlačenje imovine iz banaka, financijskih fondova i poduzeća, postalo društvenim idealom - krađom u granicama zakona. Plodove dugogodišnje borbe za demokraciju u Češkoj, a možemo kazati i u svim ostalim tranzicijskim zemljama, ukrala je "lumpenburžoazija", koja je proširila kretenizam da je bit života producirati sebe, svoje bogatstvo i pošast pohlepe, a ne biti, ponajprije biti čovjek, bolji Čovjek.

Ako "živjeti znači profitirati", demokracija kleca pred lumpenburžoazijom pošto superkapital ima svoju ekonomiju, svoju politiku "i masovno preobražava svijet u polusvijet". Najviše do čega se može uzdići pojedinac, stranka ili tvrtka je trgovački obzor. "Narod nestaje i nestat će kad se pretvori u pripitomljenu masu stručnjaka bez duha" jer ne postoje potrošački narodi, postoje samo obezličeni konzumenti. Bez više duhovne istine svaka demokracija dospijeva do polovičnosti.


Auschwitz

Gestapovci su Karela Kosika u Drugom svjetskom ratu držali pet mjeseci u koncentracijskom logoru Theresinestadt ili Terezin. Prošavši mučenja i ostale surovosti zatočeničkog života, Kosik je zadržao potrebu za vlastitim etičkim rasuđivanjem pa je svojedobno ustalasao statičke poglede na holokaust stavom: "Dosta je više naricanja nad žrtvama Auschwitza, neka živi ustanak varšavskog geta." Za njega holokaust ne predstavlja samo pogrom i izbijanje mračnih strasti već je odraz modernog doba i njegove racionalnosti. U njegovom provođenju nije bilo slučajnosti, sve se radilo sustavno, to je bio uspjeli eksperiment. Nacistički režim je cijeli europski kontinent pretvorio u laboratorij za istrebljivanje.

"Što je ostalo, pola stojeća nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, od grozota holokausta i herojstva antifašističkog otpora? Oboje je umanjivano, lišavano smisla, uključivano u vladajuće kalkulantstvo. Danas se više ne radi o grozoti, a ni o herojstvu, zasjenila ih je okolnost drugorazredna i zamjenska: odšteta. Jesu li bili zločini, je li bilo herojstvo?

Bile su samo štete koje se postupno financijski obeštećuju i time se računi podmiruju." Kosik je prigovarao što se uz komemoraciju čehoslovačkim žrtvama holokausta nije održavao i svečani skup na kojem bi se spominjala i imena Čeha, Slovaka, Židova, Nijemaca, Poljaka, Mađara - palih u "borbi protiv nacizma". On se nije protivio obilježavanju tragičnog istrebljenja pasivnih žrtava, već želio da se s jednakim pijetetom svjedoči i aktivni otpor holokaustu.

Usprkos strahovitom iskustvu holokausta, rasizam nije iza nas. Zadržavajući staru filozofiju supremacije, danas se pojavljuje u novim verzijama, dok se holokausti strogo lokaliziraju. Koncem 1930-ih, u doba cvjetanja rasizma, pravodobno su ga razobličavali Kosikovi predšasnici, mislioci poput Benedetta Crocea, žrtve intelektualnog fašizma, i Nikolaja Berdjajeva, žrtve intelektualnog boljševizma, koji je anticipirao Kosikovu tezu da je najtočnija istina - istina u egzilu. Za Crocea je rasizam "negacija povijesti jer kad bi umjesto ljudi postojale rase s utvrđenim karakterom i dosljednim djelovanjima ili nužnim posljedicama, čovječanstvo bi se pretvorilo u jednostran i smiješan mehanizam, štur i prazan".

Zlo nacionalsocijalizma, kao i komunizma i fašizma, prema Berdjajevu dolazi od poganskog totalitarizma. On se ideokracijom totalitarnog etatizma i totalitarne mase bori protiv ideje čovjeka pa je rasizam "cjelovito fašiziranje čovjeka i društva".

Vratimo se pristojnom filozofu i demokratu Kosiku: rasizam i holokaust u njemačkoj izvedbi postalo je dijelom prošlosti, "eksperiment s ljudima i prirodom se nastavlja".

Hoće li Europa koja je svojim integriranjem ukinula rat i čini sve da ukine (bolje plaćeni) rad, moći ukinuti rasizam, koji podgrijava upravo pojava jeftinih radnika druge puti iz zemalja Trećeg svijeta? Koliko je samo posla za nove mislioce u Europi, ali čini se da su mnogi od njih i sami postali bofl roba.

 

Grabežljivi kapitalizam

Kosik je veliki kritičar jednostranosti kapitalizma, ali ne iz nekog banalnog socijal-nostalgičarstva, nego iz potrebe za njegovom spoznajom, ukoliko kapitalizam, kao i istina, ima nas, a ne mi kapitalizam. Razočaranje njegovom grabežljivošću koja čovjeka tjera da prigrljuje nebitno, pronalazeći smisao života u skladištarskom nagomilavanju stvari. Čovjek nije samo potrošački stroj već je i metafizičko biče, koje traži odgovore na pitanja o sebi i kao građaninu jer biti "građanin nije samorazumljivost, čovjek se ne rađa kao građanin, takvim tek postaje".

Povezani članci

Who's Online

We have 168 guests and no members online