Siromašni smo, a na otpadu nam završavaju milijarde

penzioneriProsječan građanin Hrvatske škrguće zubima na svako novo stezanje remena, najavu novih poreza, poskupljenje goriva i režija, opterećen je kreditima, gubi bitku s njihovim vraćanjem, stižu mu ovrhe, radno mjesto mu je sve nesigurnije, a bunt neplaćenih računa sve mu je deblji. Jučerašnji Međunarodni dan borbe protiv siromaštva prokomentirat će da su mnogi na rubu siromaštva. Istovremeno, nacija smo koja se u mnogo čemu ponaša poput rastrošnog pijanog milijardera, ne cijeneći svoj novac, rad, trud i vrijeme, a na mnogo bogatije nacije, što cijene svaki svoj novčić, gledamo kao na sitničave, škrte, hladne. Ponašamo se poput pijanih milijardera u mnogo čemu – bacamo hranu, ne volimo kovanice, ne čekamo da nam se vrati kusur u lipama, itd, itd...

NACIJA KOJA NE CIJENI SVOJ NOVAC, RAD, TRUD I VRIJEME

Na otpadu završavaju milijarde kuna vrijedna hrana, odjeća i urod

Piše; Suzana Župan / Glas Slavonije
Izvor: Glas Slavonije

- Izgubili smo nešto što smo nekada imali, a to se kolokvijalno zove domaćinski način ponašanja – svaka domaćica zna da se ne može uštedjeti na kupnji hladnjaka jer se kupuje jednom u 10 godina, ali zna da se može uštedjeti na malim stvarima. Taj duh smo izgubili. Zašto – ne znam, ali očito je da samo na nekim velikim potezima ne možemo uštedjeti, a sitne stvari smo zaboravili. Naravno, i dalje ima ljudi koji prije potrošnje svaku lipu okrenu pet puta - kaže splitska psihologinja Mirjana Nazor.


Ušteda na malim stvarima

Za naš opći mentalitet kaže da je u okvirima bahatosti. “Često znamo reći: Ma, što je jedna, tri kune?! Treba se vratiti na svakodnevne troškove gdje popijemo kavu viška, gdje na akcijama kupimo ono što nam uopće ne treba.

Istina, to za taj dan nije nikakva potrošnja, no za mjesec, godinu dana jest. Sramimo se da će netko drugi vidjeti da čekamo kusur od 10 lipa, a u mnogo bogatijim zemljama to je normalno.

Možda tome pridonosi besperspektivna situacija pa je mnogima rezon: Tko zna što će biti sutra, pa hajde da danas živim kao beg. Možda ne vidimo svrhu u štednji. Mi smo sebi u mentalnu sliku ugradili imperativ 'ostati galantan'.

Nitko nas nije učio da je normalno izboriti svoja prava, a zauzimanje za sebe, svoja prava na fin, pristojan način u psihologiji nazivamo asertivno ponašanje”, kaže Nazor.

Povezani članci

Who's Online

We have 180 guests and one member online

  • admin