Stiže ljepša polovica godine!

Preživjeti ćemo već nekako, svitu, i ove gužve na magistrali, sve bravure anemičnog i njegovih drugova neimara, mi drevni stoici osuđeni na život podno starih engleskih piramida šljake, u mjestu koje se zimi plaši i zalaska sunca, a koje je nekad obećavalo, kao danas junior Hajduka na stipendijskom ugovoru: bolji život, siguran posao, iznadprosječna primanja, a u neka sretnija vremena i stan nad glavom.
Ma preživjeti ćemo već mi nekako i sve nadolazeće nedaće, ne zaboravite, ovo je tek mali intermezzo, zatišje pred ljeto, ali nema veze..  stiglo nam je proljeće i u sve toplijoj ariji se već ćuti nadolazeće lito, svakovečernja izvješća perjanica HRT-a s granice, još veće, duže i nervoznije kolone na magistrali, blagi porast BDP-a i poreznih prihoda, svjetsko prvenstvo i nadolazeće vatreno razočaranje, lagani overbooking svega i svačega, zavodljive smišnice ljeta na našim friško "prihranjenim" plažama i ostale lijepe ljetne radosti koje nam ne mogu pomutiti ni cestari, a niti sve ostale naše nevježe, niškoristi, ljenčine i jebivjetri.
Lito neumitno stiže, tu je već iza portuna, fala ti Sunce naše žarko što i dalje uporno sjajiš i griješ nas već milijunima godina. I to besplatno. Fala ti unaprid na svim gostima koji će nam opet doći (ne znam zašto), a s njima i eurići koji će popuniti naše šuplje novčanike, tanke račune i uvijek premale proračune.. Opet se otvaraju restorani i konobe koje rade samo tih par mjeseci godišnje. Kao poslije kiše niče carstvo pizza-cutova i toplih kutaka sa hladnim sendvičima sa sirom, a bez ičega. Srećom, gosti, a bome i sezonci, danas mogu birati..
Sve je nekako živnulo posljednjih dana i sve se ćuti ljepše s novim, nadolazećim, obećavajućim ljetom. A na kolone i gužve i na naše (para)državne jebivjetre na koje naletimo gdje god krenemo, smo se, jelda, već pomalo i navikli.

Eto, dragi moji Dugoraćani i svi ostali ljudi dobre volje, poželimo si, dočekajmo i provedimo u veselju bolju, drugu polovicu godine! I ne brinite se puno u danima koji dolaze. Život je kratak, ljeto traje svega tih par mjeseci, ljetna ljubav puno kraće, a ona "prava", kažu, zamre već nakon dvi, tri godine, ali vječna igra Sunca i Mjeseca i dalje će se za sve nas u ovom preljepom kutku svijeta već nekako pobrinuti.. kao i dosad. Kad si već ne umijemo nešto bolje od ovog svog životnog kutka napraviti - sami.

Piše: Mladen Banović