Priča o Jeseničkim brodarima

Pročitajte u nedjeljnoj Slobodnoj Dalmaciji priču iz Krila. Jest da se protagonistima iste neće baš svidjeti urednički naslov koji je osvanuo na naslovnici, jer mi na Krilo i naše Jeseničke brodare volimo gledati iz nekog drugog kanoćala, iz nekog drugog i ne samo strogog bankarskog kuta.. Ova naša i za većinu jedina Domovina nema nažalost svoju (Silicijsku) dolinu gdje "u tisuću cvijetova" cvate i buja poduzetništvo, (privatna) inicijativa, (zdrava) konkurencija, gdje moderne tehnologije žive i nadopunjuju se zajedno sa našim starim obrtima, pa i onim tradicionalnim, gdje se ljudi (samo)zapošljavaju, gdje se uistinu živi (a ne samo reklamno promiče) kultura rada, gdje se ulaže, investira, odlučuje (a ne odugovlači), ponekad i (pre)brzo, pa i stavlja puno toga (skoro sve) na (bankarski) "bubanj", gdje se uspijeva.. ili brzo propada te podiže uspravno i pokušava opet..
Ovaj naš kraj, jedan od najljepših u našoj lijepoj i siromašnoj Domovini, nažalost više nema (na punti Dugog Rata) svoje polje i dolinu koja stvara "zelembaće", no definitivno ima, svega par kilometara dalje, poduzetničku luku kojom se možemo ponositi. Ima ljude koji se sami, s svojim znanjem, radom i upornošću znaju i mogu izboriti za svoju sutrašnjicu, iskoristiti svoje prednosti i osigurati posao i egzistenciju kako svojoj obitelji tako i drugima koji žele naporno raditi.. Istina, ljudi ovog podneblja su ponekad i malo "grezi", nekad i puno "prčeviti", često od šume jarbola i ne vide dobro u kojem je tužnom stanju luka, komunalna infrastruktura u mjestu, ali se svejedno, primjerice, županijski plan za izgradnju nove luke zna dočekati takoreći "na nož"...

PODUZETNIČKA PRIČA IZ KRILA

Piše: Mladen Banović

Ako nam išta danas treba onda je to prije svega vjera u svoje snage, u potencijale našeg čovjeka, hrvatsku pamet, radišnost i odgovornost koju iskazujemo najčešće u inozemstvu ili kad radimo za sebe. Možda nemamo (dovoljno), ali.. može se. Jeseničani i Dućani nam to godinama dokazuju svojim primjerom. Da, može se! Nije lako i nije za svakog, ali može se i ovdje radom.. uspijeti.. Vidjeti, naučiti, prilagoditi, primjeniti, usavršiti.. i ono u ovom malodušju nekad i najvažnije.. usuditi se.

Krilo

A valjda će se i Dugoraćani konačno malo trgnit i prihvatit.. da Fabrike već 20-ak godina nema, te da moramo smisliti nešto novo što će nas (iz)vući naprijed.

Povezani članci

Who's Online

We have 192 guests and no members online