Učitelj i uzor: Sjećanje na don Antu Škobalja

Prošlo je punih 14 godina od odlaska don Ante Škobalja, našeg Dućanina i dugogodišnjeg župnika u Jesenicama u kojima je ovaj nezaboravni svećenik, umjetnik i intelektualac, kao župnik djelovao od 1945. do 1967. godine, dakle u najtežim poratnim godinama. Don Ante Škobalj preminuo je u Splitu 19. rujna 2000. godine, a rođen je 2. srpnja 1914. u Dućama. Za svećenika je zaređen 1. kolovoza 1937. u Splitu. Pastoralno je djelovao u Podgori, Vinišću, Docu Donjem, Jesenicama, Žednom i Gornjem Selu na Šolti. Bio je i tri godine ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa. Papinim kapelanom, monsinjorom, imenovan je 27. prosinca 1975. godine. Don Ante Škobalj bio je obdaren mnogim talentima. Bio je istinski umjetnik: glazbenik, slikar, kipar, pjesnik i poliglot. Pisac je više knjiga, od kojih je najpoznatija “Obredne gomile” u kojoj je sabrao svoja istraživanja o vjeri naših predaka. Proučavao je posebno Zmajevu špilju na otoku Braču, te čudesnu pojavu snijega nad crkvom Gospe Snježne na Stomorici u Dućama 4. kolovoza 1946. godine, o čemu je 1999. godine napisao svoju posljednju knjigu: "Svjedočanstva". Okušao se i kao romanopisac u futurističkom romanu "Izlazak iz svemira". Pokopan je na groblju sv. Marka u rodnim Dućama, u obiteljskoj kapelici koju je sam podigao i u kojoj je napravio mozaik, prikazavši Sv. Pavla pustinjaka ...

IN MEMORIAM - DON ANTE ŠKOBALJ (DUĆE, 1914. - SPLIT, 2000.)

Učitelj i uzor

Piše: don Drago Šimundža
Izvor: Slobodna Dalmacija, rujan 2000.


U utorak 19. rujna 2000. godine u Splitu je u 87. godini života preminuo don Ante Škobalj, svećenik-pastoralac, kulturni radnik i znanstvenik. Rođen je u Dućama 2. srpnja 1914. Gimnaziju je završio u splitskom sjemeništu, a teološke studije u Splitu i Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 1. VIII. 1937. Kao svećenik je službovao u više župa u splitsko-makarskoj nadbiskupiji: u Podgori, Vinišću, Docu Donjem, Jesenicama (najduže, od 1945. do 1967.), gdje je 10 godina bio dekan poljičkog dekanata, zatim u Žednom i Arbaniji na Čiovu. Poslije toga je početkom sedamdesetih premješten u sjemenište na dužnost ravnatelja, zatim nakon četiri godine za župnika u Gornjem Selu na Šolti, gdje je 1991. umirovljen. U međuvremenu je, 1975., imenovan "papinskim kapelanom" s titulom monsinjora. Posljednjih je 10 godina živio u Svećeničkom domu u Splitu.

U bolnicu je otišao desetak dana prije smrti zbog lake operacije, koja je uspješno obavljena, ali ga je odnijela upala pluća. Pokopan je u petak 22. rujna 2000. na groblju sv. Marka u Dućama, u obiteljskoj grobnici. Sprovodnu je misu i obrede s velikim brojem svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, prijatelja, mještana i vjernika iz župa u kojima je službovao predvodio splitski nadbiskup dr. Marin Barišić.

Don Antin je rad bio plodan i višestruk. Bitno ga određuju tri osnovna područja: svećeničko, stvaralačko i znanstveno.

Svećeničko je svakako najvažnije. Vječiti idealist, vedar i komunikativan, živio je s vjerom i za vjeru. Bio je uzoran svećenik i samoprijegoran župnik, vrstan propovjednik i neumoran vjeroučitelj. Ljubav mu je prema Bogu i čovjeku bila najveća vrijednost. Savjesno je vršio službu i odgajao živu Crkvu.

I rodoljublje mu je, kao kršćanska krepost, bilo odlika. Vjeran izdanak starih Šubića (majka Kate mu se zvala Šubić), svjesno je isticao domoljubne vrijednosti i dostojanstveno ih prenosio na svoje župljane. Svi su mu oni, posebno Jeseničani, kojima je bio župnik u poratnim vremenima, na tomu zahvalni, jer je bio učitelj i uzor. Ulijevao im je snagu vjere i nacionalni ponos. Često je zato bio napadan, osuđivan i zatvaran, no kad se radilo o vjeri i domovini, nije se bojao nikakve žrtve.

jeseničani

Uz spomenuti svećenički rad te načelan i rodoljuban život, don Ante je bio revan kulturni radnik i rođeni kreator pripovjedač i pjesnik, kipar i slikar, kompozitor i scenarist, klesar i drvorezac. Nije to učio i izučio, ali se sa svime uspješno bavio. Cijelog je života stručno pisao i literarno stvarao. Uz manje priloge i pouke, pjesme i kraće sastave, objavio je i jedan povijesno-znanstveni roman Izlazak iz svemira (1988.) te niz scenskih skazanja (Josip Pravedni, Posvetilište Abrahamovo...); izradio je nekoliko kipova, naslikao dosta slika, komponirao više pjesama, složio nekoliko mozaika...

No, to nije sve. Koliko je umjetnički stvarao, toliko je i znanstveno istraživao. Posjedovao je snažnu inventivnu inicijativu. Posebno ga je zanimao život starih Hrvata, njihova ponašanja i vjerovanja, s jedne strane stari praslavenski običaji i njihovi utjecaji na nova, kršćanska ponašanja, s druge kršćanska vjera i njezina stvarnost u našoj povijesti i kulturi. U tome je bio pravi stručnjak.

Njegova znamenita knjiga Obredne gomile (1970. i 2000.) postala je nezaobilaznim djelom, ne samo po velikom broju istraženih lokaliteta i raznih dokumenata, nego i po logičnu utvrđivanju sigurnih podataka, razumnih hipoteza i uvjerljivih zaključaka.

U taj mu rad, s nešto drukčijeg aspekta, ulazi još jedna rasprava, Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj špilji na Braču (1986.), u kojoj dokazuje da je simbolika reljefa kršćanska, a ne poganska.

Don Ante Škobalj mnogo je radio i uradio; surađivao je u različitim listovima i časopisima; odgajao je i stvarao. No, ono što ga posebno određuje nisu samo spomenuta djela, nego još više njegova plemenitost i dobrota. Bio je znatiželjan i odvažan, ali jednako tako nesebičan, iskren i dobrohotan. Prepun duhovnih ideala i stvarateljskih inspiracija, uvijek otvoren i optimističan, snažno je djelovao kao primjer i uzor u bogoljublju i čovjekoljublju.

PROČITAJTE VIŠE...

Povezani članci

Who's Online

We have 189 guests and one member online

  • admin