Politički stav kao otirač

PolitičariVeć previše dugo na hrvatskoj političkoj sceni prevladava jedno krajnje neproduktivno ozračje. Predugo gledamo kako se vladajući sa oporbom natječu u tome čiji je veći, a da zapravo i jedni i drugi za mjerenje trebaju mikroskope. Predugo sve to samo gledamo i u konačnici jedini plaćamo skupu cijenu njihove logike. Sjednice Sabora izgledaju kao da je netko stavio skrivenu kameru u vrtić gdje se djeca stalno inate jedan drugome, pa onda na upozorenje tete u vrtiću sva euforija splasne i jedan se drugome poput robota koji su naučili par osnovnih operacija ispričavaju. Djeci takvo ponašanje možemo oprostiti, političarima ne. Treba li pola Vlade, kako reče netko iz oporbe zbilja biti zatvoreno? Jesu li svi kriminalci koji masno zarađuju zahvaljujući pozicijama na kojima su? Odgovor na ta pitanja iskazuje, kako to kaže Luka Bebić, politički stav pojedinca. Međutim, što u Hrvatskoj predstavlja politički stav? Postoji li jasan politički stav? Ili bolje rečeno postoji li razlike među političkim stavovima? ...


NJIHOVI I NAŠI

Što je to politički stav?

Što u Hrvatskoj predstavlja politički stav? Postoji li jasan politički stav? Ili bolje rečeno postoji li razlike među političkim stavovima?

Piše: Alen Bećirović
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


PolitičariDeklaratorno tu postoji lijevica, desnica i nekakav kvazi centar, međutim koja je istinska razlika u praksi? Kod nas pojedinac iskazuje politički stav pljuvanjem po onima koji nisu "njegovi/njeni". Dakle, vi ste član jedne političke stranke u Saboru i pokušavate pokazati svoj politički stav, opravdati povjerenje građana koji su vam dali glas. Kako ćete to učiniti? Opalite paljbu po "protivnicima". Nije bitno postoje li argumenti ili ne, bitno je da se pljuje. I eto ga. Iskazali ste svoj politički stav. Svaka vam čast.


Film u kojem negativac pobjeđuje…

U cijelom tom igrokazu najveći je problem što se nakon njega ne događa ništa. To je kao neki razvikani hollywoodski film koji željno isčekujete i konačno dođe u vaša kina. Puni nade da ćete odgledati nešto zbilja dobro, potencijalno poučno, kupite kartu i zauzmete dobra mjesta. Međutim, već nakon prvih dvadeset minuta shvatite kako je sama radnja zapravo krajnje nezanimljiva i da jedino dobro što možete izvući iz tog filma jest nada da će neki neočekivani završetak dati smisao cijeloj dosadnoj dvosatnoj uvertiri. I onda dođe kraj. Potpuno običan, očekivani, već tisuću puta ponavljani kraj za koji je šteta bilo izdvojiti i dvije lipe, a kamoli punu cijenu karte.

Mi već godinama plaćamo skupe karte kako bi pogledali drugačiju, "lifechanging" političku predstavu, a konstantno ostajemo posrani jer nam se omjer uloženog nikako ne podudara sa dobivenim.

Problem je što u tom našem filmu negativno ozračje, negativne ideje, i u konačnici i negativna riješenja prevladavaju. A tu se trebamo uključiti mi kao sporedni likovi. 

Zaboravimo da dosadašnji način djelovanja, zaboravimo na prazne prosvjede kojima se ništa ne može riješiti. Kroz godine smo svi itekako dobro detektirali problem, ili bolje reći probleme koji prevladavaju u ovoj zemlji. Postoji li mogućnost da te probleme riješimo ili barem počnemo riješavati na ovaj ili onaj način?

Prije sam vjerovao kako je to definitivno moguće, a zapravo i dalje to vjerujem, samo mislim da to vrijeme tek dolazi, jednostavno još nije tu. Mislim da smo kao narod još uvijek previše prestrašeni, zbunjeni, nesigurni, jednom riječju neupotrebljivi po pitanju riješavanja problema u ovoj zemlji.


Don't touch me!

S jedne strane nije niti čudno da smo svi stvorili taj svojevrsni obrambeni zid u kojem je glavni moto : "Ne diraj ti mene, neću ni ja tebe." i to tako funkcionira, bolje ili lošije već dugi niz godina. I taj moto je i meni po volji, međutim samo u odnosu na druge 'obične' ljude.

političariU odnosu na državu mi taj moto više ne možemo upotrebljavati. Jer država, tj. politička vlast direktno dira svakoga od nas i praktički nas traži da reagiramo. Žalimo se kako su mediji postali senzacionalistički i u jednom velikom broju potpuno 'žuti'. I to jest problem, pogotovo zbog toga što ti mediji stvaraju javno mnijenje koje je teško zaobići poželiš li bilo što pokrenuti.

Činjenica je da u medijima ( TV, Internet ili pisani mediji )  nije izdvojeno dovoljno mjesta za obične priče običnih ljudi, ili točnije rečeno više nitko ne priča o životu. Postali smo grabežljivci kojima se najbolje prodaje krv, laži, prijevare i smrt. Doslovce se hranimo pizdarijama koje nas svakodnevno sve više i više vraćaju nazad. Previše nazad uzmemo li u obzir da smo navodno na jednom iznimno visokom stupnju razvoja ljudskog roda.

Takvo stanje u kojem se narod svakodnevno vraća u nazad odgovara svim vladama i svim političkim opcijama svijeta jer im ostavlja veliki prostor za manipulacije.

Mi kao da ne želimo shvatiti da je cijela parada svađa, prepucavanja i međusobnih optuživanja ovih ili onih na političkoj sceni izravno vrijeđanje svih nas. A da se to promjeni ne možemo se pouzdati ni u medije, niti političare, niti u Boga. Takvo stanje moramo mijenjati sami.

Već sam rekao kako smatram da još uvijek nismo spremni za konkretnu akciju, neki bljesak kojim ćemo osloboditi svoje živote od ralja politike. Ali možemo krenuti na jedan daleko jednostavniji način. Neumorno šaljite svoje priče, svoje brige, upite, probleme (naravno izazvane izravnim političkim utjecajem, ne vaše osobne depresije koje nikoga ne bi ni trebale interesirati osim možda vašeg psihijatra) kako medijima (za koje sam siguran da bi objavili svaku relevantnu priču u kojoj bi se mogao naći veći broj ljudi), tako i onima koji su odgovorni za te vaše probleme, a to su ministarstva (inače, njima upite možete slati na adrese koje se nalaze na ovom linku : http://vlada.hr/hr/adresar_i_linkovi/ministarstva ).
 

karikatura


Mali korak za vas, ali veliki za…

To je iznimno mali korak, međutim ipak jest jedan korak naprijed kojim ćemo pokazati da ne spavamo baš svih 24 sata dnevno i tako 7 dana u tjednu. I nemojte odustajati ne odgovore li vam ( kako mediji, tako i ministarstva ) na prvi, drugi ili peti upit, priču ili nešto treće. Budite uporni. Uostalom, to vam je daleko jednostavnije od provođenja pravih akcija. Ovakav način vam omogućuje da iz udobnosti svog naslonjača barem minimalno pomažete mijenjanju stvari.

Gdje sam u toj priči ja? Bilo bi nepravedno reći kako sam ja u cijeloj našoj situaciji iznimka koja se aktivno bori, potiče akcije ili ih čak i organizira. Ne, daleko od toga. Ja sam samo još jedan od onih 'kauč nezadovoljnika'. Jedina razlika je što ja to možda malo češće od većine radim, ali ne razlikujem se toliko.

Moja prednost je što moji tekstovi idu na više mjesta i što vam garantiram da ću svima pružiti šansu da vaša priča dođe do određenog broja ljudi. Za sada sam tu da prosljeđujem vaše priče, da za njih čuju i ostali i možda vam ponude i neko riješenje.

silueta

Stotinu puta sam rekao, ponoviti ću još jednom. Sam si ništa, zajedno smo sve. Ako su nam se političke elite odlučile da svoj politički stav ili bolje rečeno navodni politički stav svakodnevno gaze poput otirača, nemojmo i mi postati isti. Izborimo se malo po malo za sebe.

Vjerujete li da je to moguće?

Povezani članci

Who's Online

We have 207 guests and no members online