Stop diskriminaciji!

invalidipomoćSTOP DISKRIMINACIJI! – parola je koja upada u oči na jumbo plakatima diljem zemlje. Centar za mirovne studije zajedno s Uredom za ljudska prava RH i Uredom pučkog pravobranitelja u sklopu projekta ‘Podrška implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije’ provodi javnu nacionalnu kampanju o diskriminaciji. Vrlo često su žrtve diskriminacije invalidi koje se, između ostalog ½štiti½ spomenutim Zakonom. Međutim slova na papiru su jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Na žalost! Slušajući vodeće ljude u politici mi bi trebali biti socijalna država koja brine o svojim građanima najbolje što može. Svi znamo da je to daleko od istine ...


SOCIJALNA DRŽAVA? MALO SUTRA!

Stop diskriminaciji!


Piše: Alen Bećirović
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


pomoćDo primjene Zakona o mirovinskom osiguranju 1.1.1999. svi invalidi korisnici prava na skraćeno radno vrijeme (invalidi rada, invalidi s profesionalnom bolešću i invalidi zbog bolesti) dobivali su punu plaću. Pola je plaćala tvrtka u kojoj su zaposleni, a drugu polovicu je nadoknađivao HZZO.

Međutim, stupanjem na snagu spomenutog Zakona, posebice člankom 174. situacija više nije takva. Naime, tim su člankom svi korisnici prava na skraćeno radno vrijeme izgubili nadoknadu HZZO-a koja je sada prevedena u invalidsku mirovinu prema točno određenim mirovinskim faktorima (točnije, u slučaju korisnika prava skraćenog radnog vremena primjenom mirovinskog faktora 0,333, koji je 1.1.2008. povećan na 0,5).

Što to konkretno znači? Primjerice, osoba koja je prije primala plaću od 6 800 kuna (3 400 od tvrtke i 3 400 od HZZO-a) primjenom ovog Zakona je do 1.1.2008. primala 3 400 kuna od tvrtke i cca 340 kuna od HZMO-a, odnosno oko 600 kuna nakon 1.1.2008.


Deset godina bez odgovora Ustavnog suda...

Savez samostalnih sindikata odmah je 1999. uputio sporni Zakon na Ustavni sud, a 2006., sa istim se zahtjevom procjene ustavnosti Zakona o mirovinskom osiguranju oglasio i pučki pravobranitelj Jurica Malčić.

Kako i u Ustavu stoji mi bi trebali biti jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj se slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Pitanje je koliko te osnovne životne potrebe mogu podmiriti invalidi kojima su potrebni lijekovi, rehabilitacije i slično sa spomenutim obračunom plaća.

Kampanja za implementaciju Zakona o suzbijanju diskriminacije u svakom je slučaju dobra, međutim pitam se koliko će ona uistinu i biti korisna.

invalidMoj izvor zaposlen je državni službenik invalid zbog bolesti i kao takav diskriminiran je prema Zakonu iz kampanje kako izravno ( ½.... osoba se stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. ½ ), tako i neizravno ( ½... kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge u usporedivoj situaciji...½ ) zahvaljujući Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ( NN. 93/08 ).

Naime, tim su kolektivnim ugovorom iz članka 77. ( ½Službeniku i namješteniku, prijašnjem korisniku prava na rad sa skraćenim radnim vremenom i na drugom odgovarajućem poslu za vrijeme zaposlenja (čl. 174. st. 3. t. 2.–4. Zakona o mirovinskom osiguranju), koji je to pravo stekao zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti prema propisima do 31. 12. 1998. godine, pripada pravo na razliku između plaće koju bi ostvario za puno radno vrijeme na radnom mjestu na koje je raspoređen i zbroja invalidske mirovine i plaće koju ostvaruje za skraćeno radno vrijeme.½ ) izbačeni invalidi zbog bolesti koji su prije 1.1.1999. sasvim normalno ostvarivali punu plaću.


Godinu dana bez odgovora i zaštite sindikata...

Zahtjev za izmjenom spornog članka 77. Kolektivnog ugovora upućen je u lipnju ove godine tada još ministrici Jadranki Kosor. U njeno ime odgovorila je državna tajnica koja sporni članak opravdava zaštitom barem jednog dijela invalida koji su to postali zbog posla koji obavljaju.

I sve staje na tome. Nikakvog objašnjenja zašto je tome tako i kako se u ½demokratskoj i socijalnoj½ državi tako nešto može događati

pomoćMeđutim, moj izvor i druge oštećene stranke naravno nisu stali na tome. U posjedu sam prepiske oštećene stranke sa Marinom Haklin, dipl. iur. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH koja spomenuti članak obrazlaže na jednak način kao i državna tajnica, te unatoč tome pristaje na sastanak sa oštećenim strankama koji se naravno nije dogodio, iako je prošlo više od godinu dana od ½dogovora½.

Pismo je 25. rujna 2008. upućeno i predsjedniku sindikata Borisu Pleši, dipl. pol. koji se do dana današnjeg nije očitovao.

Zanimljivo je da je Zakonom o radu ( NN. 137/04 ) u članku 12. stoji ½Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.½ Koje je povoljno pravo primjenjeno u slučaju invalida zbog bolesti u državnoj službi?


Socijalna država? Malo sutra!

Slušajući vodeće ljude u politici mi bi trebali biti socijalna država koja brine o svojim građanima najbolje što može.

Svi znamo da je to daleko od istine, međutim možemo iskoristiti ovo vrijeme u kojem je pokrenuta kampanja za implementaciju Zakona o diskriminaciji da napravimo prvi korak ka toj socijalnoj državi i pomognemo nepravedno diskriminiranim invalidima zbog bolesti koji svoj posao obavljaju pošteno, a nisu adekvatno plaćeni za njega.

Zar se netko zbog vrlo vjerojatno neustavnog Zakona mora osjećati kao moj izvor koji mi u mailu piše : ½...U cijeloj Europi postoji posebna briga za osobe s oštećenim zdravljem, brine se o njima, primaju razne dotacije od države, a nama su uzeli pola primanja, koje smo do 1.1.1999. dobivali, te smo tako pali na teret naših prijatelja, susjeda, roditelja, djece...

Sramota!! Ne možemo si priuštiti lijekove koji su nam propisani, propisanu hranu, a da ne govorim o boravku u lječilištima koje se moraju platiti, a nama su neophodna da bi mogli imati život bar malo duži, da nas toliko ne boli...

Mi za to nemamo. Samo zato što smo bolesni. Samo zato što smo drugačiji. A radimo, trudimo se, borimo se cijeli život da nas drugi ne bi sažaljevali. A napravili su to podlo, protuustavno i šute o tome i baš ih briga!!!!

Ma koga je uostalom i briga dok je zdrav za onog tko to nije???? A ne bi smjelo tako biti. ½

Ovaj tekst poslao sam svim medijima, predsjedniku Mesiću i svim predsjedničkim kandidatima, koji se kunu da su prave osobe za bolju, drugačiju Hrvatsku sutra. Ovo je idealna prilika da to i dokažu.

Spas jedne skupine ljudi je veliki korak ka spasu širih masa. Najmanje što zaslužuju diskriminirane osobe iz teksta jest pozitivan odgovor Ustavnog suda i zaštita vlastitog sindikata.

Kako vjerovati u bolje sutra, ako je današnjica tako crna?

 

Povezani članci

Who's Online

We have 130 guests and no members online