Hrvatska facebook stranka

prosvjediPriznajte, niste to očekivali! Vi, političari od kova i profesije, vama se obraćam. Predsjednici stranaka, predsjednici odbora, važne političke face, foteljaši sinekuričari, politolozi što od diplomiranja niste obnovili znanja, vi što ste na pozicijama pustili korijenje, sitni aparatčici fosilizirani na državnoj plaći, vjerni sljedbenici Vođe i Programa, gospodarstvenici što vam firme fantastično prosperiraju zahvaljujući debelim ugovorima sa državnim aparatom, korupciji skloni birokratići i drugi sisači državne sise. Gradovima se valja zanimljiva društvena promjena. Tko su ti ljudi što ih hladnoća ne sprječava da kažu, i što oni kažu? To više nisu pripadnici tzv. "jogurt revolucije" kakvu je popularizirao još Milošević, još dok smo bili u Jugoslaviji, koji princip je kasnije uvijek iznova kopiran u autobusima logistički dobro organiziranih (nekad i plaćenih, Hebranga mi!) prosvjednika koji su se "spontano" okupljali i protestirali po trgovima i rivama. Ovo nije klasično, organizirano okupljanje od onih na kakva je zakrečena politička elita navikla, sa strankom ili udrugom koja u pozadini vuče konce i koristi ljude radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. Ovo je nova vrsta protesta, protest običnog građanina ...

PROSVJEDI NOVOG KOVA

Hrvatska facebook stranka

Piše: Radoslav Dejanović / Monitor.hr
Izvor:
Monitor.hr

Rado DejanovićLjudi koji izlaze na ulicu sada izlaze svojom voljom, pozvani od građana pojedinaca, hrabreni od građana pojedinaca, masa koja se valja ulicama nije više jedinstveno političko tijelo, nisu redom članovi neke stranke, pripadnici neke udruge, zastupnici jedne ideje. Organizirani oko modernih komunikacijskih kanala (ponajprije Facebooka, Twittera i portala), mladi, urbani, bez posla i bez nade, pripadnici Hrvatske Facebook Stranke, nikako anarhisti niti rušitelji države, već ljudi kojima je pun kufer nesposobne vlasti i besperspektivnosti, ljudi koji traže promjene na bolje.

Zato su nam naše velike i važne stranke, i porba i oporba, ostale isprva bez komentara, a kasnije i demonstrirale svoj FAIL. Sa ovakvom se organizacijom, eto, nikad prije nisu susreli. Ta nemoguće, zar se može dogoditi da se ovce ograniziraju bez čobana? Intrigantno je gledati kako su sve političke stranke, redom velike i važne i bez kojih ni nas ne bi bilo, zastale u čuđenju na novonastalu situaciju.

Ona zaista izlazi iz svih okvira dosadašnjeg ponašanja. Ovo nije prvi pokušaj organiziranja individualaca, sjetimo se "bande lopovske", inicijative koja nije polučila ovakav uspjeh, dapače okarakterizirana je od strane političara kao mlitavi pokušaj e-lumpenproletarijata i mladeži koja ne zna što bi sa sobom, pa protestiraju umjesto da si traže posao.

prosvjedZašto je ovaj prosvjed uspješniji od tadašnjeg? Ponajprije, danas se lošije živi nego prije godinu dana. Brojka nezaposlenih je zastrašujuća, (valja joj pridodati i broj zaposlenih koji ne primaju plaću) a svi pokazatelji prosperiteta vise prema podu. Skuplje se živi. Smanjio se broj ljudi koji vjeruju političarima i njihovim obećanjima skorog blagostanja. Nije se smanjio broj ljudi koji se nadaju boljoj budućnosti, već su ljudi konačno shvatili da je bolja budućnost u njihovim rukama, a ne u rukama političke elite.

Može li se toj priči pridružiti i priča o neredima u ne tako dalekim zemljama? Vjerojatno da, ali ne kao direktni povod, već kao nekakav posredni utjecaj. Valja imati na umu – mi i danas, ma kako nam bilo loše, još uvijek živimo bolje od ljudi u tim zemljama (pa je i naša reakcija miroljubivija). Svejedno, ne bih stavio ruku u vatru da veze između tih događaja nema, dapače.

Najzad, valja priznati i upornost Ivana Pernara, čovjeka koji jest zakotrljao stvar koja ga je brzo prerasla. Valja mu priznati upornost: kad je prvi put sazvao prosvjed, pojavila su se tri luzera. No, nije odustao, pa je ponovo sazvao prosvjed, na kojem se pojavilo trideset luzera; na sljedećem prosvjedu pojavilo se tristo, sad već ne luzera, već nekakvih indijanaca koji bi nešto htjeli ali valja ih držati na oku. I u rezervatima.

Kad se pojavilo tri tisuće, to više nisu bili luzeri, već ozbiljna prijetnja vlasti, nešto čeg se treba plašiti i što treba na neki način zaustaviti.

Ali, kako? Kako zaustaviti prosvjede u kojima nema pravog vođe, nema jedne osobe ili male grupe ljudi koje je moguće pohapsiti ili ako drugačije ne ide onda "podmazati" da obustave prosvjede?

bacačice jajaNepostojanje čvrstog političkog jezgra veliki je problem strani koja želi zaustaviti prosvjede; masu individualaca moguće je smiriti na dva načina: udovoljavanjem njihovim prohtjevima ili rušenjem legitimiteta njihovog prosvjeda. Udovoljavanje prohtjevima samoubilački je potez, jer temeljite promjene koje traže građani zahtjevaju potpunu promjenu vlasti i načina vladanja, nešto što će posmicati glave vrhovništvima svih velikih političkih stranaka u Hrvatskoj, što je pokazano odnosom prosvjednika prema obilježjima HDZ-a, SDP-a i HSS-a.

Ako ih nije moguće podmititi da se raziđu, onda ih valja pokušati politički asimilirati u kakvu zgodnu grupu koja je barem nekome pod kontrolom, ili pak sabotirati. Vrijedi li ih pokušati kontrolirati?

Jasno je da ni HDZ ni SDP ne mogu stati na čelo ove e-revolucije, a HSS vjerojatno još uvijek pokušava shvatiti o čemu se radi. Prilika je to, onda, da coup naprave neki manji igrači. Zbog toga valja oprezno promotriti pridruživanje saborskog zastupnika Dragutina Lesara prosvjedima, jer to može biti korektno davanje podrške kakvo je Lesar već pružao Pravu na grad, ali isto tako može biti i jeftino skupljanje političkih bodova, možda i pokušaj penjanja na čelo kolone.

Jednako tako oprezno, ako ne i opreznije, valja promatrati pridruživanje braniteljskih udruga prosvjedima: snažna povezanost braniteljskih udruga sa desno orjentiranim strankama nije kompatibilna sa urbanom, politički agnostičnom masom individualaca koji preziru priče o ustašama i partizanima, lijevima i desnima i koji žele promjene koje će voditi ka općem prosperitetu, a ne tek pukom dovlačenju "svojih" na vlast.

Dapače, opasnost da netko od (kompromitiranih ili ne) vođa braniteljskih udruga preuzme momentum događaja puno je veća od mogućnosti da građanin Lesar to učini, a puno je veća opasnost i da nakon tog događaja novo vodstvo krene u gašenje protesta radi zaštite političara ili vlastitih pozicija.

Hoćemo li, onda, sabotirati?

To ne bi trebao biti problem. Policiji samo treba dati povoda za malo pendrečenja. No, dogodilo se tako pa je hrvatska Facebook revolucija poprilično samodisciplinirana (što je nekima vjerojatno posebno čudno, jer ovce nemaju čobana da ih usmjerava i govori im što trebaju misliti) i događa se gotovo bez izgreda.

Dapače, ta samoregulativa prosvjeda radi, čini se, prilično dobro: sukob policije i huligana u Radićevoj ulici kojeg su započeli ljudi koji nisu došli prosvjedovati već izazivati nerede nije se više ponovio, prosvjednici su naučili regulirati takve pojedince. Čini se kako je bilo pokušaja infiltriranja agenata u civilu među demonstrante, kako je opisano u šetnji prema zgrati HRT-a.

Pretvaranje mirnih prosvjeda u nasilne najviše odgovara vlasti – jer se time ukida legitimitet prosvjeda, a prosvjednike se tada lijepo može prikazati kao rulju, ljude koji su došli rušiti, razbijati i uništavati, kako bi represija represivnog aparata izgledala opravdanom, a građane se zastrašilo i one pasivnije odvratilo od prosvjeda.

Zato svakog nasilnika koji u mirnim prosvjedima pokušava izazvati sukob sa policijom treba gledati kao potencijalnog policijskog doušnika; zakrabuljenim likovima nije mjesto u takvim prosvjedima.

prosvjedi

U dosadašnjim se prosvjedima policija pokazala uglavnom profesionalnom, iako neke priče s terena govore o neprimjerenoj brutalnosti policije, za što – naravno – nitko neće odgovarati. Čak ni ako Hebrang pozove institucije da istraže.

A što ti što protestiraju žele?
Ovo je retoričko pitanje, nema smisla na njega odgovarati. No, ima smisla promotriti neke važne momente i staviti ih u kontekst prosvjeda.

Ponajprije, uništavanje zastava i HDZ-a i SDP-a pokazuje kako prosvjednici nisu zadovoljni rezultatom niti jedne niti druge stranke. Ma, zar je to moguće u zemlji gdje se ljudi tradicionalno dijele na jedne i druge, ali nikad na treće i četvrte? Ludosti li, razmišljati o društvenom uređenju kojem na čelu nije HDZ ili SDP!!! Anarhija! Prosvjednici traže anarhiju, kažem vam! I rade protiv naroda i dobra građana!

Zaista, dvopartijski sustav američkog tipa toliko je urastao u tkivo društva da danas teško možemo zamisliti političku opciju u kojoj HDZ ili SDP ne bi igrali bitnu ulogu; pa ipak, prosvjednici poručuju i jednima i drugima da su istrošeni i da su istrošili, i da se više niti jednima niti drugima ne vjeruje.

Tko bi mogao doći na vlast? Vrlo dobro pitanje, na njega nažalost ne znam odgovor. Kao u kakvoj lošoj bajci, princa nigdje a ni konj nije čilaš.

studenticeVrlo mi je simpatična jedna novost u domaćem neo-autohtonom prosvjedovanju – ovi su prosvjedi atipično duhoviti, sa sloganima i parolama koji ne zastrašuju, niti išću; ovi prosvjedi jasno i glasno – ismijavaju.

Neka ne bude zabune – i duhovitost je ispoljavanje emocija, izbacivanje iz sebe onoga što se u duši skupilo. Gorivo posprdnih parola i sarkastičnih transparenata isto je ono gorivo koje baca kamenje, razbija izloge i prevrće automobile.

No, e-prosvjedi kanaliziraju tu energiju na jedan drugačiji način, ništa manje poguban po onoga koga kritiziraju. Dapače, ovo više boli: dok prosvjednici bacaju kamenje i cigle po policiji, to boli samo policajce, a kad se prosvjednici sprdaju sa vladajućima - to vladajuće grize za samu dušu (plus, mnogome se policajcu poskrivećki naheri brk).

Mirni prosvjedi uspjevaju: plišana revolucija je 1989. godine oslobodila Čehoslovačku čvrstog stiska komunizma; a kako smo mogli zaboraviti velikog Gandhija???

Satira, pak, ona je začin ljudima i sol na ranu onima u koje ispaljuje svoje iskričave strelice. Prepoznajte vrijednost duhovitih slogana i bockavih poruka – nedovoljan su razlog policiji za intervenciju, a daleko se čuju, dobro se pamte, i jasno prenose svoju poruku.

I jesu, ponižavajući su, jer k'o što star guslar jednom odjauka"... kad narod krene da se vlasti smije, znaj da u toj vlasti – više vlasti nije".

Izuzmemo li iz priče stvari koje se nisu trebale dogoditi (sukob sa policijom) i one koje možemo tolerirati kao izraz građanskog neposluha (paljenje zastava), šetanje policije i duhovite dosjetke obilježje su ovih prosvjeda. Ovo su tzv. "zdravi" prosvjedi, na kojima se svi uključeni razgibavaju (a ne samo interventna policija). Osim toga, ovi prosvjedi traju – ljudi se nisu umorili.

A jao vladajućima, jer toplije vrijeme dolazi.

Ovakav gandhijevski način protestiranja može dati rezultate. Dapače, zašto ne upotrijebiti maštu – mi Hrvati sigurno smo duhovitiji od vlastitih humorističkih emisija (no dobro, čak su i neki sprovodi duhovitiji od njih), zašto ne iskoristiti priliku i napraviti nešto što će pozitivno odjeknuti u svijetu?

političariTko će napraviti najsarkastičniji transparent? Glavna nagrada – pojavljivanje u središnjem dnevniku i poziv na obavjesni razgovor.

Tko će složiti najduhovitiju parolu? Tisuće će je izvikivati.

Tko će vladajućima reći što ih ide tako da ga ne mogu razumjeti bez pomoći filozofa prevoditelja? Svi će oko njega zazujati.

Čemu stati samo na uličnom prosvjedu? Na lokalnoj radio stanici koja ima "želje, čestitke i pozdrave" naručite vlasti ili omiljenom političaru neki glazbeni broj – ali molim, to su ozbiljna gospoda, naručite nešto dostojanstveno!

Uzavrela vam je krv, gađali bi policijski kordon nečim? Kako vam zvuče ping-pong loptice? Ili one od spužve? Smiješno? Pa, da. ;-)

Osim toga, zamislite prekršajnog suca kako, strogog lica, čita prijavu: "... a onda je N.N. napao policajca bacajući na njega ping-pong loptice..."

Za razliku od cigli, kamenja, pa i teniskih loptica, ping-pong loptice baš nitko ne može shvatiti kao fizičku prijetnju.

Uostalom, tko zna – možda vam policajac uzvrati lopticu koristeći se štitom kao reketom?

Da, to jest prikladno jednom e-prosvjedu. Njegova je karakteristika miroljubivost i maštovitost; u njemu su ljudi navikli razmišljati vlastitom glavom, skloni promjenama a neskloni divljaštvu. Naravno, i ovaj prosvjed, kao i svaki prosvjed, nose žestoke emocije. One se trenutno kanaliziraju na kreativan način i tako treba ostati.

Prosvjednike ne treba shvatiti olako, kako sam već rekao – isto gorivo pokreće ove ljude i one što razbijaju izloge i pale automobile.

političari A političari, oni se ionako ne snalaze. Relikt prošlih vremena, što se vidi po njihovom nerazumjevanju motiva i organizacije ovih prosvjeda... zaista su zaslužili otići. Iako se Jadranka nešto inati svojim stavovima, ne bi me čudilo da su baš ovi dani početak jednog drugog i drugačijeg političkog života države, kako je negdje na zlom Internetu ili groznom Facebooku ili gdje već ne na tim prokletim modernim medijima koji okupljaju same anarhiste i besposličare netko rekao – parafraziram – "Na izborima se mijenja vlast, na ulici režim".

Uskoro će dan žena – poklonimo Jadranki buket za rastanak. I duhovito napisanu karticu.

Sa srcem.

Povezani članci

Who's Online

We have 340 guests and no members online