Priča o dvije vrste branitelja

Ni u snu nisam mogao pomisliti da će sina Siniše Glavaševića kojemu sam posvetio knjigu "Rat i mir za Hrvatsku", Bojana Glavaševića, 19 godina nakon rata, dio braniteljske populacije optužiti da je “Jugoslaven” i gotovo korak do “četnika” samo zbog toga što je izrekao upit zbog čega je više oboljelih od PTSP-a na strani pobjednika - hrvatskih branitelja, nego na strani gubitnika - srpskih napadača, koji nemaju nikakva prava ni primarna..., piše Danko Plevnik na stranicama Slobodne Dalmacije o nanovijem prosvjedu kojim se po stoti put nastoji podijeliti braniteljski korpus, pri čemu se ne biraju sredstva ...

Priča o dvije vrste branitelja

Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Obranio ga je ministar Predrag Matić koji je i sam bio žrtva srbijanskih kazamata, ali od toga nije želio praviti viktimološku peteespeovsku karijeru. Umjesto da se branitelji pogođeni Glavaševićevom konstatacijom okrenu obrani slobode mišljenja, pomirenju i milosrđu, započeli su verbalni linč protiv tog plemenitog sina ubijenog vukovarskog moralnog heroja i organizirali prosvjede pred Ministarstvom branitelja, tražeći smjenu ministra Matića, njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića, kojega su naguravali i polili vodom.

Premda je okupljenim braniteljima Ministarstvo osiguralo struju i toalet, te ponudilo spavanje u hotelu, u tijeku prosvjeda preminula je Nevenka Topalušić čija se smrt htjela upotrijebiti kao ključni dokaz za Matićevu ostavku. Situaciju nije ni razbistrio ni smirio saborski Odbor za ratne veterane, pogotovo nakon Matićeva pitanja tko to manipulira prosvjednicima.

Nije problematično njihovo pravo na prosvjed, nego njegov smisao. Očevidno je da se po stoti put nastoji podijeliti braniteljski korpus, pri čemu se ne biraju sredstva. Branitelji su se izgleda zatvorili u svijet svojih prava i ne tiče ih se što se događa u realnom svijetu, niti što sami građani misle o njihovim diktatima. U javnosti se uvriježila izvanbranitejjska distinkcija branitelja.

Postoje branitelji nastali od građana koji su u ratu obavljali svoju patriotsku dužnost i nakon njegova završetka vratili se u prijašnja zanimanja ili osnovali zadruge i zajednička poduzeća, pomažući i ekonomski i raznim aktivnostima lokalnoj zajednici.

Oni se ne postavljaju iznad Ustava, demokracije i vladavine prava, simbolizirajući onaj idealizam koji je stvarao Hrvatsku i bez kojega Hrvatska ne može živjeti, ne težeći da u njoj budu jednakiji od drugih građana.

Međutim, postoje i branitelji koji su od svojeg ratovanja napravili cjeloživotno zanimanje, uzdajući se u političare desne provenijencije koji ih huškaju da se postavljaju iznad Ustava, demokracije i vladavine prava. Oni pokušavaju nastaviti sve ono što je obeščašćivalo Domovinski rat poput pljački i zastrašivanja civila, ne želeći da im ratne rane ikada zacijele jer bi time izgubili monopol na svojatanje Hrvatske.

Ima niz primjera zbog kojih bran’telji iritiraju građane. Jedan poznanik je nakon 42 godine staža dobio mirovinu od 2800 kuna, dok je njegov susjed s nekoliko godina radnog staža pijan pao iz vojnog kamiona i postao ratni vojni invalid sa 7000 kuna mirovine.

Bran’telje uopće ne zanima svijet rada i ljudi koji u njemu žive, diktirajući svoje povlastice bez obzira na materijalno stanje zemlje. Kako se moglo zazivati “Zovi samo zovi”, a onda to naplaćivati stanovima, mirovinama, opskrbninama?

Povezani članci

Who's Online

We have 690 guests and one member online

  • admin