DUGI RAT

Nakon svake vijesti o uspjesima hrvatskih znanstvenika u svijetu kao da se najviše začudimo mi sami. U moru "žutih" vijesti kojima smo danonoćno bombardirani, kada Ivan Ðikić, Igor Rudan, Miroslav Radman, Slobodan Vukičević, Tomislav Domazet, Janoš Terzić i mnogi drugi dobivaju međunarodna priznanja, rade relevantne studije, citirani su u relevantnim svjetskih časopisima, mi se pitamo: Je li to moguće? Naravno da je moguće i naravno da je pogrešno i neodgovorno prikazivati Hrvatsku samo kao zemlju problema, ekscesa i žutila. Ali, jedno sasvim pogrešno sagledavanje stvarnosti, koje već dugo promoviraju prije svega naši mediji, a koje su mnogi prihvatili, okrenulo je sliku, pa naoko male, ali tako važne vijesti o znanstvenim dostignućima i ne dođu do javnosti, sve do trenutka kada europska i svjetska znanost ne potvrdi kvalitetu hrvatskih znanstvenika. I onda se "čudimo". Ne čudimo se, na žalost, što su u fokusu interesa šire javnosti netalentirani nogometaši koji igraju pred polupraznim tribinama ili "glamurozni" svijet anonimnih starleta, čija prezentacija postaje i iz estetskih razloga sve degutantnija. Ne čudimo se što i politika dobiva daleko veći prostor no što to zaslužuje, ne čudimo se što je sustav vrijednosti u nas debelo poremećen ...

OKRENIMO SUSTAV VRIJEDNOSTI

Ostavimo čuđenje

Piše: Jurica KÖRBLER / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Samozatajni znanstvenici, kojima medijska pozornost i ne treba - od mladih koji tek počinju do afirmiranih, koji su već svjetska imena - strpljivo i uporno rade svoj posao, često u teškim ili nemogućim uvjetima, a često i u dobrim.

Uostalom, tako je to u znanosti. Oni niti mogu, niti žele biti medijske zvijezde, ali se njihov rad treba cijeniti, mora biti ispravno vrednovan. Moraju uživati i ugled u društvu, mora se zabilježiti kada napišu neku važnu knjigu ili objave rezultate svojih istraživanja. To bi bilo normalno i razumno, jer bi i znanost dobila drukčiji tretman u društvu.

Sve dok tako nije, vladat će percepcija o znanstvenicima koji "tamo nešto rade", ali to, zapravo, nikog ne zanima. Mirit ćemo se s činjenicom da za znanstvene projekte nema novca, a uvjeti koji su stvoreni i neće dati priliku da mnogi realiziraju svoje ideje. Pamet će biti u drugom planu pred prosječnošću i često, budimo iskreni, kvarnom percepcijom sustava vrijednosti.

Sve to znamo već godinama, ali malo ili ništa ne činimo da se takva klima promijeni. Najveću štetu zbog toga osjećamo mi sami. I zato znanstvenici odlaze u svjetske istraživalačke centre, a mi se čudom čudimo što ih Europa i svijet poštuju, što dobivaju nagrade, što se o njima govori i što su ugledni članovi zajednice.

Ostavimo čuđenje, okrenimo sustav vrijednosti.

Ništa drugo neće pomoći.