DUGI RAT

Tako je oko Božića 2020. počela zadnja epizoda borbe oko korone - cijepljenje. Brzina kojom je svijet reagirao, brzina kojom su se uvodile nove tehnologije i brzina kojom se cjepivo distribuira može se usporediti samo s jednim događajem u suvremenoj povijesti - danima nakon ulaska Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat, kada je američki ministar obrane zapanjenim direktorima brodogradilišta i drugih velikih firmi predstavio vojne narudžbe kojima se tražilo sve, u najkraće vrijeme i u za tada nevjerojatnim količinama. Povećanje proizvodnje koje je slijedilo narednih mjeseci nikada prije nije zabilježeno u svijetu.
Uključivanje doslovno cijelog svijeta u borbi protiv korone, suradnja hrpa država koje sve ni nemaju dobre odnose, novi računalni modeli i simulacije, ogromna procesorska snaga i superbrze optičke veze omogućile su rad 24 sata dnevno - kako se Zemlja okreće oko ose, tako timovi stavljaju svoje rezultate online i omogućavaju onima na susjednom kontinentu da provjere istraživanja. Prvi oblik cjepiva posložen je svega par dana nakon što smo dobili genom virusa - računala su, kako se kasnije ispostavilo, dobro predvidjela što se u cjepivu treba nalaziti.
Bila je to borba u kojoj su sudjelovale stotine tisuća ljudi. Ovaj puta ne u uniformama i ne jedni protiv drugih, već zajedno i na korist cijelog Čovječanstva. U manje od godinu dana stvoreno je cjepivo i time mogućnost da svijet krene dalje. Ljudi u bijelim kutama u stotinama labosa su junaci našeg doba. Mnogi tjednima nisu vidjeli ni obitelji, radeći koliko su god mogli, spavajući na nekom kauču u uredu labosa.
Naučili smo neke stvari. Znanstvenici već 20-tak godina upozoravaju da korone prelaze na čovjeka. Ulazimo sve više u staništa životinja i dobivamo njihove bolesti. Ima nas sve više - i kao i kod životinja, velika populacija, posebno na malom prostoru znači veću mogućnost zaraze. Putujemo sve više - u desetak sati zaraza promijeni kontinent, prije nego što je zaraženi uopće shvatio da je bolestan. Čovječanstvo je ranjivo i osjetljivo.
No, shvatili smo i da naš svijet je jedan. Da se problemi jedne zemlje prelijevaju i na druge. Da nikome nije dobro, ako je drugome loše. Shvatili smo i da se zajedničkim radom može postići jako puno. Posao se može obaviti u rekordnom roku.
Svijet će krenuti dalje. Uz nove ideje, nove tehnologije i nešto drugačiji stil života. Jedino - čini se da Hrvatska iz svega toga nije ništa naučila, nama i dalje ostaje glavni izvozni proizvod - turizam, nešto što zaustavi i jača kiša, a kamoli globalna pandemija.

Izvor:  FB Goran Vojković