Ministre, nemojte 300 djece izbaciti iz društva

Država u kojoj djeca plaču ne zaslužuje se državom zvati. Jednako kao što se državom ne zaslužuje zvati ni država kojoj sva djeca nisu ista. Pa jednima daje sve, a drugima oduzima i ono malo što su imali. I tjera ih u plač. Poput maloga Mariana, koji je, evo, baš danas, s užasom na licu i kaosom u svojoj nevinoj glavi, krenuo u peti razred osnovne škole. Marian dijete je s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju. Prošle je godine dobio asistenta u nastavi, a rezultati su bili tako dobri da je Marian, inače iznimno živ i neuračunljiv muškić, koji je, treba biti iskren, zbog svoga ponašanja nerijetko izazivao strah kod ostalih učenika, već do polugodišta bio u stanju sam pratiti nastavu, dok ga je asistent pratio iz posljednje klupe. Marianov san, i san njegovih roditelja, o jednakosti s ostalim učenicima ove je školske godine prekinut ...

IMAJU PRAVO NA NORMALNO DJETINJSTVO

Ministre, nemojte 300 djece izbaciti iz društva

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija


- Teško je podnio novost. Neprestano plače i viče da više neće ići u školu - govori Katerina Moralić, a suze joj teku niz lice.

Njezin Marian dijete je s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju. Prošle je godine dobio asistenta u nastavi, a rezultati su bili tako dobri da je Marian, inače iznimno živ i neuračunljiv muškić, koji je, treba biti iskren, zbog svoga ponašanja nerijetko izazivao strah kod ostalih učenika, već do polugodišta bio u stanju sam pratiti nastavu, dok ga je asistent pratio iz posljednje klupe.

Petar i Marian

Marianov san, i san njegovih roditelja, o jednakosti s ostalim učenicima ove je školske godine prekinut. Prekinulo ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koje je samo četiri dana prije početka nastave donijelo odluku o dodjeli bespovratnih sredstava udrugama koje pružaju usluge pomoći pri uključivanju učenika s teškoćama u odgojni-obrazovni proces. A za Marianovu udrugu na tom popisu nije bilo mjesta. Njegov asistent Petar Raljević ostao je bez posla. Baš kao i još tristo asistenata diljem Hrvatske.

- Otkako je čuo da je ostao bez Petrove pomoći, Marian se ne zaustavlja, plače i stalno kuka “kako ću ja sad bez njega” - briše oči Katerina, a Bruno, suprug i Marianov otac, lomi prste i grize donju usnu. Nemoćan je.

- Marian se zbližio s Petrom do te mjere da su postali skoro pa najbolji prijatelji. Nedavno je Petar s njime i na ekskurziji bio, a učiteljica nam je po povratku rekla da je Marijan bio među pristojnijim učenicima tijekom cijeloga putovanja. Bez Petra ekskurzija za Marijana ne bi dolazila u obzir - objašnjava Bruno Moralić.


Sumnje oko natječaja

A u prostoriji - muk. Ljiljana Tafra, predsjednica Udruge “Prijatelj”, Natali Stanić i Danijela Karoglan, predsjednica i tajnica Udruge AGAPE, Carmen Beović, učiteljica razredne nastave, Mirela Miličević i Mirko Čapeta, asistenti u nastavi, te Veselka Lozančić, majka djevojčice s teškoćama u razvoju, svi redom zašutjeli s istom mukom u mislima.



Kako pomoći djeci? Kako osigurati da se jedan izvrstan projekt nastavi? Kako spriječiti diskriminaciju koju je, “dirigiranim ždrijebom”, potaknulo Ministarstvo dopustivši da 150 djece i dalje ima asistenta u nastavi, dok je za njih 300, bez objašnjenja, zavrnulo špinu.

- Političarima su to samo brojke, a nama su to naša djeca - ogorčena je Veselka Lozančić.

A država, već smo rekli, koja ne brine o vlastitoj djeci, ne zaslužuje zvati se državom. Uzalud joj i grb i zastava.

- A zamislite tek ovoga licemjerstva: ministar Željko Jovanović u utorak je u Zagreb, na prigodno fotografiranje, pozvao predstavnike udruga koje su prošle na natječaju - zgražaju se predsjednice omiških udruga, dodajući kako nemaju ništa protiv svojih usrećenih kolega, dapače, njima čestitaju, ali imaju protiv skandalozne diskriminacijske politike aktualne vlasti.

Nekoć se pitanje asistenata u nastavi rješavalo u Ministarstvu socijalne politike i mladih, da bi ove godine prešlo u resor Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Natječaj su Jovanovićevi ljudi otvorili 2. kolovoza, da bi ga zatvorili 21 dan kasnije. Dan zatvaranja, nije nevažno, bio je petak. A dan objavljivanja odluke sljedeći četvrtak. Samo četiri dana prije početka nove školske godine.

- Ako ste prijavu poslali u petak, to znači da ona na odredištu nije mogla biti prije utorka. I sad mi vi recite koji su to stručnjaci koji u dva dana mogu provjeriti sve prijave, ocijeniti ih, te donijeti odluku. I ima li mjesta sumnji da se unaprijed znalo koje će udruge proći na natječaju - jadaju se Natali Stanić i Ljiljana Tafra, dodajući kako ni teoretske šanse nije bilo da se sve stavke iz natječaja u zadanome roku ispoštuju.

Novca, tvrde naše sugovornice, ima. Opravdanje da ga nema i da zbog toga svi potrebni učenici nisu mogli dobiti asistenta, šuplje je poput karnevalske tikve.

- Ministarstvo je za ovu potrebu odobrilo samo dva milijuna kuna. Istovremeno, novac se daje za neke izvanškolske aktivnosti djece s posebnim potrebama, koje su vrijedne, ali su ipak izvanškolske, dok su u tri ministarstva upravo u tijeku tri različita natječaja za suzbijanje ovisnosti.

Novca, dakle, ima, ali se on raspoređuje po čudnim kriterijima - zbore omiške humanitarke.

Koristi nemaju, njihove udruge djeluju na čistome entuzijazmu. Traže potrebite i pružaju im nadu. Sve dok im je političari ne oduzmu.

- Bili smo na mukama s našim Marianom. A onda se pojavila udruga koja nam je ponudila rješenje, a sad opet imamo ništa. Stvarno nema gore kletve od one židovske ‘dabogda imao pa nemao’ - groze se bliske budućnosti supružnici Moralić.

Učiteljica Carmen najbolje zna što joj je pomoć asistentice značila. Malo je reći da je ‘učiteljicu’ Mirelu i ona zavoljela.

- Mirela me je doslovno spasila. Ne samo da je pomagala maloj Mariji, nego je u učionici doslovno bila moja produžena ruka - kaže Carmen Beović.

Došla je, ističe, dati podršku divnim ljudima. Kojima država - opet mi o državi koja se državom, tako nam uplakane djece, ne bi smjela zvati - uskraćuje temeljno ljudsko pravo. Ponaša se kao da je poremećaj u ponašanju sezonska gripa: danas ga imaš, sutra nemaš.

Marian i prijateljice iz razreda

- Moramo podići glas. Djeca nam zbog jedne sulude političke odluke proživljavaju nezamisliv stres. Moja je Marija svoju asistenticu Mirelu i na prvu pričest zvala, a sada joj netko oduzima ono što joj je bilo najdraže. Ona će to shvatiti kao kaznu, a kako, recite vi meni, djetetu objasniti da odrasli imaju neka svoja pravila i da ona jadna ništa nije skrivila - zaključuje Veselka Lozančić.

Ti odrasli, a sada je to zaključak sviju s našeg ‘okruglog stola’, mogli su barem pustiti da sadašnji asistenti završe započeti posao, a ne djecu tjerati u plač.


Raljević: Marian je ‘grabio’ velikim koracima naprijed...

Petar Raljević, asistent koji je prošlu školsku godinu u stopu pratio Marijanovo ponašanje i učenje, još ne može vjerovati u odluku Ministarstva obrazovanja.

- Nije meni što sam izgubio posao, snaći ću se, ali ne želim prihvatiti da živimo u društvu tako bešćutnome da djeci, koja su po svemu jednaka ostaloj djeci, uskraćuje mogućnost normalnoga školovanja. Marian je grabio prema naprijed velikim koracima, a ova odluka, kao da netko ne želi da se integrira u društvo, vraća ga još većim koracima natrag - veli Petar Raljević.

Petar i Marian


Na Zavod po nove asistente

Za učenike koji su ostali bez asistenta još ima nade. Ravnatelji škola koje pohađaju trebali bi, naime, za svako pojedino dijete pripremiti dokumentaciju, poslati u Zagreb prijavu, te od Zavoda za zapošljavanje zatražiti da im pošalje nekoga tko zadovoljava uvjete za asistenta u nastavi.

A to, vjerovali ili ne, može biti svatko. Traži se, naime, tek srednja stručna sprema, dob manja od 29 godina i minimalno 90 dana provedenih na Zavodu. Pedagoško obrazovanje, hvala na pitanju, nije potrebno.

- To znači da svi mi koji smo do sada radili preko udruga AGAPE i ‘Prijatelj’ otpadamo. Em smo prekvalificirani, em nismo bili na Zavodu jer smo naivno mislili da ćemo opet raditi, em su neki stariji od 29 godina - kažu dojučerašnji asistenti Mirela Miličević i Mirko Čapeta. Oboje, naravno, s visokom školom i položenim pedagoškim predmetima.

U njihovu edukaciju omiške udruge uložile su 15.000 kuna, no sada to sve mogu baciti u koš. Sedmero korisnika njihovih usluga, sedmero djece od Podstrane preko Dugoga Rata do Šestanovca, koja su se doslovno preporodila uz kvalificirane asistente, dopast će u ruke, ako se uopće i to dogodi, teškim početnicima i potpuno neobrazovanim srednjoškolcima.

Povezani članci

Who's Online

We have 200 guests and no members online