Braniteljske udruge generator su svih problema

braniteljske udrugejosip đakićUnazad deset, petnaest godina na čelu tih udruga imamo iste ljude, a problemi branitelja su svakim danom sve veći. Kao da neki nogometni klub tavori na dnu ljestvice, ali uvijek igraju isti igrači i trenira ih isti trener. Uprava bi treba sjesti za stol i nešto promijeniti, ili trenera ili igrače. Lako je saznati koliko je novca utrošeno u njihov "rad". Naravno, časne iznimke postoje. Mentalni i organizacijski kapaciteti predsjednika udruga nisu takvi da pomaknu problematiku prema rješavanju, nego je samo održavaju ili čak produbljuju..., piše Ladislav Tomičić u izvrsnom članku objavljenom u Novom Listu ...


DOMOVINSKE MANIPULACIJE - OTUŽNO STANJE NACIJE


Braniteljske udruge generator su svih problema


braniteljske udruge


Piše: Ladislav Tomičić / Novi List
Izvor: Novi List
Link
:
http://www.novilist.hr/Vijesti/braniteljske-udruge--generator-s.aspx


"Radi istinitog informiranja cjelokupne hrvatske javnosti i štete koju trpe zaposlenici HAC-a svakodnevnim samostalnim i samovoljnim istupima sindikalnog vođe Mijata Stanića, dužni smo reći da se velik broj naših članova, ujedno članova i visokih dužnosnika u oba cestarska sindikata, ograđuje i najoštrije osuđuje štetu i samostalne istupe gospodina Stanića, koji su ispod svake razine i ukusa ponašanja čovjeka i sindikalnog vođe."

Na ovaj način reagirao je početkom 2007. godine tadašnji predsjednik Udruge branitelja i poštovatelja Domovinskog rata Hrvatskih autocesta Stjepan Klarić na upozorenja sindikalnog vođe Mijata Stanića o kriminalu u Hrvatskim autocestama.

Gornjoj rečenici dodao je još i da "samovolja i demonstracija lažne snage gospodina Stanića seže do te mjere da proziva i Upravu HAC-a te podmetanjem i lažima želi kadrovirati unutar poduzeća".

Cilj spomenute braniteljske udruge bio je da sidnikalista Stanića na svaki način spriječi u iznošenju prljavog rublja Hrvatskih autocesta u javnost i onemogući javnu raspravu o poduzeću u kojem se u to vrijeme događala većina prljavih poslova zbog kojih će nešto više od dvije godine kasnije predsjednik i jedan član Uprave HAC-a završiti u remetinečkom pritvoru.

Uzimajući u vidu navedeni proglas, kao i niz drugih sličnih akcija njezinog čelništva, Udruga branitelja i poštovatelja Domovinskog rata Hrvatskih autocesta s pravom se može uzeti kao primjer braniteljske udruge osnovane radi ostvarenja utjecaja nekolicine ljudi koji su se dosjetili da se iz sudjelovanja u ratu još toliko toga može izmusti.


Preko rive do Markova trga

Nisu, dakako, branitelji i poštovatelji Domovinskog rata iz Hrvatskih autocesta niti prvi niti posljednji koji činjenicu da su sudjelovali u ratu vide pogodnom za zloupotrebe, kako u političke tako i u ine svrhe.

Apsolutni prvak (zlo)upotrebe Domovinskog rata u političke svrhe aktualni je šef HVIDRA-e Josip Ðakić, neartikulirani saborski zastupnik HDZ-a koji intelektualni deficit redovito pokušava nadoknaditi viškom decibela u debatama o bilo kojoj temi vezanoj uz braniteljsko pitanje.


josip đakić


Uz pomoć Ðakića, vladajuća stranka u svakom pogodnom trenutku spremna je instrumentalizirati udrugu vojnih invalida, neki put da bi otupjela oštricu branitelja nezadovoljnih politikom prema Haagu, a neki put da bi uz njihovu pomoć diskreditirala protivnike.

Što se sve može postići manipulacijom, HDZ je shatio u razdoblju dok je bio u oporbi; na krilima ove obmane bivši premijer Ivo Sanader preko splitske Rive stigao je do najudobnije fotelje na Markovom trgu, a svoju pobočnicu Jadranku Kosor imenovao je za ministricu branitelja.

Ona je operativno imala vratiti dugove odabranoj skupini branitelja koja je HDZ-u pomagala u pučističkim prijetnjama upućenim na adresu Ivice Račana. S njezinim dolaskom na čelo braniteljskog ministarstva broj branitelja stao je rapidno rasti, da bi ih danas u famoznom i tajnovitom registru branitelja imali oko pola milijuna.

Državna kasa namirivala je sve veće braniteljske apetite, a onim malobrojnim građanima koji žive od svog rada; koji – popularno rečeno – preživljavaju na tržištu – nije ostalo drugo nego da zadovoljavaju sve veće apetite državne kase.

Krug je na taj način zatvoren, a zadovoljen nije ostao nitko osim manipulacijama sklonih vedeta vladajuće stranke, (samo)izabranih predsjednika braniteljskih stranaka i lažnih invalida koji su otkrili da u postojećim okolnostima nije teško dokopati se kruha bez motike.
Potonji su bez srama sjeli na grbaču ljudima koji su '91. godine uistinu bili spremni poginuti u obrani zemlje.


braniteljske udruge


Mnogi su, dakakako, zamijetili pogubnost politike koja je, uz manipulaciju braniteljima i braniteljskim udrugama, podrazumijevala da radni ljudi i građani uz one koji to zaslužuju hrane i veliku skupinu besprizornika što su podmićivanjem stekli braniteljski i invalidski status te pripadajuće privilegije, ali rijetki su se usudili javno ukazati na ovu činjenicu.

Za njih je bio rezerviran prezir predsjednika braniteljkih udruga i optužbe za skrnavljenje svetosti Domovinskoga rata. Jedan od takvih bio je aktualni savjetnik predsjednika države za braniteljska pitanja.


Braniteljske udruge su rak rana i generator svih problema. Mi unazad deset petnaest godina na čelu tih udruga imamo iste ljude, a problemi branitelja su svakim danom sve veći.


To je ista situacija kao da neki nogometni klub tavori na dnu ljestvice, ali uvijek igraju isti igrači i trenira ih isti trener. Uprava bi trebala sjesti za stol i nešto promijeniti, ili trenera ili igrače.

Lako je doći do podataka koliko je novca utrošeno u njihov, pod navodnicima, rad. Naravno, časne iznimke postoje. Mentalni i organizacijski kapaciteti predsjednika udruga nisu takvi da pomaknu problematiku prema rješavanju, nego je samo održavaju ili čak produbljuju.

Radi se opet o političkoj kontroli i nadzoru branitelja, što najbolje ilustrira činjenica da je, primjerice, predsjednik HVIDR-e saborski zastupnik HDZ-a, a slično je i u nekim drugim udrugama.

Podsjećam da bi svaka od tih udruga trebala biti nevladina, nestranačka i neprofitna. Nije valjda da se među 40 tisuća invalida nije moglo naći onih koji nisu stranački angažirani, pitao se Predrag Matić Fred u jednom razgovoru za Novi list.


Mitom do satusa

Na ovog vukovarskog branitelja i heroja Domovinskog rata zbog ovih riječi nasrnula je čuvarica ministarstva branitelja Martina Banić, koju će šefica Jadranka Kosor kasnije odvesti u Vladu, da bude njezina glasnogovornica.

– Predrag Matić Fred, nakon sudjelovanja u obrani Vukovara i izlaska iz ratnog zatočeništva obnašao je istaknute dužnosti u kabinetu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH od 1994. do 1998. godine, a potom dolazi na također vrlo značajno mjesto tajnika kabineta ministra u Ministarstvu hrvatskih branitelja, u razdoblju od 1998. do 2001. godine.


jadranka kosor


U Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti došao je na poziv potpredsjednice Vlade RH i ministrice gospođe Jadranke Kosor i bio njen savjetnik tijekom 2004. i 2005. godine. Obnašajući navedene dužnosti Predrag Matić Fred stekao je čin brigadira Hrvatske vojske, a 1999. godine u kratkom postupku ostvario je status hrvatskog ratnog vojnog invalida s visokim postotkom invalidnosti i danas je u mirovini, otpisala je današnja glasnogovornica Vlade.

Ministricu Kosor i njezinu glasnogovornicu posebno je zapekao Matićev poziv za objavu registra branitelja te je Banić činovnički revno odgovorila kako je "notorna stvar, i Fred Matić to zna, da se Registar hrvatskih branitelja zbog odredaba nekoliko zakona ne može objaviti."


Podatke iz registra valjalo je na svaki način sakriti, e kako bi javnosti ostala skrivena i činjenica da se na njemu nalazi poveći broj onih koji su status zaslužili podmićivanjem ili korištenjem nepotističkih veza.


Kako su se braniteljski statusi stjecali dao je ovih dana do znanja Dušan Viro, koji je deset godina obnašao razne dužnosti u Ministarstvu obrane.

U autorskom tekstu napisanom za jedan dnevni list Viro je bez ustručavanja naveo dva slučaja lažnih branitelja, koji su uslugu nezakonitog stjecanja statusa najprije tražili od njega, a kad ih je on odbio – snašli su se na druge načine.


Bujanje lažnih branitelja

Prošle godine, šetajući nasipom na Savi, sretoh starog poznanika. Ne samo da je ostao u stanu (u koji je prethodno bespravno uselio) i dobio Rješenje te ga otkupio, već je temeljem lažne potvrde o pripadnosti HV-u te lažne dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja dobio i "zasluženu mirovinu".

Domovina zna kako nagraditi zaslužne sinove svoje, s gađanjem i ironijom promrmljam i nastavim šetnju, zapisao je Viro.

Budući da se radi o eksplicitnom slučaju kršenja zakona, Dušana Viru pitali smo je li se policija kod njega raspitivala za ove slučajeve, s obzirom na to da ih je dao na javni uvid.

Dakako, to se nije dogodilo, iako je policija bila dužna postupati po službenoj dužnosti, baš kao što je i Viro kao savjestan građanin bio dužan prijaviti kriminal.

Nekadašnjem djelatniku MORH-a, danas glasnogovorniku Zagrebačkog holdinga, ne može se, međutim, zamjeriti, jer Hrvatska je zemlja u kojoj je za policijsko postupanje često potrebna famozna politička volja.

Očekivati političku volju za čišćenje lažnih branitelja iz Braniteljskog registra i oduzimanje privilegija koje su nezakonioto stekli naprosto je naivno, budući da je za bujanje lažnih branitelja u Registru u velikoj mjeri odgovorna upravo aktualna premijerka Jadranka Kosor. Do inflacije lažnih branitelja došlo je, naime, u vrijeme dok je zapovjedna odgovornost u ministarstvu bila na njezinim plećima.

Šefovi braniteljskih udruga u gore opisanim okolnostima plivaju kao ribe u vodi, a kakvog među njima svijeta ima najbolje govori primjer Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, kojoj na čelu sjedi notorni Tomislav Merčep, u više navrata javno sumnjičen kao najodgovorniji za ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti u Pakračkoj pojani.

O licemjerju države kad su ljudi kao Merčep u pitanju najbolje govori recentni postupak Ureda predsjednika. Ivo Josipović u goste na Pantovčak pozvao je Merčepovu udrugu, a kad su u Predsjedničkim dvorima shvatili tko će im doći u goste brže bolje su naložili vojnicima da Merčepa ne pripuštaju blizu predsjedniku. Zadržan je na samom ulazu na Pantovčak.

Jednako tako Merčep je bio nepoželjan i u Nadzornom odboru HT-a, opet zbog povezanosti s ratnim zločinima. Kad se ukazao u predizbornoj kampanji Milana Bandića pak, mediji su njegovo pojavljivanje prikazali kao sramotu predsjedničkog kandidata. Direktor kampanje Duško Ljuština, kao i sam predsjednički kandidat Milan Bandić, kasnije će otvoreno pričati kako je Merčepovo pojavljivanje propust koji se nije smio dogoditi.


tomislav merčep


Tomislav Merčep, dakle, nepoželjan je u svakom društu koje računa s javnim poštovanjem, ali kad je u pitanju udruga drgaovoljaca – može, nema problema. Nema s tim problema niti Jadranka Kosor, koja je Merčepovoj udruzi redovito dodjeljivala milijunske iznose novca.

Pitanje je, međutim, bi li se premijerka danas fotografirala s tim istim Merčepom.

Vratimo li se za trenutak na predizbornu predsjedničku kampanju Milana Bandića, odnosno prisjetimo li se unisone podrške što su mu je davale braniteljske udruge diljem Hrvatske, kao na dlanu ćemo dobiti primjer političke manipulacije braniteljskim udrugama.


995 SUBNOR-a

Bandića je najprije podržala Zajednica udruga branitelja Zagrebačkog holdinga, koju je organizirao Mirko Ljubičić Schweps. Nekolicinu članova ove udruge pitali smo jesu li dobili priliku da se izjasne koga žele podržati, ali umjesto odgovora dobili smo širok osmijeh.


milan bandić


Dakako, o toj podršci Schweps je odlučio na svoju ruku, što nije čudno budući da je u Bandićevom stožeru bio angažiran upravo na osiguravanju braniteljske potpore. Na tom poslu angažirani su bili još i Miro Laco te Miodrag Demo.

Potonji je zadužen za financiranje braniteljskih udruga Grada Zagreba. Te su udruge i bez da je to izrečeno znale da će teško dobiti gradski novac, ako Bandiću ne daju traženu potporu.

Kao i kod udruga na braniteljskoj razini, iza odluka čelništva braniteljskih udruga krili su se sasvim pragmatični razlozi: novac, novac i još novca.

Posljedica ovakvog odnosa politike i braniteljskih udruga jesu neprestane manipulacije braniteljskim glasovima, pri kojima najveći broj sudionika Domovinskog rata zapravo nema pravo glasa.


U njihovo ime neprestano govori petnaestak istih ljudi, a na njihov račun ti isti ljudi lagodno žive i predstavljaju se kao moralna vertikala i posljednja brana sotonizaciji Domovinskog rata.


Riječ je o prokušanom receptu kakav je u socijalističkoj Jugoslaviji primjenjivao SUBNOR. Po tom pitanju, međutim, Hrvatska je u znatno težoj poziciji od Jugoslavije, jer SUBNOR je bio jedan, a Registar udruga Republike Hrvatske bilježi 995 udruga čija je Domovinski rat primarna djelatnost.

Najbrojnije udruge među njima pod direktnom su ili indirektnom kontrolom vladajuće stranke. Ta ljubav, međutim, ne cvjeta zbog ideala, nego zbog državnog proračuna iz kojeg je redovito zalijevana.

Ako se, kao u slučaju Milana Bandića, izvor novca nalazi u drugim rukama, onda vene i ljubav između branitelja i vladajuće stranke.

Predsjednici udruga, naime, znaju da se od ljubavi ne živi, a branitelje ionako nitko ništa ne pita.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 143 guests and no members online