DUGI RAT

Inoslav Bešker, veliko ime, doajen, bard hrvatskog novinarstva, preminuo je u Rimu nakon kratke i teške bolesti. Šjor Ino rođen je 30. siječnja 1950. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji "Natko Nodilo" u Splitu, diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, doktorirao poredbenu slavistiku na Sveučilištu u Milanu.
U novinarstvu je svojim tekstovima obogatio stranice brojnih izdanja, osim svoje Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista, za koje je pisao do posljednjeg dana, radio je i za Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram, Start,  Vjesnik, BBC, Radio 101 i druge.
Svoje je bogato znanje i iskustvo nesebično prenosio novim naraštajima novinara, slavista i kroatista predajući na hrvatskim i europskim sveučilištima. Bio je i redoviti je profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu od 2013. Bio je profesor slavistike na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, te na Sveučilištu u Bologni. Predavao je istraživačko novinarstvo na Sveučilištu u Zagrebu. Bavio se nakladništvom i prevođenjem s romanskih jezika, autor je niza knjiga, među njima i biografske monografije "To je bio Ivan Pavao II.".
Bešker je dobitnik brojnih nagrada, od kojih i Nagrada "Otokar Keršovani", za životno djelo u novinarstvu, Nagrada Slobodne Dalmacije za životno djelo u novinarstvu, nagrada Miljenko Smoje, za novinara godine 2002. Dobitnik je i nagrade HND-a Marija Jurić Zagorka, za novinara godine 2002., zatim za najbolji komentar u tisku 2002., za najbolji komentar na internetu 2006., kao i nagrada Kiklop za knjigu "Filološke dvoumice". Dobitnik je i nagrade HHO-a Joško Kulušić za zaštitu ljudskih prava...

IN MEMORIAM INOSLAV BEŠKER (1950-2023)

Izvor: Slobodna Dalmacija

Povodom odlaska barda hrvatskog novinarstva, od "mali milijun" njegovih članka u 50 i više godišnjoj novinarskoj karijeri, ostao mi je u najfriškijem sjećanju jedan od posljednjih, članak "Širenje utjecaja novinarstva" objavljen u lipnju ove godine na stranicama Slobodne Dalmacije, povodom proslave 80. rođendana Slobodne Dalmacije.

"Unutar hrvatskog novinstva pedesetih godina, uz preponderantnu ulogu Zagreba, financijski maženoga i paženoga, ali katkad i gaženoga, uzdigla su se, logično, i tri regionalna (nekad bi se reklo: zemaljska) centra: Split sa Slobodnom Dalmacijom, tada već kultnim novinama, Rijeka s Riječkim listom (od 1954: Novim listom), te Osijek s Glasom Slavonije. Postojala je mreža lokalnih listova. Talijanska manjina imala je i ima dnevne novine La Voce del popolo...

Potkraj pedesetih i u početku šezdesetih novine u nas počinju gubiti svoj medijski monopol. Eksperimentalni program Televizije Zagreb ubrzo postaje redovit, potkraj tog razdoblja pokriva gotovo sav teritorij Hrvatske, gdje se još može pratiti austrijski program na sjeverozapadu a talijanski na zapadu. Ipak novine su i dalje glavni medij masovnog komuniciranja, još su (odnosno: ponovo su) "jutarnja molitva intelektualca", kako ih je zvao Hegel." - piše, između ostalog, Inoslav Bešker.

Njegova makinjeta je utihnula, no ostaje nam pregršt njegovih članaka, eseja - svjedoka vremena.

Sutivan 1953. - Dalmatinska elegija: čišćenje mreža na gajeta - foto Petar Jović, Slobodna Dalmacija