Porazno je danas biti profesor

Znam za školu koja je na Svjetski dan učitelja imala sjednicu Učiteljskog vijeća na kojoj ravnateljica ni je ni čestitala ni spomenula kolektivu njegov dan. Znam školu u kojoj je lažni inspektor tri godine ulazio u sve aspekte struke: otvarao e-dnevnik, zapovijedao kako se unose nastavne jedinice, a što bi onda ravnateljica prenosila nastavnicima i zahtijevala postupanje po “inspektorovu” nalogu; toliko je bio sveprisutan da ga je ravnateljica nazivala i Big Brotherom. Znam školu koja sazove sjednicu UV-a “danas za danas” i kada upitate što je bilo hitno, jer nije ni ratno stanje ni išta toga tipa, dobijete odgovor da o tome “nema diskusije”. Da susret dogovaramo, bilo koji, ljubavni, poslovni, ručak kakav, trebamo se pripremiti za nj. Ili je to tek smišljeni čin jer je s nepripremljenim kolektivom mnogo lakše manipulirati. Kada je dekan jednog medicinskog fakulteta pozdravljao svoje brucoše, na kraju im je obraćanja rekao da sami sebi zaplješću: što na uspjehu što su tako dobro položili državnu maturu pa su tu, kao i zbog toga što su krema društva i bolji od svih drugih. Djecu se, dakle, na prvom predavanju uči da ih se poštuje. Onda opet mislim: bi li se ravnatelj kakve bolnice, odjela, klinike, čega god, usudio liječnicima kazati da o nečem “ne dopušta diskusiju”? U atmosferi zastrašivanja i prijetnji (u školi u kojoj je lažni inspektor prijetio učiteljicama, pridružila se i ravnateljica škole koja je učiteljicama prijetila otkazom), počela je još jedna školska godina. Što novo možemo očekivati? Ništa! Sve u svemu, porazno je danas biti profesor i dok se nešto iz korijena ne promijeni, ostat će žal za pripadanjem ovakvu sustavu i nemogućnosti bijega u društvo koje bi vrjednovalo rad i kvalitetu, a ne partijsku iskaznicu.

OTVORENO PISMO

Porazno je danas biti profesor

Piše: dr.sc. Zrinka Perković Dodig

Kada su se nadzirane učiteljice obratile svome sindikatu, jer su posumnjale u stručni aspekt nadzora (“inspektor” se, naime, bavio privatnim životom ljudi i žutim bilježnicama; onim za INA) i kada je taj isti sindikat upozorio vodstvo škole daje riječ o prevari, i da “naddržavni inspektor" ne postoji, slijedi obrat: sada se uvjerava da nikada nitko, opisan kao lažni inspektor, nije ni došao u školu!

Početkom siječnja bila sam na jednom seminaru gdje je predavač bio i gospodin Vlade Matas, savjetnik za ravnatelje splitske podružnice AZOO-a. Govorio je o nezamislivim primjedbama koje mu prosvjetari iznose na rad ravnatelja, koje opet taj isti kolektiv uredno bira na sljedećem reizboru. Čovjek, od zapanjenosti, nije znao odgovor na pitanje zašto je tomu tako. Što onda tek reći o onim izborima kad vas čak ni kolektiv ne izabere: budite mirni, partija je iza vas!

Već sam pisala, više puta, o sumraku naše struke. Dakako daje za sve kriv zakonski okvir koji pogoduje nepotizmu, zloporabama položaja, a što se najviše očituje, po mojem mišljenju, u kadroviranju. U našoj se struci ne zaključuju milijunski poslovi, ali zapošljavanje dogovorenog nečijeg sina ili kćeri otvara mnoge druge, čvrsto ispletene mreže: prvo sljedeće mjesto - zna se, za načelnikovu je susjedu. A načelnik je postavio vas, pa je onda protuusluga gotovo sa snagom zakona o obveznim odnosima.

I nitko vas nikad neće upitati za kvalitetu niti za nju odgovarate. U jednoj splitskoj gimnaziji, kao članu VR-a, prezentirani su mi rezultati ovogodišnje državne mature. Srednja ocjena iz fizike bila je 1,93. Ako tom podatku dodam još dvije važne okolnosti, stanje je porazno da ne može biti poraznije: fizika je izborni predmet i nisu ga pisali svi i učenici nego oni koji su mislili da je znaju. Također, riječ je o najboljim učenicima te gimnazije koji su pretendirali na medicinu, stomatologiju, farmaciju, ukratko - medicinske studije kojima je fizika uvjet. Što bi tek bilo da su fiziku pisali svi? Prosječna bi ocjena bila valjda nula! (Znam da bi bila i dalje 1, ali htjela sam naglasiti sramotu gimnazije.)

Međutim, ono što je najjače u cijeloj priči jest da u razredu profesorice na čije sam propuste upozorila, 25 učenika tu fiziku ima odličan, a troje djece vrlo dobar! Ali, nisam čula da ju je itko prozvao na odgovornost!

U vremenu i okolnostima kada će se jadni roditelji odreći i kruha svagdanjeg kako bi djeci priuštili pripreme za maturu, nitko vas ne pita što i kako radite u razredu. Roditelji će platiti, a nitko ne zna ili se boji uputiti upit na pravu adresu.

Sve u svemu, porazno je danas biti profesor i dok se nešto iz korijena ne promijeni, ostat će žal za pripadanjem ovakvu sustavu i nemogućnosti bijega u društvo koje bi vrjednovalo rad i kvalitetu, a ne partijsku iskaznicu.

“Nadzirane” učiteljice s početka moje priče vidno su narušenog zdravlja i svakodnevno im se prijeti: “Morate me poštovati! Ako ne mene, onda Ured Ravnateljice!” (Molim lektore da ovdje ne interveniraju jer netko stalno funkciju piše velikim slovom.) Poštovanje se stječe kompetencijama, znanjem, širinom, načitanošću, a ne funkcijom koja je dogovorena u režiji nekih šerifa! Ministrice Divjak, kad ćete mijenjati Zakon o školstvu?

I na kraju: komu je u interesu igra skrivača oko lažnog inspektora: ako su učiteljice shizofrene, nije im mjesto u školi: opasne su za djecu i treba ih udaljiti s radnog mjesta. Prosto ko pasulj!

Ako danas ravnateljica eklatantno laže i mrcvari vrijedne i radišne učiteljice, koje svoj posao žive puninom svoga postojanja, može li i dalje biti na toj funkciji?

Tko odugovlači? Moje je pitainje samo retoričko jer ja odgovor znam.

Povezani članci

Who's Online

We have 234 guests and no members online