DUGI RAT

Srce je ovdje kao prošlost
Pjesma je još samo kolebanje
Pjesnici su živi iz bojažljivosti
Ima tu sjaja ali nema topline
Više ne spašavamo ono što spominjemo
Jer riječi su sada samo upotrebljive
S pjesmom bi se moralo raditi
Poslije srca uzaludna je matematika,
Što možemo izračunati to možemo nadživjeti
I svaku vještinu procijeniti i platiti
Neki sami tuguju ali to nije pobjeda
Smrt se ne pobjeđuje u društvu sjena
Obnovljene priče su za kazalište
Samo pravi život izmiče prolaznosti
Besmisleno je podnijeti toliko za jedan vidik
Ili tražiti ljubav iznad istine
Danas pjesma nije osvajanje
Mi se ne nadamo i ne izdajemo život
I sudbina pjesme je sve sličnija našoj
Pjevati ne znači više od živjeti
Ali ni razlozi za pjesmu nisu manji
Jer ona nije ni slika ni oslabljeni život
U njoj je i danas sve a gubitak je u životu
U pjesmi je ostalo samo čekanje
Kao da se sa srcem sve dogodilo
Razumno govorimo o pjesmama
Jer samo tako se vidi koliko ih volimo
I da se s ovim znanjem može i drugo raditi
Ali mi se ne bojimo pjesama jer se ne bojimo života
I ne prijetimo i ne tugujemo
Jer mi ne tražimo ni pobjedu ni zaštitu
Jer put života i put pjesme
Isto su izgubili i isto ih održava
Kroz pjesmu se sada sudbina razara
I sa svakom pjesmom pjesma se raspada
Da se mire oni koji još ne znaju
Ni raditi ni umrijeti bez srca.

Vladimir "Vlado" Gotovac, uvodna meditacija iz "Jeke" (1961.)

Vlado Gotovac je hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar koji je čitav svoj život promišljao, djelovao i oblikovao Hrvatsku. Ovaj hrvatski pjesnik, esejist, filozof, novinar, govornik i političar rođen je u Imotskom, 18. rujna 1930. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreču, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Zbirke pjesama:
Opasni prostor (1961.)
I biti opravdan (1963.)
Osjećanje mjesta (1964.)
Čujem oblake (1965.)
Zastire se zemlja (1967.)
Približavanje (1968.)
Prepjevi po sjećanju (1968.)
Čarobna spilja (1969.)
Sporne sandale (1970.)
Sadržaj vjetra (1971.)
Zabranjena vječnost (1987.)
Crna kazaljka (1991.)
Čekati sjevernije (1995.)
Crna jedra (1995.)

Proza:
Princip djela (1966.)
U svakodnevnom (1970.)
Tri slučaja (1981.)
Moj slučaj (1989.)
Isto (1990.)
Zvjezdana kuga (1995.)
Znakovi za Hrvatsku (1996.)

Prvi svoj rad Gotovac je objavio 1952. Od 1955. pa sve do uhićenja 1972. poslije Hrvatskog proljeća (kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika), Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb. Osuđen je na četiri godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zbog interviewa Švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Vlado Gotovac se konačno zapošljava na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora 1990. Kratko nakon toga, izabran je za predsjednika Matice hrvatske (osnovana 1842.). Na toj dužnosti ostaje do veljače 1996., kada je izabran za predsjednika Hrvatske socijalno liberalne stranke koje je jedan od osnivača. Nakon raskola na 7. Saboru HSLS-a okuplja istinske hrvatske liberale i osniva novu političku stranku centra – Liberalnu stranku. Na Osnivačkom saboru stranke izabran za predsjednika Liberalne stranke.

Preminuo je u Rimu, 7. prosinca 2000.