Danijel Dragojević: Kasno ljeto

Najznačajniji živući hrvatski pjesnik, samozatajni Danijel Dragojević, objavio je novu zbirku pjesama "Kasno ljeto". Korčulanin u najboljim godinama (rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci) jedan od najvažnijih živućih hrvatskih pisaca. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Danijel Dragović prilično je rijetka pojava među hrvatskim piscima: na intervjue ne pristaje, nije član nijedne institucije, odbija nagrade, njegove knjige teško se nabavljaju jer ne pristaje na nova izdanja. Dakle prva, izvorna naklada i to je to. Što si kupio, kupio si. Nema nadoštampavanja. Ljubitelji lijepe poetske riječi znaju što im je ovih dana činiti. Internet dućan Frakture, izdavača knjige, par klikova i očekivanje poštara..

Kasno je ljeto, moglo bi se reći, destilat ljeta – točka u kojoj je sadržano u cijelosti, samo mirnije, blaže, spokojnije. U tom je smislu i Dragojevićevo "Kasno ljeto" knjiga koja u svojem kasnom čuva esenciju jednog bavljenja svijetom i poezijom. U njoj su pjesnikove teme i njegovo svjetlo, njegovi gradovi i njegov otok, njegov Mediteran, kornjača s početka i drugi predjeli kojima nas je vodio. U njoj je, napokon, i zrno mraka. Kao protutežu i kao sjeme, Dragojević ga upisuje u prozračnost i eter ljetnoga dana (Malo mraka / u pupoljku / Malo mraka. / Ne mnogo. / Malo. / Toliko / da procvjeta). Od sviju Dragojevićevih knjiga, ova je zato možda i najnemogućija, sačinjena od onog toplog, neuhvatljivog i hlapljivog, nevidljivog, a dragocjenog – od srži kasnoga ljeta. Trenutka u kojem ljeto (još) traje i vječno je.

KRATKI IZBOR IZ DRAGOJEVIĆEVE POEZIJE...


JABUKA

Grizemo istu jabuku
ja na jednoj ti na drugoj strani
je li jezik razdora jezik ljubavi ili
grizemo istu jabuku
– ne govori grizi


TKO

Tko u pomanjkanju duše nije želio imati dva svoja tijela?
I tko ih nije i imao? I uvijek ono trenutak napušteno
kao da je duša. A nije. Duša je daleko.


LIPANJ

Ove godine zima je bila blaga,
gotovo bez pahulje snijega,
sve je iz životinjskog i biljnog svijeta
preživjelo, prijatelji i neprijatelji,
i sada, sada je lipanj, sve što je
skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se,
množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani,
veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli,
glasali se, pjevali i imali mlade.
I s ljudima je tako, mlade su žene istakle svoje
velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene
laganim i prozirnim majicama i haljinama.
Uskoro će Sveti Ante, to je trinaestog,
procvjetat će ljiljani, visoki i bujni,
bijeli da bjelji ne mogu biti.
Sve je dakle tako i nekako slično,
a ja sam u tom veselju upravo ove godine,
tako mi se čini, malo mimo,  malo više mimo
nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku,
napuštaju me forme i ja njih, riječi također,
riječi, moja lagana i pokretna težišta.
Strah me i nije me strah: lagani nemar,
kao kad vam nešto ispadne iz ruku, a vi se
ne sagnete da to dignete , neka ostane tamo,
neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite.

Povezani članci

Who's Online

We have 92 guests and no members online