Dalmacijo, probudi se!

- Ide mi na živce Dalmacija! Kao rođena emotivna Dalmatinska imam pravo to reći! U prostoru koji mnogi doživljavaju kao posljednji raj na zemlji sve je - nemoguće! Nemoguće je zaraditi novac na svjetskom brandu, nemoguće je okupiti vinsku (a i bilo koju drugu) reprezentaciju Dalmacije, nemoguće je organizirati vinski festival, nemoguće je šire zainteresirati čak i za Dane otvorenih podruma na Pelješcu, ma kako velika slava Dingača bila, nemoguće je..., - piše Meri Šilović, novinarka Slobodne Dalmacije o sreći i prokletstvu naše Dalmacije, o vinogradima i propuštenim prilikama, o zaboravu, apatiji, prosječnosti i neambicioznosti u kojoj smo zaglibili i u kojoj se koprcamo ...

 IN VINO VERITAS
 
 Dalmacijo, probudi se!

 
Piše: Meri Šilović / Slobodna Dalmacija
 
Od Istrana treba učiti
 
U Istri, uz snažnu podršku župana Jakovčića, vrhunski istarski vinari njegujući brand Istre zajedno idu po sajmovima, zajednički promoviraju istarsku malvaziju, prihvatit će i okupiti se oko svakog dobrog projekta tamošnje razvojne agencije, svi su se uhvatili za isti štap i brod im plovi punih jedara...

Od Istrana treba učiti, sjajni su!

Festival vina u podrumima


Dalmatinci se izvanredno druže. Na Sabatinama su fešte vinara samo takve i malo gdje je najžešće konkurente moguće vidjeti kako se, bez imalo malicije, tako dobro zajedno zabavljaju.

Ali tu dalmatinsko zajedništvo, nažalost, uglavnom počinje i završava.
 
U Zagrebu je u The Regent Esplanadi prije 20-ak dana održan Treći međunarodni festival vina i kulinarstva. Organizirali su ga isti ljudi koji su ove godine uspješno organizirali i prvi Festival vina u Dioklecijanovim podrumima.
 
I dok će se i idući festival vina u zagrebačkoj Esplanadi sigurno održati, uopće nije sigurno da će festivala vina u Splitu ponovno biti. Zašto? Zato što nam ne da metropola? Nije istina!

Zato što ovdje to nikoga ne zanima!
 
U Zagrebu su festival vina, svjesni njegove atraktivnosti, zdušno (a zaista nije riječ o nekim prevelikim novcima!) podržali i Grad Zagreb i Županija zagrebačka. I sam gradonačelnik Bandić, lako nije nikakav obožavatelj vina, došao je otvoriti glamuroznu manifestaciju.
 

Split se ponaša provincijalno
 
U Splitu je ove godine Festival vina održan zahvaljujući entuzijazmu organizatora Ivana Dropuljića i kulinarskog znalca, zaljubljenika u Dalmaciju Mira Bogdanovića.


Iako se nalaze usred vinski najatraktivnijeg dijela Lijepe naše, ni grad Split, ni Županija Splitsko-dalmatinska nisu imali s tim baš ništa. Prof. Dropuljić poručuje da bi rado festival - slavlje stoljetne vinske tradicije Dalmacije organizirao u podrumima cara Dioklecijana i dogodine, ali da će bez ikakve podrške Dalmacije, odnosno grada Splita i županije uletjeti u minus. A samo zbog južnjačke ljubavi ulijetati u posao na kojemu će izgubiti...
 
Zagreb zna da mu je ovakva vrhunska fešta vina korisna i tako se ponaša. Split se ponaša autistički, provincijalno i, za njegov mentalitet, posve neobično. Od žestokog temperamenta koji priznaje samo svjetske prvake posljednjih 15-ak godina postao je - neambiciozan, apatičan grad.
 

Japanci znaju, Zadrani zaboravili
 
Jedini koji u Dalmaci|i odskače je Zadar. Posljednjih godina najpotentniji grad na obali. Ali čak ni Zadar zapravo nije nimalo bolji!
 
Tri dana su recimo Gastronauti brodili najboljim zadarskim restoranima, ali najboljim znalcima "ića i pića" nitko nije ni ponudio maraskino. Vrhunski hrvatski brand, rod dalmatinske višnje maraske, koji je u  16. stoljeću rođen iza zidova zadarskog samostana, obožavali sui i europski kraljevi i - američki mafijaši!
 
Maraskino su pili i na Titaniku, volio ga je Napoleon Bonaparte, jednako ako i ruski car Nikolaj I. Britanski kralj George IV slao je u Zadar brodove po stotine sanduka maraskina za kraljevski dvor, pili su ga i kraljica Viktorija i čuveni ljubavnik Casanova, londonske novine su obavještavale plemstvo kad
bi stigli brodovi s maraskinom iz Zadra...
 
Cijeli svijet to zna, a Zadrani su zaboravili!
 
Reklame mu nigdje nema. Domaći će na upit o maraskinu tek slegnuti ramenima: "A je. Vidi vraga, zaboravili smo ga. A i ne kupuje ga nitko. Osim turista Japanaca. Oni pokupuju sve one pletene boce maraskina u zadarskim samoposlugama".
 
Štos je u tome što Japanci čitaju i zanju i ono što su Zadrani zaboravili: da je maraskino stoljećima bio najbolje piće - coca-cola Europe. Zlatom bi neki platili za takav brand - poklon s neba. Mi zlato ne znamo ni uzeti!
 

Dalmacija od smijeha i pjesme
 
Dalmacija od smijeha i pjesme, dobre kužine, čista mora i vrhunske ribe, bijela od kamena, plava od mora, ružmarina i lavande, zemlja jakih južnjačkih vina i jakih talentiranih individualaca, u kojoj se živi opušteno u uskim ulicama, tisućljetnih gradova baš je Mediteran kakav je nekad bio. I ne mrda! A svijet juri dalje.
 
Ljudi, šta vam je?!
 
Dalmacijo, probudi se u Novoj 2009.!

Povezani članci

Who's Online

We have 205 guests and no members online