Šjor Branko Šegović, čovjek koji je Dalmatince naučio folkoru

šjor Branko Šegović, legenda folkloraBranko Šegović poznati je splitski etnokoreolog, koreograf, pedagog, sportaš i poliglot. Proputovao je gotovo cijeli svijet, odgojio i podučio puno mladih, proučavao kulturu i tradiciju plesa, a splitske je plesove i koreografije postavio na sve kontinente. U svojoj 87. godini života i dalje naporno radi i s guštom zapleše te posjeduje duh i energiju na kojima bi zavidjeli mnogi srednjoškolci. Dobitnik je nagradu od Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo. Dugogodišnji je suradnik KUD "Dalmacija" iz Dugog Rata... U nastavkut teksta prenosimo iz Slobodne Dalmacije razgovor novinarke Ade Reić s legendom folklora, šjor Brankom Šegovićem ...


LEGENDE MEÐU NAMA


Šjor Branko Šegović

Čovjek koji je Dalmatince naučio folkoru


Slitski etnokoreolog, koji je u Danskoj kraljevskoj akademiji za umjetnost dobio nagradu za doprinos na širenju kulture

Piše: Ada Reić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


šjor Branko Šegović


SD: Dobili ste nagradu od Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo?

- Da, preklani sam dobio nagradu za životno djelo. Iste godine sam na Pantovčaku također za životno djelo dobija orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Krajem devetog mjeseca bija sam na prijamu kod Danske kraljevske akademije za umjetnost u Kopenhagenu te sam dobija nagradu za doprinos na širenju kulture među narodima Skandinavije, jer od ‘75. godine, svake godine, gore predajem folklor na internacionalnim seminarima. Sve su me te nagrade ugodno iznenadile i puno mi znače.

SD: Poliglot?

šjor Branko Šegović- Šest jezika znam. Francuski, portugalski, talijanski, češki, norveški i solidno pričam engleski. Ali nisan se izgubija nikad ni u Njemačkoj, ni u Mađarskoj. Iman valjda talenta za jezike.

Prije Drugog svjetskog rata puno je familija u Splitu govorilo talijanski jezik, pa san ga dobro naučija, francuski sam naučija u školi, čak sam jedno vrijeme predava francuski tamo di je bivši hotel “Slavija”.

Portugalski sam naučio, jer sam svake druge godine u Portugalu na seminarima. I u Norveškoj sam često, pa i Norvežane razumijem. Evo, sad sam čuja da se otvara tečaj finskog jezika za nas penzionere, pa ću naučit i finski.

SD: Po zanimanju ste?

šjor Branko Šegović- Ja sam etnolog, diplomirao sam u Zagrebu i u Švicarskoj etnologiju. Ali, moja je titula etnokoreolog. Kao etnokoreolog istražio sam cijelu Dalmaciju, od Istre do iza Boke kotorske.

Za vrijeme Jugoslavije, specijalnost mi je bila zapadna Makedonija, a u Srbiji vlaška regija. Posebno me interesirala bunjevačka regija, ali istraživao sam i Liku, Dalmatinsku zagoru...

Proučavao sam i istraživao kulturu i običaje, a osobito plesove. Postavio sam, među ostalim, koreografiju za otvaranje Mediteranskih igara u Splitu 1979. i za otvaranje Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine.

SD: Najpoznatiji ste po pedagoškom radu s mladima?

šjor Branko Šegović- Godinama radim i kao pedagog, čak sam nekoliko godina pomagao fakultetu za fizičku kulturu u Splitu na kojem predajem demonstraciju plesova. S mladima i djecom radim oduvijek, guštan radit s njima. Bez obzira na godište, moraš se spustit na nivo te dice, šta danas mnogi, nažalost, ne znaju.

Svugdje me ta mladež prima divno, ja pričam s njima o njihovim problemima, dajem im savjete, slušam ih. Dicu i mlade s kojima radim, ne zovem po imenu, nego po nadimku, koji mi dođe u tom momentu. To radim čak i u profesionalnim sredinama. Pa su tako neki od njih Bela, Kike, Medo, Kalifornija, Gaštapan, Krafnica i još puno njih. I svi prihvate, niko se ne ljuti.

SD: S kojim ste sve plesnim i folklornim društvima surađivali?

šjor Branko Šegović, legenda folklora- U Splitu sam bija voditeljFilipa Devića” i “Jedinstva”, čak sam jedan od osnivačaDevića” ‘59. godine. Prije toga je “Dević” imao samo operetu, na kojoj sam također često radio. Pravija sam tada i koreografije s osnovnoškolcima, nikad nisam razumija animozitet između “Devića” i “Jedinstva”, a moj je cilj bija zbližiti te dvije uprave.

U Splitu s “Brodosplitom”, u Solinu “Salona”, postavljao sam KUD “Sedam Kaštela”, vodija sam 20 godina nekadašnji “FAST”, današnja “Kvadrilja” u Trogiru, na Braču sad radim sa Supetranima i s Boljanima, na Hvaru “Šaltin”, na Visu sam obnovija stare viške i komiške plesove, postavlja sam u Brnazama, u Glavicama, u Tijarici, u Šibeniku, u Biogradu, godinama surađujem sa zagrebačkim “LADO”, ma teško je reći di nisam radija i postavlja plesove.


KUD Dalmacija Dugi Rat


SD: Kad ste spoznali da će ples postati vaša životna ljubav i profesija?

- Počeja sam s nepunih devet godina. Moja je majka umrla pri porodu sa mnom, pa me odgajala sestra. Otac se posli ponovo oženio za fetivu Splićanku prezimena Alujević. Moja je maćeha imala tetu, Katica Fradelić, koja je u svoje vrijeme slovila kao najbolja plesačica splitskih plesova. I ta žena, ona je pivala i s nama plesala, kad bi uvatila mene, ja san od gušta s njom plesa.


stari ples


Teta Kate me naučila Monfrinu, Četvorku, Mazurku, Splitski šotić, Splitsku kvadrilju itd. U muzičkoj školi naučija sam i note, a za jednu školsku priredbu napravija sam svoju prvu koreografiju, kako me teta Kate naučila. Od malena sam zna čime se želim baviti, a onda sam se bacio na istraživanje. Ostalo je povijest.


Igrao u Hajduka, plesao s Bearom...

SD: Bili ste svojedobno i igrač Hajduka?

Igra sam prvo u Osijeku, bija sam golman. Nakon utakmice Osijek – Hajduk, dva moja prijatelja, veliki igrači Hajduka, pokojni Slavko Luštica i Miljenko Batinić, vrbovali su me da dođem u Split.

Hajduk je onda igra za večere, a ne za pare, i na jednoj sam večeri prista doći u Hajduk. Poslije sam upozna Vladimira Bearu, s kojim sam posta odličan prijatelj, i on me odveja u “Jedinstvo”, jer je on sam bija plesač tamo.
 

šjor Branko Šegović

Povezani članci

Who's Online

We have 216 guests and no members online