Kad je tragedija u pitanju teško je govoriti o junacima. Ipak, u priči o pronalasku čovjeka koji je na Marjanu ubio mladu Selenu jednog junaka grijeh bi bio preskočiti. Njemu, istina, to ne bi smetalo, on ni sada neće znati da smo ga spomenuli, ali će se zato zahvalno oglasiti čim mu bacite - lopticu. Njegovo puno ime je Conan Alen's Hof, ali milije mu je kada ga oslovite nadimkom Dex. Nije mu, naime, baš do dičenja plemićkim podrijetlom, iako, ako ćemo pošteno, imao bi se čime pohvaliti. Otac mu Ares Tax Leomegy i majka Boni-m Blackrando's višestruki su šampioni, a i on je na najboljem putu da stekne svjetsku slavu. Uostalom, da nije bilo njegova njuha teško da bi ubojica mlade Meksikane bio otkriven ...

Dex, pas junak

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Dex je naizgled sasvim običan njemački ovčar, no zapravo je riječ o iznimno vještom potražnom psu Hrvatske gorske službe spašavanja, koji je igrajući se lopticama stekao licenciju za pronalazak živih ljudi, dok će, saznajemo od njegova trenera i vlasnika Zvonimira Kujundžića, certifikat za traženje mrtvih osoba dobiti kroz nekoliko tjedana.

Dexov njuh na Marjanu pokazao se presudnim. Upravo je on, uz dužno poštovanje ostalim policijskim i HGSS-ovim psima, pronašao ubojičin ruksak. A zajedno s njim i dokaze bez kojih bi Edi Mišić teško bio priveden pred lice pravde.

- Ruksak je bio skriven ispod kamenja tridesetak metara dalje od mjesta gdje je naknadno pronađeno Selenino tijelo. Dex je stao pored njega i lavežom nas upozorio, a sve to na mjestu koje je sto ljudi prije toga pročešljalo - ponosno će Kujundžić, koji je Dexa u svoj omiški dom primio kao tromjesečno štene.

Dex je, baš kao i gazda mu, aktivni pripadnik HGSS-a. Skupa su već tri godine i slobodno možemo kazati da se, poput pravih partnera, ne razdvajaju. A s njima je, naravno, i loptica.

- Je, nigdje bez loptice. Igra lopticom, njeno skrivanje i potom davanje za nagradu što ju je pronašao, zapravo je ključna u treniranju ovakvih pasa, pri čemu su njemački ovčari posebno cijenjeni jer su, za razliku od, recimo, belgijskih ovčara, stabilniji i privrženiji vlasniku - objašnjava Kujundžić.

Potražnog psa treba razlikovati od policijskih pasa tragača. I dok oni prate tragove, Dex - jedan od samo pet potražnih pasa u Dalmaciji - njušku drži visoko podignutu tražeći mirise u zraku.

HGSS-ovci su ga za 700 eura nabavili u Kaštelima, u leglu uzgajivača Alena Subotića. Danas mu je, pak, cijenu teško odrediti. No, s obzirom na skupu obuku i nebrojene sate treniranja, pa i na rezultate koje postiže, slobodno možemo reći da mu se vrijednost približila iznosu od 20.000 eura.

- Realno, ovakvi psi za nas nemaju cijenu. Zar je moguće odrediti vrijednost psu koji spasi nečiji život ili, kao u marjanskom slučaju, pomogne pri otkrivanju ubojice? - zaključuje Kujundžić.