Istina o Vukovaru: Stav novinara ili dezinformiranje javnosti?

ante nazorZbog načela da javno ne komentiram ništa što se ne odnosi na povijest Domovinskog rata, piše Ante Nazor na strawnicama portala Dnevno.hr, neću izravno komentirati ni "odluku o suspenziji urednika Zorana Šprajca iz Dnevnika HRT-a", što traže pojedini novinari i portali. Tim više jer ne poznajem odnose na HRT-u, a o tome koliko tko poštuje pravila ponašanja i rada na HRT-u, neka odlučuju za to određena tijela i vijeća. No zato ću se još jednom, kroz prizmu povjesničara, a na temelju dostupnog arhivskog gradiva, osvrnuti na prilog središnjeg Dnevnika HRT-a od 20. studenoga 2011., koji je navodno objavljen "da bi saznali punu istinu o Vukovaru". Dakako da pritom neće biti teško prepoznati i moje mišljenje o spomenutoj suspenziji ...

TV ISTINA O VUKOVARU

Stav novinara ili dezinformiranje javnosti?

vukovarPiše: Ante Nazor / Dnevno.hr
Izvor:
Dnevno.hr

Ponovit ću da već duže vrijeme pojedinci koriste medije da bi poluinformacijama, selektivno prikazanim podacima ili prizorima te zanemarujući kontekst vremena, hrvatsku javnost dezinformirali o događajima ili osobama iz Domovinskog rata.

Tako je i u središnjem Dnevniku HRT-a 20. studenoga 2011. hrvatsko vodstvo iz 1991. praktično optuženo da je onemogućilo deblokadu Vukovara, a pokojni predsjednik Tuđman prikazan je kao bezdušni gad koji je svjesno žrtvovao ne samo grad Vukovar nego i njegove ljude, među kojima i dvije tisuće djece, što nije točno.

vukovarSvojom jednostranošću i sugestivnošću te ignoriranjem poznatih činjenica iz povijesnih izvora, navedeni prilog je ispod razine profesionalnog izvještavanja. Upravo zato, neutemeljene su primjedbe da se napadom na spomenuti prilog želi „sakriti/ubiti istina“ ili „guši novinarska sloboda“ i „pravo novinara na stav“ te da je to „politički progon“, kao što se ovih dana može pročitati u medijima.

Jednako kao što nije opravdana podrška „hrabrim i istinoljubivim novinarima koji tragaju za istinom“, jer je takvim jednostranim i sugestivnim prilogom najviše stradala upravo istina.

Takvim primjedbama i podrškama strelica kritike odapinje se prema odluci o suspenziji urednika Šprajca, čime se zapravo skreće pozornost s najvažnijeg pitanja – je li spomenuti prilog odrađen profesionalno, odnosno je li problematika u prilogu prikazana kvalitetno i objektivno.

Dakako, važno je i pitanje kakva se to istina može prezentirati na temelju jednoga ili dva priloga, ako se zanemare brojni izvori koji negiraju sugestiju/zaključak autora priloga, kao što su, primjerice, transkripti iz Ureda predsjednika ili svjedočenja samih pripadnika „Opere“ i drugi izvori?

Može li se reći da je autoru priloga stalo do istine ako se u prilogu pusti samo izjava jednog sudionika (iz Zagreba) koja sugerira da je predsjednik Tuđman „početkom listopada zaustavio akciju“ i time onemogućio deblokadu Vukovara „preko Marinaca“, a ne spomene niti jedan izvor u kojem se govori zašto akcija nije uspjela te da obustava akcije nema nikakve veze s predsjednikom Tuđmanom, nego sa stanjem na terenu?

Trend napada na pokojnog predsjednika Tuđmana nastavljen je izjavom bivšeg predsjednika da se Vukovar mogao obraniti „ako bi se neutralizirala četiri neprijateljska tenka u Marincima“ (!?), ali da Tuđman to nije dopustio, što je u skladu sa „zaključkom“ nedavno objavljenim u jednim novinama da je Hrvatska vojska već početkom 1992. mogla za tri dana ući u Banja Luku (!?), ali da – naravno - opet Tuđman to nije dopustio, jer je želio podijeliti Bosnu, trgovati s Mladićem itd., itd. Treba li ovakve izjave uopće komentirati?

siniša glavašević Je li traženje istine ili je grubo podmetanje, kad se odmah nakon gore navedene tvrdnje da je predsjednik Tuđman obustavio akciju proboja prema Vukovaru „početkom listopada“, pusti sadržaj „optužnice“ koju je pročitao Siniša Glavašević (on nije njezin autor, no u prilogu se to ne kaže), uz komentar da ona pokazuje „kako su takvu odluku vrha dočekali oni koji su sve nade polagali u proboj“, a namjerno prešuti da su i početkom studenoga planirani proboji prema Vukovaru te da je proboj od 13. studenoga, jednako kao i pokušaj proboja od 13. listopada, završio neuspjehom?

Ne zbog zapovijedi predsjednika Tuđmana, nego zbog jačine neprijateljskih snaga ili nekih drugih razloga, koje ovdje nema potrebe iznositi, iako bi dodatno potvrdili koliko je besmislena izjava da je trebalo „neutralizirati samo četiri tenka“.

Je li traženje istine ili je grubo podmetanje, kad autor priloga selektivno prikaže samo dio povijesnog izvora i na taj način sugerira da predsjednik Tuđman nije želio razgovarati sa zapovjednikom Dedakovićem, iako uvid u cjelovit sadržaj transkripata (dio njih objavljen je u tiskovinama već u prosincu 1991.) jasno pokazuje da je predsjednik Tuđman više puta razgovarao s Dedakovićem, ali da taj put nije, jer je sve što je u prethodnom razgovoru zatraženo, trebao riješiti ministar Šušak, koji je i bio spreman odgovoriti na poziv Dedakoviću?

Cjelovit uvid u transkripte pokazuje da nije istinita ni famozna priča da se „Tuđmana nije smjelo/htjelo probuditi, iako je Vukovar padao“, jer predstojnik Ureda Šarinić u razgovoru na kojem se temelji takva priča jasno kaže da će ga, ako treba „sada probuditi“.

Nije točna ni tvrdnja autora priloga da je Dedaković uvijek tražio predsjednika Tuđmana, jer uvid u cjelovit sadržaj transkripata snimanih (!?) u Vinkovcima u stožeru zapovjednika Dedakovića pokazuju da je zvao i načelnika Glavnog stožera OSRH i druge osobe.

Je li traženje istine nastojanje da gledatelj nakon priloga u Dnevniku pomisli da je predsjednik Tuđman bio neosjetljiv birokrat koji od zapovjednika Dedakovića traži da mu jedan zahtjev pošalje faksom iz grada koji je pod opsadom i treba svakoga trenutka pasti?

vukovarNaime, gledatelj dobija dojam da se zapovjednik Dedaković nalazi u Vukovaru, iako bi autor priloga trebao znati (i napomenuti) da je on već izašao iz Vukovara i da se u vrijeme navedenog razgovora s predsjednikom Tuđmanom nalazi u Vinkovcima, gdje pokušava organizirati deblokadu Vukovara.

Neću ulaziti u motive objavljivanja takvoga priloga, no činjenica je da je rezultat njegova prikazivanja u skladu sa zadaćama „Opere“ (Odelenja za propagandni rat, osnovanog u Beogradu 1991. radi protuobavještajne djelatnosti u Hrvatskoj): stvaranje podjela u hrvatskom društvu, diskreditacija tadašnjeg (1991.) hrvatskog vodstva, itd. (u plasiranju protuobavijesti „Opera“ je često isticala „stradanje“ djece, jer smo na to najosjetljiviji; sjetimo se lažne informacije o ubijenoj djeci u Vukovaru koju je „Opera“ plasirala preko novinara agencije Reuters i britanske TV postaje ITV u srbijanske i svjetske medije 21. studenoga 1991.).

Upravo istine radi treba jasno reći da uvid u cjelokupno djelovanje predsjednika Tuđmana tijekom Domovinskog rata pokazuje da je itekako vodio računa da ljudski gubici budu što je moguće manji. Stoga je i pokušaj nametanja zaključka da je predsjednik Tuđman bio spreman žrtvovati dvije tisuće djece (pa čak i žrtvovati /“trgovati“/ neke druge hrvatske gradove, kako autor spomenutoga priloga navodi u dan ranije objavljenom prilogu), najblaže rečeno, u suprotnosti s činjenicama.

U medijima se pojavila i izjava bivšeg hrvatskog predsjednika da je „Tuđman bio odlučno za to da se djeca moraju vratiti, jer je mislio da će neprijatelj, ne vrate li se, misliti da ćemo predati Vukovar, čime će sudbina grada biti zapečaćena“.

No čak i da je točno to što je navedeno, sigurno je da predsjednik Tuđman nije namjeravao žrtvovati djecu kako se to sugerira; u cilju objektivnosti novinari bi mogli objaviti i izjave drugih sudionika, primjerice, spoznaje dr. Vesne Bosanac o tome, koje su različite od navoda da je predsjednik Tuđman odgovoran za povratak djece u Vukovar, kako to sugerira njegov nasljednik.

Bilo bi idealno kada bi u ovom slučaju demagogiju o pravima novinara i slobodi novinarstva, jer to nije ničim ugroženo, zamijenilo inzistiranje na „nultoj toleranciji“ na bahatost i neprofesionalnost pojedinaca u medijima te na odgovornosti za ono što je javno izrečeno ili napisano.

U traženju istine, kome je zaista stalo do nje, treba duboko zaroniti među povijesne izvore i uzeti u obzir načelo cjelovitosti, a ne zaključivati na temelju pojedinih fragmenata, k tomu još upitne vjerodostojnosti.

ante nazorArhivsko gradivo iz Ureda predsjednika pokazuje da se o obrani Vukovara razmišljalo i raspravljalo danonoćno (dakle, predsjednik nije „mirno spavao dok je Vukovar krvario“!), da su u raspravama sudjelovali visoki časnici HV-a i vladini dužnosnici, itd. itd.; dakle sadržaj povijesnih izvora, cijelovito prikazan, navodi na sasvim drugačiji zaključak od onoga koji sugerira sadržaj spornoga priloga novinara Zovka, puštenoga u Dnevniku koji je uređivao Zoran Šprajc.

Primjerice, na sastanku u Uredu predsjednika 20. studenoga 1991. (u 9 sati ujutro) i dalje se traže mogućnosti proboja prema Vukovaru ili barem način izvlačenja branitelja koji su još uvijek u gradu.

Načelnik stožera izvještava nazočne da „na cijelom našem ratištu neprijatelj želi da postigne vidnije uspjehe (Pakrac, Karlovac, Gospić, Zadar, itd.)“, da je kritično stanje s mobilizacijom zbog „nedostatka naoružanja“, da se zbog „nedovoljnog naoružanja ne mogu odvojiti jače snage na pravcu ka Slunju, Saborskom i za koordinaciju akcije u Lici“ (situacija oko Vukovara ne može se objektivno prikazati ako se na bitku za Vukovar gleda odvojeno od ostalog dijela hrvatskog ratišta – u tjednu prije okupacije Vukovara okupirani su Saborsko, Slunj, istovremeno i Škabrnja, Nadin…).

Predsjednik Tuđman i tada je pokazao razumijevanje da su vukovarski branitelji „zaista mogli misliti da im ne pružamo dovoljno pomoći“, te traži da se napokon odredi zapovjednik koji će stabilizirati bojišnicu u istočnoj Slavoniji jer predviđa da će neprijatelj pokušati osvojiti Vinkovce, Osijek i Županju.

Podsjeća da je „najtalentiraniji pukovnik koji je prešao nama“ svojedobno poslan u Osijek da organizira obranu i da su najviši činovi u HV-u, čak i ministar obrane, dolazili u Osijek kako bi neposredno dobili uvid u mogućnost proboja prema Vukovaru, te traži da Glavni stožer dobro razmotri situaciju i predloži nekoga tko će biti tamo „dok ta operacija (proboj prema Vukovaru) traje“, ali i da se, zbog sumnje u sabotažu, objasni kako to da ni akcije koje su zapovjeđene iz Zagreba, ni ofenzivne akcije koje je načelnik Stožera predlagao da će poduzimati, nisu uspjele i da nije izvršen proboj Marinci – Bogdanovci?

Traži i da se poduzme neka ofenzivna akcija kako bi se vratio poljuljani moral – neka se razmotri je li moguće odmah osloboditi Vukovar – ako bi se provela „jedna dobro planirana akcija“.

Dakle, predsjednik Tuđman nije „žrtvovao Vukovar radi priznanja“, niti je ravnodušno promatrao svakodnevne događaje, a kamo li da je „izdao“/“prodao“ Vukovar kako neki tvrde.

Na sastanku je iznesena informacija da u „našem vrhu i Glavnom stožeru ima 7 agenata KOS-a i oko stotinu u gardi i MUP-u i da se ovih dana očekuje da oni nešto učine“ (trojicu su identificirali u Glavnom stožeru), te da treba smijeniti i one za koje ima dvojbe da su KOS-ovci, jer „to je rat, a ne igra“!

svijeće za vukovar Razgovori na navedenom sastanku pokazuju da su pojedine službe u Hrvatskoj bile još daleko od potrebne učinkovitosti, a da Oružane snage RH nisu bile na organizacijskoj razini potrebnoj za izvođenje većih oslobodilačkih operacija na više mjesta istodobno (u tijeku su upravo bila oslobodilačka djelovanja hrvatskih snaga na zapadno-slavonskom bojištu, gdje je postojala prijetnja da 5. korpus JNA i snage pobunjenih Srba prodru preko Pakraca i Lipika prema Virovitici, čime bi neprijatelj postigao uspjeh od strateškoga značaja).

S obzirom na navedeno, danas kad su dostupna mnoga svjedočenja, izjave, dokumenti i druge informacije o Domovinskom ratu, teško je naći opravdanje za objavljivanje spomenutih priloga bez popratnih objašnjenja.

To ne znači da predsjednik Tuđman nije griješio ili da nije imao krive procjene i poteze, ali optužiti ga za izdaju ili za nebrigu o Vukovaru i žrtvovanje dvije tisuće djece nakon svega što znamo o Domovinskom ratu i nakon što je Hrvatska uspješno vratila okupirani teritorij, ipak je, najblaže rečeno, previše!

Povezani članci

Who's Online

We have 276 guests and no members online