Mirjana Nazor: Zašto cijepljenje plaši ljude?

Često se ovih dana postavlja to pitanje, jer je jasno da je plan o procijepljenosti 60 posto populacije nedosanjani san, zauvijek izgubljen. Zašto je to tako? Jesu li problem samo građani koji ne slušaju stručnjake, koji su skeptični i zbunjeni, koji su izraziti protivnici cijepljenja ili je kampanja kojom se pozivalo i poziva na cijepljenje loše osmišljena i neadekvatno provođena? Je li sadašnje stanje pokazatelj da, nažalost, žanjemo ono što se sijalo? Kada smo se suočili s pandemijom i kada je rečeno da će tek cjepivo riješiti naše probleme, bili smo vrlo zadovoljni i nestrpljivi, gotovo svi. Cjepivo se pojavilo na tržištu brže od najoptimističnijih očekivanja i to je kod mnogih umjesto oduševljenja izazvalo prvu sumnju...

AKTUALNO

Zašto cijepljenje plaši ljude?

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija


Je li cijeli proces ispitivanja djelotvornosti cjepiva prošao potrebne faze ih su možda neke preskočene ili skraćene da bi se što prije došlo do cjepiva?

U vremenu od početka pandemije do trenutka pojave cjepiva mnogo se toga, nažalost, promijenilo nagore, u percepciji građana, kada govorimo o Stožeru. U početku su uživali veliko povjerenje, ulijevali su nam sigurnost, nastupali kao kompetentne osobe.

Nažalost, s vremenom smo svjedočili brojnim odlukama Stožera koje su bile nelogične (npr. zabrana bavljenja sportom na otvorenom); svjedočili smo neodgovornom ponašanju odgovornih (bez maski, bez fizičke udaljenosti na okupljanjima u zatvorenom prostoru), kao i nejednakoj i nedosljednoj primjeni postavljenih kriterija ponašanja; svjedočili smo i neprimjerenom prepucavanju znanstvenika putem medija. Poželjno je da oni razmjenjuju mišljenja, suprotstavljaju argumente, ne slažu se u svemu, ali to nije za javnost, nego za interne susrete i razgovore.

Da bi kampanja kojom se poziva na cijepljenje bila učinkovita, nužno je znati što ljude najviše plaši, u što sumnjaju... O tome je trebalo razmišljati mnogo ranije, ne tek sada. O važnosti i učincima cijepljenja trebale bi govoriti stručne osobe, a ne političari ni estradnjaci. A stručnjaci su trebali jednostavno i jasno obrazlagati prednosti cijepljenja, odnosno posljedice necijepljenja za pojedinca i za cijelu populaciju.

Pri tome je bilo nužno koristiti animacije kako bi bilo jasno vidljivo što se    događa u tijelu osobe koja se cijepila, a što ako nezaštićeni organizam napadne virus. Lakše i bolje se pamte informacije predstavljene slikama nego riječima, pogotovo ako su objašnjenja složena i opširna.


Sloboda pojedinca

Naravno, za građane je iznimno važan i podatak o postotku cijepljenih zdravstvenih radnika. Čini se daje situacija s liječnicima sada dosta optimistična, ali zabrinjavaju stavovi medicinskih sestara. Jer, ako se zdravstveni radnici kolebaju ih odbijaju cjepivo, znači li to da sumnje građana nisu neopravdane? A ni zaposlenici Ministarstva zdravstva nisu se baš proslavili što se procijepljenosti tiče.

Ono što začuđuje je slaba procijepljenost starijih i starih ljudi.

A upravo je za nas stare važna informacija da će, ako se i zarazimo, bolest biti u blagom obliku ako smo cijepljeni. U protivnom, posljedice mogu biti kobne.

Očito je tu komunikacija bila manjkava i neprilagođena ciljanoj skupini. Možda je dio starih ljudi odustao od cijepljenja jer se u početku ono nije odvijalo kako je bilo najavljeno. Bilo je nereda u prijavljivanju za cijepljenje, stizale su male količine cjepiva, a cijepilo se i preko reda.

Slažem se da nije baš motivirajuće ljudima prijetiti smrću, zatrpanošću bolnica ili raspadom ekonomije kako bi ih se potaknulo na cijepljenje, ali je isto tako sigurno da ljudi moraju razumjeti ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo, kao i pogubnost posljedica koje će nastupiti ako se zaraza opet razmaše.

Ipak, usprkos učinjenim propustima, pitam se je li donošenje odluke o cijepljenju uistinu pravo svakog čovjeka, dio njegove slobode koja se ne smije kršiti ili je nužno situaciju pogledati i iz drugog kuta?

Pojedinac može, na primjer, slobodno odlučiti da ne želi kemoterapiju i to će imati posljedice na njegovo zdravstveno stanje. Ali odbiti cjepivo ne nosi posljedice samo onome tko je tu odluku donio, već svima s kojima ta osoba dolazi u kontakt.

Ima li itko pravo svoju slobodu odlučivanja graditi na ugrožavanju zdravlja roditelja, djedova i baka, prijatelja, djece...? Pa i nepoznatih ljudi koji možda neće moći primiti adekvatnu liječničku skrb u bolnici, ako ona opet bude preplavljena zaraženima od novog soja virusa?

Uz dužno poštovanje slobode pojedinca, jesmo li svi uistinu kompetentni donositi odluke u sferama u kojima nismo stručnjaci, a možda smo i potpune neznalice? U takvim bi situacijama bilo važno mišljenje osoba kojima uistinu vjerujemo.

Ima li još takvih?

Povezani članci

Who's Online

We have 140 guests and no members online