Licemjeri stoj, ostali naprijed!
- Details
- Rubrika: Obrazovanje
- Datum: 02 Srpanj 2016
- Čitanja: 1345
Mirjana Nazor, naša poznata pedagoginja, znanstvenica i popularizatorica znanosti u svom eseju objavljenom i na stranicama Slobodne Dalmacije piše o onome što se priča i o onome što se doista događa. Pročitajte..
Doista je već zamorno godinama slušati iste stvari. Stalno tvrdimo kako su nam djeca važna, za njih bismo navodno sve učinili jer na njima svijet ostaje, ali te je djece na kojoj bismo mi nešto gradili svakog dana sve manje, a društvo ih zanemaruje i ignorira sve više! Zaklinjati se verbalno u nešto i konkretno djelovati da bi se to nešto ostvarilo, poboljšalo, unaprijedilo, su naravno dva potpuno različita puta. Često sam spominjala da smo mi u velikom postotku "papirnati" kršćani. Jer papire kojima dokazujemo svoje kršćanstvo ima gotovo 90 posto građana, ali djela koja bi iz toga trebala proizlaziti prečesto izostaju. Ono što svakodnevno oko sebe promatramo dovodi nas u nedoumicu "pa gdje su se sakrili svi ti kršćani"? Ali život "u papirima" nam se očito jako sviđa - spremni smo ispisivati prijedloge, preporuke, pravilnike, smjernice, pa i zakone.... koji su kako znalci kažu, često vrlo kvalitetni, ali realizacija napisanog nas baš puno ne zanima. Oni koji bi napisano trebali provoditi vjerojatno misle da nije nužno cjepidlačiti - dovoljno je da piše, a s realizacijom se ne treba zamarati! O navodnoj brizi za djecu i mlade svjedoče brojni primjeri, spomenut ću samo neke. Želimo biti zemlja znanja, ali naši su studenti ove godine do lipnja čekali stipendije koje su im nasušno potrebne za život i koje su im, naravno davno trebale biti isplaćene. Sada već samo tehnički Ministar znanosti, prosvjete i športa, ove je godine zanemario dodjelu nagrade Luka Ritz. Koliko i kako se brinemo o djeci govori i podatak o učenicima koji dolaze gladni u školu a kojima roditelji ne mogu platiti ni školski obrok. Takvih je kažu podaci oko 17 tisuća u našim školama. A što reći o brizi za djecu u situacijama razvoda braka njihovih roditelja, te o pravednijem i humanijem odnosu prema očevima. I naravno ne može se mimoići naša kurikularna reforma. Niti posljednji događaji na utakmici u Francuskoj koji pokazuju vrlo zorno što se događa kada su najvažnije isprazne priče i parade i uvjerenost u nedodirljivost, a izostane konkretno odgovorno djelovanje, i preventivno i represivno, na različitim razinama. Kada konačno zaustavimo licemjere hoćemo li uspjeti na odgovorne pozicije u nogometu ali i u svim ostalim sferama života izabrati kompetentne ljude će raditi odgovorno, u skladu s profesionalnim zahtjevima položaja na koji su izabrani i kojima pojam profesionalne i moralne odgovornost neće biti nepoznat?..
O ONOME ŠTO SE PRIČA I O ONOME ŠTO SE DOISTA DOGAĐA
Licemjeri stoj, ostali naprijed!
Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija
Važno nam je da imamo što veći broj visoko obrazovanih građana, želimo biti zemlja znanja, ali naši su studenti ove godine do lipnja čekali stipendije koje su im nasušno potrebne za život i koje su im, naravno davno trebale biti isplaćene.
Tek su nakon kampiranja pred Ministarstvom znanosti, prosvjete i sporta postigli da se uredi Pravilnik o stipendijama onako kako su oni predlagali te da se stipendije konačno isplate.
Kao humanistima stalo nam je da se u našim školama dobro osjećaju i naravno napreduju i djeca s posebnim potrebama. Neka od njih za školovanje u redovitim školama nužno trebaju pomoć asistenta.
Priča o asistentima u nastavi se razvlači već duži niz godina i nikako da se riješe svi problemi vezani uz tu problematiku te omogući roditeljima da ne moraju strepiti hoće li u pola školske godine morati svoje dijete ostaviti kod kuće, jer netko, na odgovornoj poziciji, nije svoj posao odradio u potpunosti, tj. nije s lijepih riječi prešao na konkretno djelo.
Sada već samo tehnički Ministar znanosti, prosvjete i športa, ove je godine zanemario dodjelu nagrade Luka Ritz. Osim same dodjele priznanja, slikanja i osmjeha, postoji i dio posla koji treba odraditi prije a koji očito ove godine nije kvalitetno obavljen.
A navodno nam je važna borba protiv nasilja!
Kako da đaci shvate daje dobro, potrebno, humano zalagati se za nenasilno rješavanje problema i sukoba, da se takvo ponašanje cijeni i potiče kad se resorno Ministarstvo ponaša neodgovorno u ovoj sferi.
Koliko i kako se brinemo o djeci govori i podatak o učenicima koji dolaze gladni u školu a kojima roditelji ne mogu platiti ni školski obrok. Takvih je kažu podaci oko 17 tisuća u našim školama. Uz to podaci UNICEF-a govore o 60.000 djece u Hrvatskoj koja žive ispod granice siromaštva.
Neke su škole pokušale problem gladi i ekstremnog siromaštva učenika ublažiti soiidamošću koju su potakli plemeniti ravnatelji, učitelji ili neke udruge. Međutim, briga za djecu i borba protiv siromaštva i gladi školaraca zahtjeva sustavno iješenje, a nikako se ne smije oslanjati na mekoću srce neke učiteljice ili ravnatelja/ice.
A što reći o brizi za djecu u situacijama razvoda braka njihovih roditelja.
Savez udruga za ravnopravno roditeljstvo godinama se bori za pravedniji i humaniji odnos prema očevima. Poznato je da Centri za socijalnu skrb gotovo redovito "proces skrbništva okončaju prioritetno dajući majkama djecu kao da ih mi očevi ne želimo ili još gore - kao da ne postojimo u životima naše djece." A navodno nam je dobrobit djece najvažnija i ističemo da su oba roditelja važna za normalan razvoj djeteta. Zašto se to ne provodi u praksi?!
I naravno ne može se mimoići naša kurikularna reforma. Svi se slažemo da nam je potrebna. Ne smije nam biti svejedno kako se odgajaju i obrazuju mlade generacije jer one će sutra voditi ovu zemlju, mudro i odgovorno ili smušeno, bez vlastitog kompasa. Ipak, bilo bi dobro i da shvatimo da se baš svi ne razumijemo u sve i nismo u svemu kompetentni.
Ali kako u nas ima bezbroj nogometnih izbornika tako ima i nebrojeno mnogo samozvanih savjetnika i recenzenata koji su spremni šupljim argumentima blatiti ono što je do sada napravljeno u okviru reforme i tek predloženo za javnu raspravu.
I posljednji događaji na utakmici u Francuskoj pokazuju vrlo zorno što se događa kada su najvažnije isprazne priče i parade i uvjerenost u nedodirljivost, a izostane konkretno odgovorno djelovanje, i preventivno i represivno, na različitim razinama.
Kada konačno zaustavimo licemjere hoćemo li uspjeti na odgovorne pozicije u nogometu ali i u svim ostalim sferama života izabrati kompetentne ljude će raditi odgovorno, u skladu s profesionalnim zahtjevima položaja na koji su izabrani i kojima pojam moralna odgovornost neće biti nepoznat?