DUGI RAT

Slobodna Dalmacija u jučerašnjem broju donosi priču poznatog omiškog brodara kojeg su izigrali kalafati s Bospora, uzevši mu novac za izgradnju nekvalitetnog plovila. Omišanin Zoran Baučić Joskan preživio je, kako tvrdi, pravu kalvariju tijekom izgradnje broda u Turskoj. Bio je prevaren, kaže, a još i danas vraća kredit koji je podignuo da bi dovršio brod, i to u sasvim drugom škveru od onog u kojem je priča počela. - Nakon što sam nekoliko puta bio izigran od Turaka, spas sam potražio bijegom prema Grčkoj. Pukom srećom sam izvukao živu glavu i vratio se kući, a kalvariju dugu dvije godine i osam mjeseci neću nikad zaboraviti - kaže Baučić ...

ZORAN BAUČIĆ JOSKAN

Zbog turskoga broda završio sam u zatvoru

Omiškog brodara izigrali su kalafati s bospora, uzevši mu novac za izgradnju nekvalitetnog plovila

Piše: Nikolina Tomasović i drugi / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Omišanin Zoran Baučić Joskan preživio je, kako tvrdi, pravu kalvariju tijekom izgradnje broda u Turskoj. Bio je prevaren, kaže, a još i danas vraća kredit koji je podignuo da bi dovršio brod, i to u sasvim drugom škveru od onog u kojem je priča počela.

- Nakon što sam nekoliko puta bio izigran od Turaka, spas sam potražio bijegom prema Grčkoj. Pukom srećom sam izvukao živu glavu i vratio se kući, a kalvariju dugu dvije godine i osam mjeseci neću nikad zaboraviti.

Ležao sam u brodu i čuvao motore u “goloj” željeznoj konstrukciji pa u toj muci nisam ni stigao misliti da mi je istekla viza, zbog čega sam još osam dana odležao u njihovu zatvoru.

Ipak, uspio sam dobiti spor protiv turskog brodogradilišta i sada se traži način isplate, ali s pomoći hrvatske administracije čisto sumnjam da ću te pare ikada vidjeti - naglašava naš sugovornik.


Loša preporuka

Sve je počelo na nagovor jednog inženjera brodogradnje iz Splita, koji je Baučiću više puta pomagao oko brodova, a kojeg je na kraju prijavio policiji i Državnom odvjetništvu, te u privatnoj parnici zatražio odštetu.

- S punim povjerenjem otišao sam u Tursku, gdje su mi u brodogradilištu Kaje Cakara trebali napraviti brod po želji i jeftinije nego u Hrvatskoj.

Potpisani su ugovori, a jedna rata je čak i unaprijed bila uplaćena. Dogovoreni datum isporuke trebao je biti 15. listopada 2003.

Unatoč čestim pozivanjima i kontroliranjima, radovi nisu tekli po planu. Uz garancije da će sve biti po dogovoru, brod do dana isporuke nije bio ni u nacrtima - ističe Baučić.

Omiški brodar naglašava kako mu je inženjer i dalje jamčio izgradnju broda pravdajući se financijskim problemima. Kada je uplatio još dio novca, splitski stručnjak je otišao raditi u Koreju, a turski brodograditelj je proglasio stečaj.

- Tako sam usred Turske ostao bez novca i samo sa željeznom konstrukcijom broda. Tražio sam pomoć preko veleposlanstva, ali pomogli su mi samo u pronalaženju novog odvjetnika s iskustvom, jer moj problem sa škverom nije bio jedini.

Odlučio sam se vratiti u Hrvatsku kako bih prodao svoj drugi brod i podignuo novi kredit za završetak broda i plaćanje odvjetnika - dodaje Baučić.

Naš sugovornik tvrdi kako je i drugi škver kasnio s isporukom broda, a po “završetku radova tražili su još 25 tisuća eura za dodatne zahvate, kojih nije uopće bilo, što je potvrdio i inženjer Hrvatskog registra brodova”.

Povoljne cijene izgradnje brodova u Turskoj prije desetak godina pokrenule su pravu lavinu interesa hrvatskih malih brodara koji su na Istoku tražili jeftinija, ali, iskustvo je pokazalo, ne i kvalitetnija sredstva za rad.

Pomorski kroničari bilježili su kako se prije sedam-osam godina polovica zahtjeva za uvoz brodova u našu zemlju odnosila na “prinove” iz Turske, ali taj se trend znatno smanjio otkad je Ministarstvo mora počelo subvencionirati izgradnju i rekonstrukciju plovila na domaćim navozima.

Za manju cijenu dobiva se i znatno manja kvaliteta. Njihove vlasti su poticale razvoj male brodogradnje, ali sada se dio tih škverova zatvara upravo zbog spomenutih manjkavosti - zaključuju naši sugovornici.


PROČITAJTE VIŠE...