DUGI RAT

Rat koji se vodio u Hrvatskoj i BiH nije bio građanski, niti je posljedica dogovora Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, to je velikosrpska agresija, čiji je nositelj bila JNA, decidirano tvrdi dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prokomentirao je  riječi nekadašnjeg zapovjednika 4. gardijske brigade Ive Jelića i iznio argumente o nekim kontroverznim tezama ...

GENERALE GRJEŠITE

Dr. Ante Nazor: Tuđman se sreo s Miloševićem 48 puta, ali nema dokaza da su dogovarali rat

Izvor: Slobodna Dalmacija

- General bojnika u mirovini Ivu Jelića iznimno cijenim kao prvoga zapovjednika 4. gardijske brigade i neizmjerno sam zahvalan za sve što je učinio u stvaranju te legendarne brigade i u obrani Hrvatske. Pročitao sam njegov intervju i primijetio neke podatke koji su u suprotnosti s podatcima iz izvora koje sam imao prilike vidjeti.

Naravno, ovdje ne mogu komentirati generalova osobna iskustva i potpuno razumijem njegovo ogorčenje određenim događajima koji se nisu trebali, niti smjeli dogoditi, jer nema dvojbe da je prilikom ustrojavanja Hrvatske vojske bilo grešaka i organizacijske i kadrovske naravi. No, to ne znači da je rat bio dogovoren, naprotiv, povijesni izvori pokazuju da je rat Hrvatskoj bio nametnut.

U okolnostima u kojima je JNA već u svibnju 1990. razoružala hrvatsku Teritorijalnu obranu, hrvatskom vodstvu nije preostalo ništa drugo, nego pod svaku cijenu što je moguće više odgoditi početak sve izvjesnije agresije Srbije i JNA.

Brojni izvori potvrđuju spremnost predsjednika Tuđmana na razgovore i nastojanje da nađe mirno rješenje krize. Stoga je naslov nad tekstom razgovora s generalom Jelićem u Slobodnoj Dalmaciji – „Tuđman i Milošević sreli su se 42 puta dogovarajući stvaranje velike Hrvatske i velike Srbije“ - tendenciozan i netočan.

Susreta Tuđmana i Miloševića je bilo, to se ne može sporiti. Izvori svjedoče o 48 takvih susreta, no navođenjem brojeva, bez objašnjenja sadržaja sastanaka, svjesno se prešućuje puna informacija o tim susretima, te falsificira njihova uloga.

Činjenica je da su se u spomenutih 48 puta – od prvog sastanka 25. siječnja 1991. kad je prije sjednice Predsjedništva SFRJ održan susret hrvatskog i srpskog izaslanstva o krizi u SFRJ, pa do 48. susreta 14. prosinca 1995. u Parizu na „Svečanosti potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH“, predsjednik Tuđman i Milošević „u četiri oka“ sastali samo dva puta – u Karađorđevu (25. ožujka 1991.) i Tikvešu (15. travnja 1991.). O oba sastanka izvijestila je HINA, dakle nisu bili tajni.

Uostalom, nedavno je povjesničar dr. sc. Ivo Lučić, s Hrvatskog instituta za povijest, objavio knjigu „Uzroci rata. Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992.“, u kojoj je cijeli treći dio posvetio raščlambi mita o „podjeli BiH“ u Karađorđevu ...

PROČITAJTE VIŠE...