Markova priča

Marko GojevićMarko Gojević, bojnik iz Glavaša kod Kijeva ratovao je od Dubrovnika do Zadra, do Oluje je bio zapovjednik zbornog mjesta Knin, bio zamjenik generala Čermaka za Knin (šest dana je svjedočio pred haškim istražiteljima u Zagrebu), zapovijedao je Drugom bojnom 126. brigade, ratovao od Dubrovnika do Zadra. Osobito je ponosan na svoj Planinarsko-diverzantski vod Kijevo, kojeg su činili nekadašnji pripadnici kijevske policije, članovi Gorske službe spašavanja i Planinarskog društva “Mosor” iz Splita. Dugoraćani ga se sjećaju i kao vrsnog rukometaša i trenera RK Hrvatski Dragovoljac. Slobodna Dalmacija donosi njegovu priču ...


BOJNIK IZ GLAVAŠA KOD KIJEVA RATOVAO JE OD DUBROVNIKA DO ZADRA

MARKO GOJEVIĆ

Ne želim znati tko mi je spalio kuću

Piše: Damir Šarac / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Nismo se rodili u bolnici, nego tu u staroj kući, a od cijelog imanja četnici su je poštedjeli jer ima veliko ognjište. Po vjerovanju, tko sruši ognjište, neće imati mušku djecu, ali druge dvije kuće na imanju su zapalili bez milosti – priča nam Marko Gojević (51) iz Glavaša, zaseoka sedam kilometara udaljenog od Kijeva, u hladovini uz gustirnu na obnovljenom dvorištu sada prepunom svakog blaga Božjega. Tu je bio dom njegovih roditelja, Mate i Marije, braće Ante i Bože, te sestre Kate, i opet je, barem vikendom i blagdanima, nakon hrabrih doživljaja u Domovinskom ratu.

Marko Gojević

Spavali iznad sela

Gojevići su radili i živjeli u Rijeci, roditelji su se vratili u Glavaš 1985. godine i nastavili život tamo gdje su stali; poput svojih starih, držali su stoku, vrtal i nešto polja na zelenim obroncima Dinare. Kad su 1990. godine počele prva barikade, 17. kolovoza, sjeća se Marko datuma, ostavio je obitelj i posao, vratio se doma. Uskoro je JNA preuzela kontrolne punktove, a Marko se pridružuje rezervnom sastavu hrvatske policije, od travnja 1991. godine spavali su iznad sela, sve do općeg napada 26. kolovoza.

- Znao sam da neće stati samo na barikadama, da se spremaju na rat. Roditelji nisu vjerovali da će im susjedi napraviti nešto zlo. Na dan napada navalili su avionima, tukli su topovima od pravca Knina, Polače i Cetine, procjena je bila da je 1500 granata palo na Kijevo. Četnici su ušli popodne, a mještani koji su ostali sakrili su se po Dinari, mnogi nisu htjeli otići, među njima i moji roditelji, naši susjedi – prisjeća se Marko koji se s ostalim MUP-ovcima izvukao preko Dinare na četrdesetak kilometara udaljen Vrdol, a trebalo im je dva dana.

Marko GojevićTo je provlačenje između neprijateljskih postrojba obilježilo i nastavak njegova ratovanja. U uniformi Hrvatske vojske postigao je čin bojnika, do Oluje je bio zapovjednik zbornog mjesta Knin, bio zamjenik generala Čermaka za Knin (šest dana je svjedočio pred haškim istražiteljima u Zagrebu), zapovijedao je Drugom bojnom 126. brigade, ratovao od Dubrovnika do Zadra.

Osobito je ponosan na svoj Planinarsko-diverzantski vod Kijevo, kojeg su činili nekadašnji pripadnici kijevske policije, članovi Gorske službe spašavanja i Planinarskog društva “Mosor” iz Splita.

- Ulazili smo i četrdesetak kilometara iza neprijateljske linije, izviđali, snimali... Posebne su to situacije, tvoji ti ne mogu pomoći, ali osjećaš se nadmoćan jer te neprijatelj nije svjestan. Tri puta sam bio u Kijevu, dvaput sam uspio doći do svoje kuće, a treći put kad je bila spaljena nisam, morali smo se povući.

Možda je i bolje da nisam - razmišlja, i svjedoči o hrabrosti oca Mate, koji je u jednom trenutku napustio Glavaš, a onda je nagovorio Marka da ga dovede do prve crte “samo da razgleda”, te se zaputio doma k supruzi. Kuće su u Glavašima zapaljene u veljači 1992. godine i starci su krenuli u izbjeglištvo.

- Kad sam vidio zgarište, bio sam prazan. Kao da nije moja kuća. Nisam moga virovat. Uz pomoć države obnovili smo kuće do 1998. godine, i puno još radili da sve izgleda lipše - navodi.

Kaže kako su nakon rata HV preplavile nepravde, nije se s njima mogao ni želio nositi; duboko ga je povrijedilo što je jedini časnik koji poslije Oluje nije dobio čin, nije tražio nikakve privilegije, ni stan, a mogući razlog vidi u tome što je odbijao pristupiti i HDZ-u i SDP-u, odnosno miješati se u politiku. Ističe da je iz rata izišao čiste glave i s časnim ratnim putem.

akcija Oluja


Popit ću kavu sa susjedima Srbima

- Kažu ljudi da su nam kuće palili susjedi. Nisam nikad pitao tko je zapalio, nisam ni želio znati. Popit ću kavu sa Srbima, ne pada mi na pamet da nekom učinim nešto nažao. Ali ako kažu da neće poštovati hrvatsku državu i zakone, ako se počne ponavljati povijest, bit ću prvi koji će ih spriječiti u tome. I njih i sve druge - odlučan je Marko, koji sa suprugom i sinom živi u Splitu.

I vraća se Dinari: njegova ekipa iz Glavaša četverostruki je prvak Kijeva u balotama, buće igra za “Buru” iz Posušja, predsjednik je Planinarskog društva Sinjal 1831, a u planini je s ekipom izgradio pet koliba.

Povezani članci

Who's Online

We have 195 guests and no members online