DUGI RAT

Irac Thomas Crowley došao je u Hrvatsku na početku Domovinskog rata, iz Pustinjske oluje, nakon što je vidio kako tenk u Osijeku gazi crvenog fiću. Želio je ostati živjeti u njoj, ali nije dočekao da je vidi oslobođenu, poginuo je u zadnjim mjesecima rata, na današnji dan na južnom bojištu, u osvit akcije Oluja, poslije 1.301 dana u odori Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan visokim državnim odličjem za junaštvo.
Thomas Crowley je rođen 1949. u Manchesteru, a kao profesionalni vojnik služio je u postrojbama SAS-a, zatim u Saudijskoj Arabiji, gdje je do 1991. bio instruktor regularnoj vojsci. Po dolasku u Hrvatsku u jesen 1991. pristupio je postrojbama HOS-a i sudjelovao u teškim borbama oko Novske i Jasenovca. Nakon obrane zapadne Slavonije odlazi na jug, prema drniškom bojištu gdje pristupa IX. bojni HOS-a. Kada su JNA i pobunjeni Srbi u proljeće 1992. izvršili agresiju u Bosni i Hercegovini, sudjeluje i u teškim borbama na livanjskom i kupreškom ratištu, a poslije i u Mostaru. Kao član 114. brigade Hrvatske vojske prošao je mnoge teške bitke: na Južnom bojištu, u operaciji Maslenica tijekom 43 dana obrane opsjednute Škabrnje, te u operaciji Zima 94.
Crowley je bio poseban po tome što je inzistirao na obuci vojnika te je svoje golemo iskustvo kao instruktor prenio na velik broj pripadnika raznih postrojbi Hrvatske vojske te obučavajući buduće instruktore HV.
Irski dragovoljac bio je, svjedoče suborci, moralna vertikala u paklu rata. Palež i pljačka ispred Toma se nisu smjeli ni spomenuti, a zarobljene vojnike tretirao je časno. Neprijatelja nikad nije podcjenjivao pa bi već po zvuku svake ispaljene granate znao je li ju lansirao amater ili profesionalac, je li snajperski hitac ispalio pripadnik ruske, niške ili legionarske škole.
Priča o Thomasovoj Škabrnji, koju je sa 60 ljudi držao 45 dana u potpunom okruženju, o tenku koji je oteo u neprijateljskoj pozadini, ali i priča o ponajboljem stručnjaku za minska polja... koji je, o koje li ironije, poginuo u minskom polju koji je sam postavio godinu i pol ranije. Priče o hrabrom Ircu pričaju se među braniteljima i danas, no rječitije su o njemu pričala njegova ratna junaštva. Pokopan je na splitskom Lovrincu, u zemlji koju je zavolio i (o)branio.

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pjesmu "Nosim jedno hvala" posvetila je baš Thomasu Crowleyu - Ircu, stranom dragovoljcu, časniku HV, iskusnom ratniku i jednoj od legendi Domovinskog rata koji je poginuo 1995. na današnji dan. Pjesmu možete pročitati u nastavku članka...

Izvor: Večernji list

BRANKA MLINAR:

NOSIM JEDNO HVALA

/ Thomasu Crowleyu -Ircu /
(19. 02 . 1949. - 10. 06. 1995.)

Tišina zemlje tragove ljubavi otkriva,
stope slobode utkane u radost svitanja.
U njedrima sjenovitih čempresa, herojsko srce počiva.
Molitva pjesmu otvara, svjetlo nade plamti u srcima.
Stijeg hrvatski vijori na lađama, sunce se morem razliva,
uzdiže ponos valovlja.
Iz gnijezda sigurna, golubica bijela izlijeće,
pred križem zastaje i glasno zbori: Dobro vam jutro, heroji!
Nosim jedan cvijetak nježnih latica
za dragog Irca, Thomasa Crowleya.
Hrvatskog ratnika srca hrabrog, većeg od Velebita.
Nosim jedno hvala za anđela s Južnog bojišta
čija su krila nad Škabrnjom bila.
Spremno letjela Svilajom, Popovim poljem, Maslenicom
i letom smjelim stranice povijesti pisala
iznad Drniša, Biograda, Dubrovnika…
Nosim jedan cvijetak sjećanja,
uspomenu na dragog Irca, Thomasa Crowleya
što Hrvatsku ljubljaše dušom svom i život dade za hrvatski dom.
On bješe ratnik protiv ratova svih,
on bješe borac protiv djela zlih.
On bješe glasnik pobjede, hrvatski vitez, čuvar istine.
U bonaci utihnulo more, pjesma se moja u molitvu sliva,
čuvajuć' herojsko srce dok sniva.
Molim te, Gospodine, počuj i usliši me.
Anđele svoje okupi sve, ovjenčaj heroje istinske
neprolaznim sjajem slave nebeske.
Na goru tihanu, visoku povedi bojnu nebesku.
Na izvor vječne radosti, u cvjetno proljeće,
gdje u molitvi koraci hrabrih jače odjekuju.
Gdje smo združeni svi u Tvojoj ljubavi
i gradimo život na ognjištu otaca,
u prelijepoj našoj Domovini
gdje cvate cvijet u kamenu i zvoni himna u pleteru.
Znam. Između Irske i Hrvatske razdaljina je velika,
ali premostilo ju je hrabro srce Thomasa Crowleya.
Nosim jedno hvala za dragog Irca,
za sve sokolove i sokolice
što živote svoje za dom hrvatski položiše.
Pred križem Tvojim, ponosno stojim i ustrajno molim.
Gospodine, počuj i usliši me!
Daj nam čistoću, plam i jakost one iste ljubavi,
kojom su junaci naši Domovinu obranili.
Snagom obdari sve, okupi svoje anđele,
nek' cvjetnjakom rajskim himna heroja odjekuje.