DUGI RAT

Tamo gdje bi muškarac lovac poslao sve k vragu, okrenuo se i otišao, žena-majka-hrvatica možda će i pristati na trpljenje kako bi (financijski) ipak nekako zaštitila svoju obitelj i osigurala joj opstanak. Zbog toga će poslodavci puno lakše izaći na kraj sa zaposlenim ženama nego sa zaposlenim muškarcima. Zbog toga možemo očekivati veće pogoršanje radnih uvjeta žena od radnih uvjeta muškaraca. Vrijeme je da mi muškarci bacimo u kantu za smeće taj smiješni stručak cvijeća i stanemo pored svojih žena u obranu njihovih prava, poručuje Monitorov kolumnist Radoslav Dejanović u svojoj "osmomartovskoj" kolumni ...
 

OSMI MART
 
Dan pranja vlastite savjesti
 
Vrijeme je da mi muškarci bacimo u kantu za smeće taj smiješni stručak cvijeća i stanemo pored svojih žena u obranu njihovih prava!
 
Piše: Radoslav Dejanović / Monitor.hr
Izvor: Monitor.hr
 
Početkom dvadesetog stoljeća žene su počele tražiti više. Počele su tražiti ravnopravnost sa muškarcima. Potplaćene, izložene maltretiranju poslodavaca i lošim uvjetima rada i općenito smatrane podređenima muškarcu, žene su marširale.

 
Naravno, nije lupanje potpeticama po pločniku New Yorka donijelo ravnopravnost, niti se to dogodilo preko noći. No, važno je bilo upravo to što su žene pokazale da ih ima, i da znaju što žele. Za oslobađanje od potlačenosti potrebno je prvo podići glavu.

Stotinu godina kasnije, Dan žena je međunarodni praznik. Dan kada žene dobivaju buketiće cvijeća. I to je otprilike to. Eh da, na taj dan se u mnogim zemljama ne radi. Neka se žene odmore od naporna rada kod poslodavca, pa zatim u vlastitom domu.
 
Iako smo tehnološki izuzetno napredovali u zadnjih stotinu godina, neke stvari nisu se tako dobro razvile. Istina, danas žene zaista uživaju veća prava od svojih prabaka i oko toga nema dvojbe. No, stvari nisu idealne – u protivnom nam ne bi trebala Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Žene su puno češći klijenti ovog ureda nego muškarci.
 

Horror priče o razgovorima za posao
 
Žene su i po svim statističkim pokazateljima slabije plaćene od muškaraca za posao koji obavljaju. Žene su gotovo redovito žrtve spolnog uznemiravanja na poslu. A mnoge žene ispričat će prave horror priče o razgovorima za posao na kojem su bile, gdje su ispitivači bez imalo srama pitali i najintimnije detalje, raspitivali se o bračnom statusu, planiraju li imati djecu...
 
I ne zaboravimo onu najveću sramotu nas muškaraca – ženske kuće, mjesta kamo žene (često sa djecom) bježe i skrivaju se od svojih nasilnih muških partnera.

 
Osmi mart nama muškarcima tako postane dan pranja vlastite savjesti. Jedan stručak cvijeća koji će svojom simbolikom nešto značiti ženama. Taj stručak tek je loš surogat pravom razlogu proslave tog dana – slavljenje žena koje su se usudile i koje se i danas usuđuju tražiti ravnopravnost.
 
Namjerno kažem “i danas” - upravo zbog toga što svatko tko pogleda kroz stručak cvijeća može vidjeti kako je neravnopravnost i dalje prisutna, dapače i bezobrazna kao na početku 20. stoljeća, samo na jedan perfidniji način.

Kinder, Küche, Kirche
 
Nažalost, kako smo dobrim dijelom još uvijek društvo u kojem odzvanja wilhelmovski KKK (Kinder, Kueche, Kirche), sintagma koja ženu definira u tri ključna i jedina aspekta njenog života: djeca, kuhinja i crkva – neosjetljivi smo, a pogotovo u ruralnim sredinama, na više ili manje suptilnu diskriminaciju žena u svakodnevnici.
 
Zaista, mi jesmo društvo u kojem se snažne žene sa osobnošću promatra kao vještice, zle ženturače koje ne razumiju gdje im je mjesto. Ipak, malo smo napredovali, pa žena može biti vrhunska sportašica, pjevačica, čak i umjetnica – i da nam to bude prilično normalno. No, žena šefica... to je već druga stvar.
 
Kao posljednji bastion muške dominacije, radno mjesto je bilo i ostalo žarište diskriminacije žena. Istina, ponekad se poneka dovoljno aktivna i drska žena probije na visoke pozicije, ali statistika neumoljivo pokazuje kako je riječ više o iznimci nego o pravilu.
 
K tome je baš ta vještica koja se (posve sigurno, preko mnogih mrtvih tijela svojih muških kolega, ipak se radi o vještici!) popela na r  espektabilnu poziciju, to često postigla sa puno više uloženog truda i dokazane sposobnosti od svojih muških kolega.
 
U mutnoj bari ostale su mnoge njene sestre. Ne nužno nesposobne ili glupe, ali ipak ne dovoljno probitačne, uporne ili uopće u poziciji za napredovanje, mnoge žene moraju trpjeti neugodna pitanja pri zapošljavanju, potcjenjivački odnos, indiskrecije i spolno uznemiravanje svojih nadređenih, pa čak i gotovo otvorenu diskriminaciju u odnosu na svoje muške kolege.  
 

Spremne podnositi više malteretiranja
 
Poslodavci “vole” raditi takve stvari ženama, vjerujući kako su one slabije od muškaraca i kako su manje sklone boriti se za svoja prava. Praksa, nažalost, pokazuje kako često tako i bude – žene, u strahu od gubitka posla ili osvete, prerijetko se odlučuju braniti svoja prava.
 
Vrijeme je krize, pada plaća i gubitka radnih mjesta. U ovakvim trenucima žene su posebno nezaštićene i osjetljive. Poslodavci bi mogli preferirati otpuštanje žena prije otpuštanja muškaraca, računajući upravo na manju borbenost i osjećaj nezaštićenosti; osim toga, žena pritisnuta osjećajem obaveze prema domu i djeci vjerojatno će prije pristati na smanjenje plaće umjesto gubitka radnog mjesta.
 
Iz istog razloga žena će trpjeti veću degradaciju na radnom mjestu, lošije uvjete rada, duže radne sate i neplaćena maltretiranja sa prekovremenim satima. Tamo gdje bi muškarac lovac poslao sve k vragu, okrenuo se i otišao, žena majka možda će i pristati na trpljenje kako bi (financijski) ipak nekako zaštitila svoju obitelj i osigurala joj opstanak.
 
Zbog toga će poslodavci puno lakše izaći na kraj sa zaposlenim ženama nego sa zaposlenim muškarcima. Zbog toga možemo očekivati veće pogoršanje radnih uvjeta žena od radnih uvjeta muškaraca u nadolazećim mjesecima.
 

Vrijeme je da mi muškarci bacimo u kantu za smeće taj smiješni stručak cvijeća i stanemo pored svojih žena u obranu njihovih prava!