Ne dam mu gušta!

Hrvatice i stranciRea Karninčić, Ana Primorac i Daniela Cecić brane boje Hrvatske, dok su na drugoj strani Gianluca Carbone, Lee Murphy i Manfred Arndt. Irac, Talijan i Španjolac. Sudbina skrivena u UEFA-inim kuglicama smjestila ih je u skupinu s Hrvaticama. Koje se, kad je obrana nogometne časti njihove zemlje u pitanju, pretvaraju u prave Amazonke. Rea Karninčić iz Dugog Rata u Italiji živi i radi već 20 godina. Planirala je u Milanu završiti fakultet i vratiti se kući, no u taj plan se nije uklapao njezin školski kolega Gianluca Carbone. Zaljubili su se, vjenčali i dobili dvije curice, Emmu i Gretu. I svi četvero ludi su za nogometom. – Greta i ja smo žestoko za Hrvatsku, a Emma i Gianluca za Italiju. Greta čak i igra balun za Milan. Na prve treninge je dolazila u Hajdukovu dresu i nikako ga nije tila skinit ...

EURO U TINELU

Ne dam mu gušta!

Hrvatice bez milosti: Pregazit ćemo muškarce u kući - Irca, Talijana i Španjolca.

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor:
Slobodna Dalmacija

hrvatice i stranci

ANA PRIMORAC:

Rat! Nego kako! Moj dečko Irac Lee Murphy si umišlja da je veliki  poznavatelj nogometa, a prognozira da će Irska dobiti Hrvatsku 2:0. Toliko o njegovoj stručnosti

REA KARNINČIĆ:

Jedva čekamo 14. lipnja. Dresovi, kape i zastave su spremni. Barem s naše hrvatske strane, za talijansku me nije ni briga.
Tako ne misli suprug Gianluca Carbone koji se ogrnuo talijanskom zastavom

DANIELA CECIĆ:

Manfredu je najdraže udarit po Biliću. Te zašto onako skače uz aut liniju, te zašto ka, lamata rukama, te ovo. Pa neće valjda bit ladan ka Španjolac Del Bosque.


Ratno stanje u tinelu

Ratno je stanje. Bez pretjerivanja. Pri tome, međutim, ne mislimo na bojišnicu što se poput duge rastegla od splitskoga Đardina do Rive, nego na svega dvadesetak stambenih kvadrata omeđenih kaučom i televizorom. Dovoljnih da se u njima strateški rasporede suprotstavljeni tabori. S rukom na srcu i figom u džepu kao podsjetnikom da je u ratu sve dopušteno. Vrijeđanje protivnika pogotovo. Za primirje će ionako biti vremena kad se potamane sendviči, iscijedi pivo i pođe u zajedničku postelju.

No, za kapitulaciju, ma koliko slatka bila, još je prerano. Red je da bolje predstavimo junake naše priče, bojovnike iz dnevnog boravka. S nama su tri dame i tri gospodina. Takvi su barem u mirnodopskom vremenu jer u onome koje slijedi teško ih je prepoznati.

Namazani navijačkim bojama pretvaraju se u ljute neprijatelje, pa smo ih takve i mi zatekli samo dan prije početka bitke za koju se pripremaju još od 2. prosinca prošle godine i ždrijeba u Kijevu, koji ih je namjerio jedne na druge.


Obrana časti

Ana Primorac, Rea Karninčić i Daniela Cecić brane boje Hrvatske, dok su na drugoj strani Lee Murphy, Gianluca Carbone i Manfred Arndt. Irac, Talijan i Španjolac. Sudbina skrivena u UEFA-inim kuglicama smjestila ih je u skupinu s Hrvaticama. Koje se, kad je obrana nogometne časti njihove zemlje u pitanju, pretvaraju u prave Amazonke.

– Rat! Nego kako! Moj dečko si umišlja da je veliki poznavatelj nogometa, a prognozira da će Irska dobiti Hrvatsku 2:0. Toliko o njegovoj stručnosti – kaže nam Ana Primorac koja s Leejem Murphyjem živi u Zagrebu.

ana primorac

Upoznali su se u Corku prije nešto više od godinu dana i od tada se ne razdvajaju. Ona je voditeljica u jednom uredu, a on vlasnik male tvrtke koja se bavi lektoriranjem. No, čisto sumnjamo da će sve ono što će mu Ana izgovoriti tijekom 90-minutnog boja zakazanog za 10. lipnja u Poznanu biti u stanju i prevesti, a kamoli lektorirati.


Partnerov poraz

– Moram se braniti svim sredstvima jer ću biti u manjini. Utakmicu ćemo gledati s njegovim kolegama iz veleposlanstva, no ako pobijedimo, u što nimalo ne sumnjam, odvući ću ga u neki kafić s našim navijačima da vidi što je atmosfera. Baš me zanima kako će se snaći u takvom ambijentu – veli Ana, unaprijed uživajući u partnerovu porazu.

Rea Karninčić u Italiji živi i radi već 20 godina. Planirala je u Milanu završiti fakultet i vratiti se kući, no u taj plan se nije uklapao njezin školski kolega Gianluca Carbone. Zaljubili su se, vjenčali i dobili dvije curice, Emmu i Gretu. I svi četvero ludi su za nogometom.

– Greta i ja smo žestoko za Hrvatsku, a Emma i Gianluca za Italiju. Greta čak i igra balun za Milan. Na prve treninge je dolazila u Hajdukovu dresu i nikako ga nije tila skinit. Nakon nekog vrimena to je dosadilo treneru, stavija je na rame ka vriću krumpira, odnija u svlačionicu i navuka dres Milana. Kad je završija trening, onako cila ljuta, rekla mu je da će trenirat u Milanovoj majici, ali samo pod uvjetom da joj vrati Hajdukovu – priča Rea zgodu s Gretom kojoj je tada bilo samo pet godina. To se zove dobar odgoj. 

rea karninčić

S Emmom, međutim, Rea nije bila te sreće. Ona je tatino dijete. Kad je u finalu Mundijala 2006. godine Zidane zabio za vodstvo Francuza, niz obraze su joj potekle kruškolike suze.

– Jedva čekamo 14. lipnja. Dresovi, kape i zastave su spremni. Barem s naše hrvatske strane, za talijansku me, iskreno, nije ni briga. Utakmicu ćemo gledati u našem domu s još nekoliko hrvatsko-talijanskih parova tako da će to biti pravi šou – kaže Rea, vlasnica turističke agencije “Solo Croazia”.

Gianluca, direktor prodaje i marketinga u tvrtki “Green2Light”, nije baš zadovoljan “uvjetima za igru”.

– Kad pratimo prijenose u našoj kući, onda mi je to pegulasto! Zadnji put smo kod nas organizirali kolektivno gledanje kad je Italija s Hrvatskom igrala na Svjetskom prvenstvu 2002. godine i to mi je skroz traumatično iskustvo – priznaje Gianluca.

Da su, međutim, u Bolu, e, to bi bila neka druga priča.

– Bol mi je sretno mjesto, a i jače osjećaš privrženost svojoj zemlji kad si daleko od nje. Na Braču smo bili kad je Italija postala svjetski prvak 2006. godine. Ma, i sada bih ja bio tamo da nisam prije nekoliko dana operirao meniskus – jada se Gianluca, a Rea dodaje kako je lako Talijanima bilo doći do prvoga mjesta kad ih ždrijeb nije namjerio na Hrvate.

– Che vinca il migliore, neka pobijedi bolji, a bolja je, naravno, Italija! – zaključuje u Euro-zanosu Gianluca Carbone.

Najdalje od domovine trenutačno se nalazi Daniela Cecić. Ta profesorica engleskog jezika stan na Kanarima, u Las Palmasu, dijeli s Manfredom Arndtom, također profesorom engleskog jezika. U nogometu, međutim, zajedničkog im jezika nema.

– Smatram da smo civilizirani ljudi, barem dok ne počnemo govoriti o nogometu, ha-ha – smije se Daniela.

daniela cecić

Manfreda je upoznala prije više od 20 godina. Kad je čuo da je Hrvatica, čovjeku su se iznad glave zavijorili upitnici. Nije, jadan, imao pojma gdje se ta zemlja nalazi. No, uz Danielu je sve naučio. Pa i to da će njegovi Španjolci 18. lipnja u Gdanjsku biti do nogu potučeni. No, ni Manfred ne ostaje dužan.


Ne dam mu gušta

– Već tjednima slušam da će nas zgaziti, da nemamo šansi, da nam je nogometna liga nikakva, da živimo od stare slave, da pogledam samo šta je Real napravija Dinamu. A ja mu uporno ponavljam da me za Dinamo nije briga i da me zanima samo Hajduk. Među nama rečeno, u ovome šta Manfred govori ima i istine, ali ne dam mu gušta. Zadnjih dana gutam novine i sportske portale, a sve kako bih mu mogla kontrirat u raspravama – otkriva Daniela.

U njihovu domu na dan utakmice bit će prava fešta, pripremaju se palačinke, kolač od rogača, rafioli, točit će se pivo, a za one koji cijene pravi nektar već se hlade dalmatinska vina. Dolaze Španjolci sa svih strana, ali i jedan irsko-hrvatski par.

palačinke

– To je moja prijateljica Danitza. Rođena je u Australiji, ni rič hrvatskoga ne zna, u Hrvatskoj nikad nije ni bila, ali je naprosto obožava.

Manfred tvrdi da je spokojan. Uvjeren je u nadmoć aktualnih svjetskih i europskih prvaka. Čita Marcu i zadovoljno zbraja ozlijeđene u Bilićevim trupama.

– Niste imali šanse ni s Olićem, a bez njega pogotovo – zadovoljan je ovaj zagriženi fan madridskog Reala.

Slaven Bilić, dodaje Daniela, posebno mu je na piku.

slaven bilić

– Najdraže mu je udarit po Biliću. Te zašto onako skače uz aut liniju, te zašto ka, da ne kažen šta, lamata rukama, te ovo, te ono. Pa neće valjda bit ladan ka onaj njihov Del Bosque. Slaven pokazuje osjećaje, veseli se sa svojim narodom – žesti se Daniela, na što je Manfred podbada da se uhvatila nogometa, a ne zna nabrojiti ni igrače koji igraju za Hrvatsku.


Vaterpolska majica

– Ma, da je ona prava navijačica, imala bi dres reprezentacije, a ne ovu vaterpolsku majicu koju joj je poklonio Ratko Rudić – zaključuje Manfred, priznajući, ali sasvim tiho da ga Daniela ne čuje, kako Hrvatska možda i nije sasvim bez izgleda protiv Španjolske jer im obrana, bez ozlijeđenoga Puyola, pušta na sve strane.

Daniela, Rea i Ana, međutim, ne popuštaju. Tri kantuna kuće su već njihova, a ovih dana, uvjerene su, osvojit će i onaj četvrti.

slaven bilić

Povezani članci

Who's Online

We have 195 guests and no members online