Zanimljivosti..

Marko i Antonela u zemlji gaučosa: ajme, tko može odolit argentinskom roštilju?

Prate nas lipi, sunčani dani i velika vlaga te temperatura koja je svaki dan oko 30 stupnjeva barbe Celzijusa. Lito je na jugu. Nema korone, nema straja, panike, "prijelomnih vijesti". Guštamo u argentinskom litu. Šetamo prostranim gradskim avenijama koje su napravljene simetrično pa se nije uopće problem snaći. Prilikom odlaska negdje "lokalci" najčešće koriste blok zgrada kao putokaz npr. 10 bokova ravno pa na križanju s Avenijom Santa Fe 4 bloka desno... Na dnevnoj bazi se jede argentinski roštilj s neizostavnim biftekom, koji je u argentinskim mesniciama jeftiniji nego piletina kod nas. Kako je trenutno Argentina opet u krizi, inflacija je jako velika. Zadnji put kad sam bio ovdje, s ćaćom Slavom i rođakom Čapom, za 1 U$D dobilo se 20 argentinskih pesosa, a danas se za jedan dolar dobije čak 70 pesosa! Raj za nas europske marendaše i šopingholičare!
Kriza je velika pa velika većina mladih argentinaca odlazi za boljim životom u Europu, kao što je i većina njihovih predaka to činila, ali u obrnutom smjeru. Pa tako i moji rođaci. Najsretnijim mi se čine oni koji su nekoć davno stigli iz država današnje EU..
Upoznajemo jedno veliko šaroliko društvo, svi su od nekih 25-30 godina, ali ima u ekipi i starijih, ali svi nam izgledaju jako mladoliko, bez bora, s lijepim osmijehom. I svi su vrlo fit. Kao da vise na Ribnjaku u Jokera u teretani ili na bazenu. Razmišljamo, gledajući ih, koja je to razlika između naše prehrane i njihove u globalu i odmah primjećujemo da oni uopće ne jedu (toliko) kruha kao mi, a meso im je konstantno na meniju. I to vrlo kvalitetno, ma odlično meso, koje je još i vrlo pristupačne cijene. Za hrvatske pojmove, za ljubitelje mesa ovo je bingo! Prava krađa, rekli bi Ameri. Tako smo jučer otišli u restoran i prilikom čitanja menija i sporazumijevanja sa konobarom, koji kao i većina, samo natuca "pidgin" engleski, naručujemo slijed od tri jela. Biftek s dodacima, piletinu s dodacima te misleći da smo naručili krumpir sa špinatom dobijemo krumpir pire i kukuruzom unutar krompira, a od pića limunadu te čašu vina. Ipak sam ja mali iz Kadića konobe i ručak bez čaše vina nije potpun. A kad ono umjesto čaše vina, jer cijena vina na vinskoj listi je bila 184 pesosa, odnosno 2,8 $, konobar nam donosi cijelu bocu vrhunskog argentinskog Malbeqa iz vinograda argentinske Cordobe, jedne od pokrajina čuvenih po vinu. Cijeli ručak za dvoje nas je došao oko 160 kn, uključujuči i manču te bocu izvrsnog Malbeqa!

MARKO i ANTONELA U ZEMLJI GAUČOSA, TANGA I MARADONE

Ajme, tko može odolit argentinskom roštilju?

Tekst i slike: Antonela i Marko Kadić

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Buenos Aires

Who's Online

We have 133 guests and no members online