Zanimljivosti..

Povratak u zemlju tanga, baluna i vedrih ljudi

Napuštamo Lijepu našu, napuštamo, ali samo načas, na par tjedana. Prije 90 godina moji preci su bili na sličnom ovakvom vijađu ka i ja danas, mislili su ostati u tuđini par godina, desetak najviše, dok nevolja u domovini ne mine, a onda se s štogod šoldi vratiti na rodnu grudu i nastaviti živit u miru u svom selu, ka i ćaća, dida, pradida... Ali ispalo je drukčije. Nikad se nisu iz tuđine doma vratili.
U ranim satima pred kraj dosadne dugoratske veljače, Ljeta Gospodnjeg 2020., ja i najdraža, nasmijanog lica, velikih očekivanja, idemo ispuniti jedan san. San mojih predaka koji su prije evo već domalo će i stoljeće napustili svoj rodni dom. Zadnji put poljubili majku, brata i sestru. Zadnji put pogledali zalazak sunca nad Bračom, osjetili miris Jesenica, Duća, Dalmacije, opori okus odličnog Jeseničkog vina i slast Poljičkog soparnika.

Ali za razliku od njih mi već imamo povratnu kartu. Vratiti ćemo se mi doma, vratiti. Garant. Ja i Ona. Iz Dugog Rata do Argentine put nas vodi preko Dalmatine, Zagreba, Ljubljane, do Venecije a od tamo preko Rima za "Pariz južne hemisfere" -  Buenos Aries...

Povratak u zemlju tanga, baluna i vedrih ljudi

Piše: Marko Kadić
Foto: Marko Kadić i iz obiteljske arhive

FOTO: Dio obitelji Kadić na brodu koji ih je prije 80-ak godina odveo u Argentinu (gore) i vjenčanje rođaka pred odlazak u Argentinu (desno)

Krećen i ja na put s mojom životnom suputnicom, malo zamišljeni oko nekih zabluda u zemlji nas hrvata, ali ide to nekako, opskrbljujemo se knigama naših jeseničkih pjesnika, koji su i živote položili a da nisu imali ovo što imamo danas, uz čist obraz, neki koliko- toliko, ali naš je čist, i ovo htijenje, volju i čežnju za boljim sutra, jer naš domovinski san je konačno ostvaren.

Imamo svoju zemlju. Imamo svoju domovinu. Nije u njoj sve idealno, daleko od toga, ali radimo na tome da bude bolje. Ne moramo nigdje ići. Ali možemo, ako želimo. Niko nam to više ne brani. Niko nas ne sprječava. Niko nas ne sprječava ni da se vratimo. Sloboda izbora u pravom smislu te riječi.

Znamo, nije uvijek bilo ovako. Život oca moje suputnice je utkan u san o domovini. Život moje rascjepkane obitelji buja i ovdje i na nekim drugim, južnijim paralelama. Život teče i život se živi.. Kontinenti nas dijele, no sve je to manji problem danas u doba Skypea, WhatsAppa i sve jeftinijih prekooceanskih letova. Eto, domalo ćemo opet svi zajedno pivat naše pisme, one stare i ove nove.



Vraćam se u zemlju tanga, baluna i vedrih ljudi. Jedva čekam ojetiti opet taj miris, šušur, šug, prostrane avenije Buenos Airesa, roštilj s drugom polovicom familije, posjetiti što nisam stigao u pršlom vijađu s ćaćom Slavom i rođakom Čapom, valja nam još malo dograditi sve čvršću poveznicu između nas Kadića i danas razdvojenih oceanima i kontinentima, i onih prije kojih se sjećamo, za čije duše molimo i o kojima pričamo kad se nađemo zajedno.

Marko i Antonela odlaze u zemlji gaučosa, u posjet drugoj polovici familje Kadić.





Nastavak argentinskih pustolovina Marka Kadića i najdraže mu Antonele slijedi u sutrašnjem broju.. u epizodi "Marko i Antonela u zemlji gaučosa".