Uvatija san
anakondu od tri i po metra za vrat, pa je pribacija priko ramena, isto onako kako san vidija da je napravija
Alcides nakon šta ju je izvadija iz kaveza. Bili smo na proplanku usrid amazonske prašume, pedesetak kilometri od
Iquitosa,
di Alcides ima svoj
mali improvizirani ZOO. Već smo se igrali sa simpatičnin
ljenjivcen i živahnin
majmunčićima, a sad je doša red i na glavnu zvizdu,
divovsku anakondu. Kako san stavija zmijurinu na šiju, uznemirila se, pa digla glavu i zloćudno me pogledala sitnin očicama.
A gadna li si, seko! Istodobno se gmizavo pomakla i oćutija san na vratu klizav dodir prethistorijske ladnoće.
Prošli su me drćuni..., piše dugorački zet
Robert Pauletić u drugom nastavku putopisa iz
Perua Ajme ljama ...