Ibro! Ibro! Ibro!
- Details
- Rubrika: Ostalo
- Datum: 07 Rujan 2009


PRIČA O SENIJADU IBRIČIĆU
Umjetnik Ibričić i Hajdukov današnji jad
Piše: Zvonimir Krstulović / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/69093/Default.aspx
Umjesto da s tim i takvim Ibričićem Hajduk produži ugovor, poveća mu plaću, odštampa zahvalnicu što plemenito Poljudom pronosi nogometne vještine, a taj travnjak u posljednjem desetljeću napatio se s mnogim bezveznjacima koji nisu zaslužili nositi ni rukav a kamo li dres Hajduka, umjesto da ga zadrže u Splitu što je moguće dulje i upiru u njega prst govoreći: ovo je umjetnik i radnik i čovjek oni plaše nogometni puk, navijače Hajduka gladne trofeja i ljepote nogometa s prodajom Ibričića.
Nekoliko dana prije zaključenja prelaznog roka novine su prštale od naslova koji su nagovještavali Ibričićev odlazak.
Hajdukovi navijači bili su uznemireni, a nitko da ih utješi pa makar i grubim riječima, primjerice: Ibro ostaje da bude primjer ljenguzima i “pičkicama” kako se gine za Hajdukov dres. A i da tom dresu njegova virtuoznost bude na čast. Hajduk drukčije od Ibričića ne zaslužuje...
Priča o Ibričiću samo je ilustracija jednog segmenta prokletstva u kojemu se Hajduk koprca već godinama. Nerad ili loš rad poremetio je kriterije i upitnim doveo smisao postojanja Hajduka kakvog ga njegovi navijači žele, kakav je nekoć bio.
Da je ovo bajka..
Da je ovo bajka imala bi sretan završetak – Ibru bi nakon teških iskušenja oko prodaje u inozemstvu pod hitno oženili s nekom misicom (ako već nije oženjen), dali mu kafić, kupili barčicu i naučili lovit ribu, dakle, vezali ga za Split, nek igra dok igra, pred kraj karijere može vani, a onda povratak u Hajdukovu školu nogometa, "bilim tićima" bi imao što pokazati.
Međutim ovo nije bajka.
U hrvatskom nogometu menadžeri vode glavnu riječ. Mnogi ovovjeki trkači za nogometnom loptom u dragovoljnom su nogometnom robovlasništvu. U Hajduku postoji, kažu upućeniji, nekoliko centara moći.
Širem puku još nije dešifrirano primarno izvorište gluposti, ili su se pak glupi i "glupi" potezi svih ovih godina događali isključivo iz interesnih aspekata. Aspekta bogaćenja pojedinaca.
Još nije ni započeta, a kako bi bila zanimljiva knjiga pod naslovom "Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj – tko se sve debelo obogatio na njemu" , može i grublje: "Kako su domoljubi opljačkali Hajduk", a tek knjiga o četvrtastoglavima i ćelavima koje spominje Torcida. Ta publicistika bila bi zanimljivija i napetija od mnogih nogometnih partija na poljudskom travnjaku.
Prokletstvo potvrđuje i sam Ibričić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju – on sluti da nekome u klubu smeta.
Kome?
Jednog dana će Ibričić biti prodan za neke novce, iako ti novci neće biti vrijedni tog čina, jer će se – tako je uglavnom bilo dosad – potrošiti na infrastrukturu ili dovođenje falših pojačanja.
Travnjakom kluba trideset i kusur godina starijem od Dinama trčat će nesamouvjerene noge koje neće umjeti zabijati poput Panenke, odnosno Ibričića.
I dobri Mladen Delić, veliki navijač Hajduka, prevrće se u grobu:
"Ljudi moji, je li to moguće?".