DUGI RAT

Mi bi htjeli biti turističko mjesto. No da bi se neko mjesto doista i kontalo kao turističko nije dovoljno da neki mještani dignu kat, dva kuće, naprave dva, tri apartmana i sve to lipo opituraju u kričavu zelenu ili ljubičastu boju, a okoliš "kućice" zabetoniraju tako da ni travka ne može izać ispod i narušit tu prekrasnu betonsku bjelinu na kojoj je dopušteno plandovanje samo Merđanu Eee-vidi-me klase. Mi bi svitu htjeli biti turističko mjesto... Imamo hotel u mistu koji uskoro kreće u totalnu rekonstrukciju i nadogradnju. Ne zahebemo li nešto imati ćemo i hotel uz more. Ma šta hotel? - cili turistički centar kažu upućeni (koji nam još ne daju da vidimo te planove, pa nam valja vjerovati..). Imamo, dakle, apartmane, kampove, pa i cijele kuće za odmor, ali fali nam još štošta toga da bi ovo naše malo misto mogli zvati i turističkim mjestom. Krenimo samo od kanalizacije pa do rješavanja bezbrojnih komunalnih problema i problemčića i rad na onom najvažnijem i najtežem, podizanjem svijesti mještana o potrebi uređenju mjesta, ulica, trgova, parkova, dječjih igrališta, fasada kuća, koje bi po standardima ovog podneblja trebale biti bijele ili eventualno nježno pastelne, a ne kričave i takve da samo bodu oči. A što tek reći o našim okućnicama u kojima bi trebalo prevladavati zelenilo, a ne beton. Uostalom, zapitajte se kako se osjećate kad dignete pogled prema fasadama stambenih zgrada, kad zavirite u ono malo parkova po mjestu, napravite đir po ono malo šetnica uz more, povirite s šugomanom na plaže koje su zahvaljujujući beskrajnoj igri mora i mjeseca sve manje i manje, krenete li s terminatorom u potragu za dječjim igralištima po mistu (i kad otkrijete da ih skoro, zapravo, i nema)... A mi bi htjeli biti turističko misto ...

 

VOLIMO LI SVOJU HRVATSKU?

Piše: Mladen Banović

Znam, znam reći ćete da je to lako reći i upozoravati na ove probleme, a da nije lako sve te probleme rješiti i napraviti nešto... bolje. Podignuti standarde življena u našim malim mjestima. 

I u pravu ste!

Evo i ja imam ogromni problem da nagovorim svog oca koji se cijeli život borio s korovom i u vrtu sadio povrće, voćke, kumpire,... da je došlo vrijeme da se brine - o travnjaku. Da zaljeva korov, štoviše, da ga ne čupa nego lijepo kosi, dohranjuje, uređuje...

Velika je to promjena u našim stavovima i u ponašanju. I teška. I neće se moći dogoditi preko noći. I zato treba početi raditi na njoj već jučer

Ja svog oca još nisam "skuvao" za travnjak, pa u našem vrtu još caruju kumpiri, salata, blitva, liti pome, zimi kupus... Valjda će biti bolje - najesen.

Valjda ću se u iduće proljeće moći prošetati vrtom pazeći na grmove cvijeća a ne da ne ugazim na kumpire, diveći se mirisu ruže, a ne zelenilu domaće salate mekušice i crvenim pomama.

No vratimo se mi s vrtova na naše okućnice.

U mediteranskom biseru Santoriniju ne može se dogoditi da grk Zorba opitura kuću - u zeleno!, kao što to u Dugom Ratu bez problema može učiniti naš Mate ili kako li se već zove naš heroj ulice, a da mu nitko niti ne zaronza ili da ga ne posjeti komunalni redar.

Svi ćete mi reć da volite i navijate za Hrvatsku, pogotovo kad nas ovako ide na EURU, nekom rukometnom ili vaterpolo natjecanju, prvenstvu, igrama, ali... volite li Vi i Dugi Rat?, ili samo ovdje (pre)spavate.

Volite li Vi svoje malo misto? Svoje susjede? Sumještane?

Sudeći po onom što vidimo i na što možemo naići po mjestu, bojim se da odgovor već znam.

Vrt doista može biti zelen...


Mijenjajmo se radi njih...

 

U prirodi smo gosti - čuvajmo okoliš

Ne ostavljajte otpad u prirodi - na plaži, u parku,
u šumi..., a ako na njega naiđete, pokupite ga i
bacite u prvi spremnik.

Nikada ne odbacimo i ne ostavljajmo iza sebe
otpatke, već ih ponesimo sa sobom, ako za
njihovo odlaganje ne postoji označeno mjesto.

Ponašajmo se prema prirodi kao njezini zaštitnici
i čuvari - prema vodi, zemlji, zraku, biljkama i
životinjama, kao da su naša braća i sestre.

Neka naši "tragovi" boravka u prirodi ostanu, po
mogućnosti, nezamjetljivi i što manje vidljivi.

Prilikom svakog posjeta prirodi prisjetimo se misli da "Priroda nije dar što smo ga dobili od očeva, nego
naslijeđe koje ćemo ostaviti potomstvu" (Russel).

Činimo okolišu ono što činimo sebi, prijateljima!
dragim nam osobama.

Budimo prijatelji prirode i svakodnevni čuvari okoliša.

Kad izvodite svog ljubimca, počistite za njim.

I terasa može biti zelenija...



Stari, vidiš li ovo! ...


Ne trebaš ić daleko, samo do prvog susjeda...


Legendarni Kremenkomobil...


Navike o čuvanju prirode se stvaraju od malih nogu...


Navike o čuvanju prirode se stvaraju od malih nogu...  2


Ništa bez Bebe i Slave ...


Navike o čuvanju prirode se stvaraju od malih nogu...  3


Slavo, legenda dugoratskih parkova ...


Akcija TZ Dugi Rat - Volimo Hrvatsku ...


Ako ja za neke od nas i kasno mijenjajmo se radi njih ...